Castel del Monte

Koordinate: 41°08′41″N 16°27′13″E / 41.14472°N 16.45361°E / 41.14472; 16.45361
Izvor: Wikipedija
Castel del Monte
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja1996. (20. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iii
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:398
Koordinate41°08′41″N 16°27′13″E / 41.14472°N 16.45361°E / 41.14472; 16.45361
Castel del Monte na zemljovidu Italije
Castel del Monte
Castel del Monte
class=notpageimage|
Lokacija Castel del Montea u Italiji
Panoramska fotografija unutarnjeg dvorišta od 360°

Castel del Monte (talijanski: Dvorac na brdu) je srednjovjekovni dvorac rimsko-njemačkog cara Fridrika II. izgrađen 1240. – 1249. godine u pokrajini Apulia u južnoj Italiji.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Fridrik II. je vjerojatno bio nadahnut oktogonalnom Kupolom na stijeni (džamiji u Jeruzalemu) koju je vidio na svom križarskom pohodu, ali i Dvorskom kapelom Karla Velikog u Aachenu. Osmerokut vjerojatno predstavlja posredni simbol između kvadrata (koji predstavlja zemlju) i kruga (koji predstavlja nebo) - vjerojatno aluzija na Fridrika kao vladara po božjem poslanju.

Dvorac je završen 1249. godine i korišten je prije svega kao lovački dom za Fridrika II. do njegove smrti 1250. godine. Kasnije je pretvoren u zatvor, korišten kao sklonište od kuge i naposljetku pao u zaborav. Izvorno je posjedovao mramorne zidove i stupove koje su pokrali i raznijeli razni vandali.

Nakon što je stoljećima bio napušten, otkupila ga je talijanska vlada 1876. godine za sumu od 25,000 lira, i započela je njegovu restauraciju 1928. godine.

Središnji zaplet u romanu "Ime ruže" Umberta Ecoa je srednjovjekovna utvrda "Aedificium" koja je zasigurno utemeljena na Castelu del Monte.

Castel del Monte je upisan na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 1996. godine.

Castel del Monte se nalazi na stražnjoj strani talijanske kovanice Eura od 1 centa.

Plan dvorca

Arhitektura[uredi | uredi kôd]

Castel del Monte je primjer zamka koji, jer se nalazi izvan grada, ima snažan obrambeni izgled. To se očituje u dvostrukom zatvaranju prema van, kulama (26 m visokim), ali i zidovima (25 m). Ipak, bitan novi element, više karakterističan za gotiku nego za romaniku, je otvaranje u veliko središnje dvorište (promjera 56 metara), ali i nedostatak opkopa oko dvorca i mosta na ulazu.

Još jedan detalj koji dokazuje kako je ova građevine zamišljena više kao dvorac za uživanje nego kao obrambena utvrda jesu stubišta u kulama koje vode na drugi kat. Ona su, naime, zakrivljena s desna ulijevo, dok je praksa u srednjem vijeku bila da se stubišta prave zakrivljena slijeva udesno kako bi se onemogućilo eventualnim neprijateljima da idući nagore zamahuju mačevima, dok su branitelji mogli odozgo lagano da se brane zamahujući mačevima u desnoj ruci.

Tlocrt utvrde (ali i njenih osam kula) je izveden isključivom uporabom osmerokuta u strogoj simetriji što ukazuje na geometrijsku kompoziciju.

Ulazna vrata plastički su izdvojena i naglašena visokim zabatom, kapitelima i vijencem. Podjelu unutrašnjosti na dva kata čitamo izvana po uskom zaobljenom vijencu koji obilazi čitavu građevinu i dijeli je vodoravno.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Castel del Monte

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Castel_del_Monte&oldid=6847714"