Centrifugalna sisaljka

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Two moving spirals scroll pump.gif

Centrifugalne sisaljke su sisaljke kroz koje tekućina protječe od smjera crpljenja prema tlačnoj strani djelovanjem centrifugalne sile, s radijalnim tokom strujanja, koja potiskuje tekućinu između lopatica jednog ili više rotora. Centrifugalne sisaljke prikladne su za svaku namjenu osim za male količine i male brzine, te za tekućine koje imaju veliku viskoznost. Koriste se najviše za male i srednje dobavne visine i za velike dobavne količine pri povečanim brzinama strujanja. Ove sisaljke nisu samousisne tj. nisu u mogućnosti iscrpsti zrak iz usisnog cjevovoda. Centrifugalne sisaljke mogu biti jednostupanjske i višestupanjske. Uglavnom imaju kućište od lijevanog željeza, rotor od bronce i vratilo od nehrđajućeg čelika. Često se na vratilo navlači košuljica od bronce ili istog materijala kao i vratilo da bi se vratilo zaštitilo od trošenja i time izbjeglo često mijenjanje. Odlikuju se konstantnom dobavom i dobavnom visinom, zauzimaju malo prostora, neposredno se spajaju na pogonski stroj uz pogodnu brzinu vrtnje. U usporedbi sa sisaljkama istih podataka, ove su relativno jeftinije, nemaju ventila, a izrada i održavanje je jeftinije. Centrifugalne sisaljke, zbog kapaciteta i specifične energije imaju veliku zastupljenost, te su u velikoj mjeri istisnule stapne/klipne sisaljke.

Centrifugalna sisaljka se sastoji od spiralnog kućišta i rotora pričvršćenog na vratilu koji se vrti velikom brzinom. Kada se rotor vrti potiskuje tekućinu koja se nalazi između lopatica, djelovanjem centrifugalne sile tekućina povečava brzinu koja se dobrim dijelom pretvara u tlak.

Podijela centrifugalnih sisaljki[uredi VE | uredi]

Warman centrifugalna sisaljka

Prema kapacitetu[uredi VE | uredi]

malog kapaciteta do 0,3 m3/s
srednjeg kapaciteta od 0,3 m3/s do 1 m3/s
velikog kapaciteta iznad 1 m3/s

Prema specifičnoj energiji[uredi VE | uredi]

male specifične energije (49 J/kg) ; dobavne visine do 5 m VS
srednje specifične energije (49-490 J/kg) ; dobavne visine od 5-50 m VS
velike specifične energije (490 J/kg i više); dobavne visine iznad 50 m VS

Prema brzini vrtnje i specifičnom broju okretaja[uredi VE | uredi]

sporookretne, ns = 60 - 100
normalne, ns = 100 – 300
brzookretne, ns = 400 - 1000

Prema broju kućišta[uredi VE | uredi]

s jednim kućištem
s dva kućišta ( na istom vratilu )

Prema položaju vratila rotora[uredi VE | uredi]

vertikalne
horizontalne

Prema sposobnosti usisa[uredi VE | uredi]

bez sposobnosti samousisa
samousisne

Prema načinu pogona[uredi VE | uredi]

turbo sisaljke
elektromotorne
motorne sisaljke

Konstrukcijski dijelovi centrifugalnih sisaljki[uredi VE | uredi]

Svaka centrifugalna sisaljka ima sljedeće osnovne dijelove:

kućište (stator) u kojemu je smješteno radno kolo s lopaticama (rotor)
vratilo radnog kola spojeno s pogonskim strojem
ležaj vratila s tlačnom brtvenicom, koja spriječava da tekućina izlazi iz kućišta sisaljke
brtveni prstenovi između radnog kola i kućišta koji spriječavaju da tekućina prestrujava s tlačne na usisnu stranu radnog kola

Kućište sisaljke ili statora vezano je na ulazni i izlazni cjevovod sisaljke. Oblik kanala unutar kućišta može biti tako izveden da pridonosi promjeni tlaka i brzine strujanja tekućine kroz sisaljku. Postoje dvije osnovne izvedbe kućišta i to spiralno i difuzorsko s ugrađenim statorskim lopaticama.

Radno kolo s lopaticama ili rotor radni je dio centrifugalne sisaljke koji svojom vrtnjom povećava tlak i kinetičku energiju tekućine. S obzirom na strujanje u rotoru mogu biti radijalne, poluradijalne i aksijalne.

Dobavna visina radnog kola je ograničena pa se kod većih dobavnih visina radna kola spajaju u seriju. Tom izvedbom tekućina prolazi redom iz jednog kola u sljedeći, pa se ukupni porast tlaka tekućine ostvaruje u nekoliko stupnjeva. Prema broju stupnjeva postoje jednostupanjske i višestupanjske centrifugalne sisaljke. Tekućina može ulaziti u sisaljku kroz jedan ili više ulaza (najviše 4) te prema broju ulaza imamo jednoulazne i više ulazne centrifugalne sisaljke.

Princip rada centrifugalne sisaljke osigirava kontinuiran protok takućine kroz kućište, s konstantnim tlakom i zapremninom, sve dotle dok brzina i otpori ostaju u dopuštenim granicama. Uz ispunjenje navedenih uvjeta moguće je postići veliku dobavu uz relativno male dimenzije sisaljke.

Za normalan rad sisaljke potrebno je da tlak takućine ispred rotora bude nešto viši od parcijalnog tlaka isparavanja tekućine, tj. da postoji zaliha tlaka zbog opasnosti od pojave kavitacije.

Prema smjeru u kojemu tekućina prostrujava kroz stupnjeve višestupanjske sisaljke, razlikuju se jednosmjerne, protusmjerne i poprečne centrifugalne sisaljke.

Puštanje u rad[uredi VE | uredi]

Centrifugalne sisaljke ne mogu same crpiti vodu osim ako su postavljene ispod razine vode, što znači ispod razine u tanku ili ispod razine mora ili rijeke. Zbog toga se usisna cijev i sisaljka moraju napuniti vodom ili pak mora postojati samousisni uređaj. Ako je izvedbom predviđeno , usisna cijev se može puniti s pomoću hidrofora ili preko tlačnog cjevovoda druge sisaljke. Punjenje usisne cijevi i sisaljke tekućinom mora biti popraćeno izvlačenjm zraka iz usisne cijevi i sisaljke. U toj fazi rada ventil na tlačnoj strani sisaljke treba biti zatvoren, i lagano se otvara nakon uključenja pogonskog stroja kada se na manometru pokaže da sisaljka stvara tlak. U radu treba provjeravati zagrijavanje brtvi, ako se zagrijavaju treba pomalo popuštati brtvenicu a ako se radi o tekućini iznad 40°C treba osigurati hlađenje brtvenica. Treba kontrolirati i zagrijavanje ležajeva odnosno njihovo podmazivanje.

Pri zaustavljanju sisaljke treba postupno zatvarati ventil na tlačnoj cijevi, i čim protok prestane treba isključiti pogonski motor. Motor se treba zaustavljati lagano, u protivnom znači da je on neispravan. Ako sisaljka tlači u cjevovod koji se nalazi izložen hladnoći gdje može doći do zamrzavanja vode, obavezno treba ispustiti vodu iz cjevovoda, jer može doći do razaranja sisaljke i cjevovoda. Pri ponovnom upućivanju, kada je tlačna cijev puna vode, treba malo otvoriti ventil u tlačnoj cijevi da se napuni vodom usisna cijev i sisaljka. Tom prilikom treba ispustiti zrak na mjestima koje je za to predviđeno. Ovaj postupak vrijedi za sisaljke bez samousisnog uređaja. Ako sisaljka nije dugo radila, potrebno je nekoliko puta rukom okrenuti vratilo jer se može dogoditi da je vratilo negdje korodiralo, što zahtijeva veliku snagu za pokretanje pa može izazvati i zaustavljanje elektromotora. Sisaljku je potrebno pri radu nadzirati preko njenih kontrolno-mjernih instrumenata, te povremeno provjeravati podmazivanje ležajeva i povremeno ispuštati zrak.

Neispravnosti u radu centrifugalnih sisaljki[uredi VE | uredi]

Za vrijeme upućivanja i u radu , na sisaljci se mogu pojaviti određene neispravnosti koje mogu biti posljedica loše montaže , izvedbenih pogrešaka i nepravilnog posluživanja. Te neispravnosti su uglavnom sljedeće:

ako sisaljka ne dobavlja vodu u tlačnu cijev[uredi VE | uredi]

sisaljka je postavljena previše visoko u odnosu na mjesto odakle crpi vodu
zaporni ventil u tlačnoj cijevi je zatvoren ili nedovoljno otvoren
u usisnoj cijevi ili tanku voda se zamrzla
usisna košara je onečišćena
nepovratni ventil na usisnom košu pušta
preveliki su otpori u usisnom i tlačnom cjevovodu
previsoka je temperatura tekućine koju sisaljka prebacuje
nedovoljna brzina vrtnje pogonskog stroja
kraj usisne cijevi je previše visoko postavljen od dna tanka
rotor se okreće u suprotnom smijeru
karakteristika sisaljke ne odgovara karakteristici cjevovoda

ako sisaljka ne daje puni kapacitet[uredi VE | uredi]

u usisnu cijev kroz brtvenice prodire zrak
usisni koš i usisna cijev su onečišćeni
usisni koš je nedovoljno uronjen u takućinu
usisna ili tlačna geodetska visina je veća od dopuštene
nedovoljna brzina vrtnje sisaljke

ako pogonski motor sisaljke radi s preopterećenjem[uredi VE | uredi]

protočni dijelovi sisaljke su onečišćeni
previše je pritegnuta brtvenica
istrošeni su ležajevi i brtve u brtvenicama
povišen je aksijalni tlak
tlak je niži od predviđenog, pa sisaljka šalje u tlačnu cijev veću količinu tekućine
prevelika brzina vrtnje motora
oštećen je rotor ili je iskrivljeno vratilo

ako sisaljka ne daje potreban tlak[uredi VE | uredi]

mala je brzina vrtnje motora
u sisaljku ulazi zrak
oštećen je rotor
premalen je vanjski promjer rotora

ako vibrira kućište sisaljke[uredi VE | uredi]

popustili su temeljni vijci
vratilo motora i sisaljke nisu centrični
nedovoljno je izbalansiran rotor
prevelik je progib vratila sisaljke ili motora
nedovoljno je čvrst temelj sisaljke
istrošeni su ležajevi i brtve rotora
brzina vrtnje je blizu kritične brzine
sisaljka radi s kavitacijom
u tekućini ima krutih tvari

ako se zagrijava kućište[uredi VE | uredi]

dulji rad pri zatvorenom zapornom ventilu u tlačnoj cijevi
previsoka je temperatura tekućine koja se prebacuje

ako se zagrijava vratilo sisaljke[uredi VE | uredi]

prejako je pritegnuta očnica brtvenice
iskrivljeno je vratilo
otvrdnuo je brtveni materijal
premala je zračnost između vratila i očnice brtvenice

ako se zagrijavaju ležajevi sisaljke[uredi VE | uredi]

ležajevi su istrošeni ili su previše pritegnuti
iskrivljeno je vratilo
nedovoljno podmazivanje
mazivo ne dolazi do ležaja
ulje nije odgovarajuće kakvoće
ulje je onečišćeno


Pojava kavitacije kod centrifugalnih sisaljki[uredi VE | uredi]

Pokus kavitacije modela vijka u hidrodinamičkom vodenom tunelu

Početkom kavitacije se smatra kada u nekoj točki sustava sisaljke kroz koji ili oko kojeg struji tekućina, minimalni apsolutni tlak pmin padne na vrijednost tlaka isparavanja tekućine pva u toj točki počinje isparavanje i stvaraju se mjehurići pare. Ako se apsolutni tlak i dalje smanjuje , proširuje se dodručje pojave kavitacije. U uvjetima razvijene kavitacije narušava se homogenost toka, strujanje postaje dvofazno i mijenjaju se hidrodinamički odnosi. Tlak isparavanja pva ovisan je o vrsti tekućine i njenoj tamperaturi, tako voda pri tlaku pva = 1,013 bara isparuje na temperaturi 100°C , a pri tlaku pva = 0,023 bara na pri temperaturi od 20°C.

Smanjenje tlaka p do kritičnog iznosa, može se pojaviti lokalno ili zahvatiti čitava područja, uzrokovano je režimom rada sisaljke ili njezinim konstruktivnim svojstvima. Uzroci lokalnog pada tlaka mogu biti: velika brzina takućine na ulazu u rotor, hrapavost površina, položaj sisaljke, začepljenost usisnog cjevovoda, povišena temperatura tekućine.

Lopatice rotora centrifugalnih sisaljki imaju relativno veliku obodnu brzinu, tako da tekućina koju zahvaćaju dobiva također veliku brzinu strujanja, posebno oni slojevi tekućine koji su uz same lopatice. Slojevi tekućine uz lopatice imaju najveću brzinu strujanja, a time i najniži tlak. Budući da za svaki tlak odgovara određena temperatura isparavanja, u slojevima koji se nalaze uz same lopatice, pri određenoj brzini strujanja i niskom tlaku, nastat će isparavanje i oslobađanje para. Također, u susjednom slojevima vlada viši tlak, te će se tekućina iz tih slojeva velikom brzinom usmjeriti u slojeve nižeg tlaka, koji se nalazi uz same lopatice. Tekućina na taj način stvara udarac na lopaticama, a kao posljedicu izaziva povišenje tlaka i razaranje lopatice i drugih dijelova rotora. Ako se u pari nalazi i kisik, pored erozije dolazi i do nastajanja korozije. Pojava kavitacije praćena je karakterističnim šumom i vibracijama, a rad sisaljke postaje nemiran i nejednoličan, smanjuje se visina dobave, protok i iskoristivost. Kao posljedica je nepovoljna ekonomičnost, nesigurnost u radu i smanjenje trajnosti sisaljke.

Radi zaštite od štetnog djelovanja kavitacije, unutarnji se dijelovi sisaljke presvlače drugim metalima otpornim na koroziju i eroziju ili presvlače plastičnim masama.


Mjesta izložena kavitaciji u centrifugalnoj sisaljci[uredi VE | uredi]

zadnja površina lopatica o predjelu ulaza tekućine
mjesta izložena promjeni smjera kretanja tekućine
suženja presjeka strujanja


Spriječavanje pojave kavitacije[uredi VE | uredi]

smanjenjem visine crpljenja
crpljenje hladne tekućine (vode) ako je moguće
dobrim brtvljenjem usisnih cijevi
finom i pažljivom obradom površina lopatica

Djelovanje aksijalne sile kod centrifugalnih sisaljki[uredi VE | uredi]

U centrifugalnim sisaljkama za vrijeme rada pojavljuje se djelovanje aksijalne sile u pravcu vratila. Ta sila nastaje zbog prodiranja tekućine kroz raspor između kućišta i rotora i zbog skretanja mlaza tekućine iz aksijalnog u radijalni smjer. Pored pojave aksijalne sile, kroz raspor između kućišta i rotora gubi se određena količina tekućine, što se iskazuje zapreminskim stupnjem djelovanja. Aksijalna sila kod jednostupanjskih i niskotlačnih sisaljki može bit zanemariva, a kod visokotlačnih-višestupanjskih velika i značajna. U ovom drugom slučaju treba tražiti praktična rješenja za njeno otklanjanje kao što su:

izvedba rotora s kliznim izdancima
ugradnja tanjura za rasterečenje
ugradmja koluta za rasterečenje
ugradnja stapa za rasterećenje
izvedba sisaljki s posebnim rasporedom rotora
primjena rotora s dvostrukim ulazom tekućine

Ležajevi i brtvenice centrifugalnih sisaljki[uredi VE | uredi]

Animacija kugličnog ležaja
Klizni ležaj, na primjeru ležaj diesel motora

Ležajevi mogu biti:

klizni
kuglični : radijalni i radijalno-aksijalni

Klizni ležajevi se primjenjuju općenito na sporookretnim sisaljkama, a posebno na vertikalnim, gdje služe kao donji ležaj vratila. Kuglični ležajevi se primjenjuju u centrifugalnim sisaljkama kao radijalni ili radijalno-aksijalni , u svrhu preuzimanja aksijalne sile. Vratilo koje nosi treba biti na ležajevima pomno izbalansirano.


Vrlo važan konstrukcijski dio sisaljke je brtvenica. Ona spriječava izlaz tekućine ili ulaz zraka u usisni dio rotora. Poželjno je da brtvenica uzduž vratila propušta samo malo tekućine , što pokazuje da zrak ne ulazi u kućište. Propuštanjem brtvenice i ulazom zraka u usisni dio kućišta smanjuje se vakuum u usisnoj cijevi. Na mjestima gdje brtvenica propušta tekućinu sisaljke imaju otvor za potrebe odvodnje.

Postoje tri standardne izvedbe brtvenica, a one su:

A – brtvenica s brtvom od pletenice
B – brtvenica s brtvom od pletenice i brtvenim prstenom (a)
C – brtvenica s mehaničkom brtvom

Izvedba A je uobičajena izvedba gdje se brtvena pletenica priteže vijkom na prirubnici brtvenice. Takva izvedba se primjenjuje na sisaljkama za hladne tekućine.

Izvedba B se primjenjuje za samousisne sisaljke. Da se sprijeći ulaz zraka, ugrađuje se klizni brtveni prsten. On se normalno postavlja u sredini pletenice. Na prsten se dovodi tekućina pod tlakom iz spiralnog kućišta sisaljke u brtvenicu posebnom cijevi. Na taj naćin kroz brtvenicu u sisaljku može ulaziti samo tekućina a ne zrak. Brtvenice izvedbe A i B treba stalno održavati, nadzirati, pritezati ili popuštati.

Izvedba C prikazuje mehaničku brtvu na kojoj se brtvljenje vrši gumenim,grafitnim i željeznim prstenovima, posebnom maticom, protumaticom i oprugom postavljenom na vratilu. Brtvu nije potrebno nadzirati i pritezati jer tu ulogu preuzima opruga. Na samousisnim sisaljkama spiralno kućište i brtvenica spajaju se s cijevi da se sprijeći ulazak zraka u usisni dio sisaljke.

Vidi članke[uredi VE | uredi]