Cerova (Kalinovik, BiH)
| Cerova | |
|---|---|
  Cerova | |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina/Grad | Kalinovik |
| Zemljopisne koordinate | 43°23′06″N 18°21′36″E / 43.385°N 18.36°E |
| Stanovništvo (1991.) | |
| - ukupno | 9 |
| Pozivni broj | (+387) 57 |
Cerova je naselje u općini Kalinovik, Republika Srpska, BiH.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Cerova je dio Donjeg Borča. U Cerovi je postojala hrvatska katolička zajednica. Katolici su u Borču u crkvenim zabilješkama registrirani i polovicom 19. stoljeća, a Humljaci s 20. stoljeća dosta su naselili po gornjim predjelima nevesinjskog kotara, a posebice po Borču. Tada su sela Donjeg Borča pripadala su uloškoj općini.[1] Cerova pripada sjevernom dijelu nevesinjske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, u predjelu zvanom Donji Borač, u kojem je nekad bio bio veći broj Hrvata katolika. Katolici s područja Borča (Klinja, Ulog, Cerova, Baketa, Boljuni, Obadi, Obalj, Tomišlja, Kladovo Polje) htjeli su sagraditi 1913. crkvu za ovaj dio nevesinjske župe, ali prvi svjetski rat odgodio je gradnju u Klinji.[2] Rastuća katolička zajednica bila je toliko narasla da su bez obzira na nepovoljne prilike za katolički puk između dvaju svjetskih ratova 24. siječnja 1929. godine ovdašnji katolici zatražili i utemeljenje zasebne župe u koju bi se ušla sva naselja Borča.[3][2] Na kraju je crkva sagrađena u Ulogu 1937. godine.[2]
Drugi svjetski rat bio je vrlo tegobno razdoblje za Hrvate nevesinjske župe. Mnogi su otišli, već 1941. planištarima je opao broj, a kobne 1942. slijedi krvavo opadanje i propadanje. Već od siječnja četnički pohodi okrvavili su Neretvu, u koje su četnici u prvom pohodu bacali ljude, žene i djecu, ubijene i žive koje su onda s obale puškom gađali. Preživjele su spasili muslimani kroz čija ih je sela Neretva nosila. Zbog višekratnog četničkoga koljačkog pohoda nevesinjska župa izgubila je oko 300 članova.[4] Godina 1942. bila je osobito teška za cerovske katolike, kad je ubijeno je i nestalo: 19 osoba prezimenom Baketa i Vuletića. Dosta preživjelih se 1946. godine vratilo na svoja imanja, no snažni pritisci učinili su da su napustili svoju djedovinu i raselili se diljem svijeta.[1]
U poraću je tako val iseljavanja zahvatio čitav ovaj kraj, no odseljenici su održavali cijelo vrijeme vezu s rodnim krajem.[5] Poslije drugog svjetskog rata nestali su katolici iz Cerove.[6]
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
| Cerova | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. | ||
| Hrvati | ||||||
| Jugoslaveni | 11 | |||||
| Srbi | 2 (22,22%) | 6 (23,08%) | 6 (20,00%) | 10 | ||
| Muslimani | 7 (77,78%) | 20 (76,92%) | 18 (60,00% | 26 | ||
| Crnogorci | 6 (20,00%) | |||||
| ukupno | 9 | 26 | 30 | 47 | ||
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Toni Šarac: Nevesinje i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije (6), Hrvati katolici u Donjem Borču i crkva u Ulogu (Župa Nevesinje). Inačica izvorne stranice arhivirana 29. ožujka 2017. Pristupljeno 15. lipnja 2023.
- ↑ a b c Župa Uznesenja BDM, Nevesinje - Osnovni podatci o župi. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. prosinca 2013. Pristupljeno 15. lipnja 2023.
- ↑ Župa Nevesinje - viđena početkom 2017. Crkva na kamenu. 24. veljače 2017. Pristupljeno 15. lipnja 2023.
- ↑ Reportaža iz Svjetla riječi: Tajna smanjenja katolika od 1647 na 219 osoba (PDF). Pristupljeno 20. lipnja 2017.
- ↑ Pismo upravitelja župe Nevesinje, don Ante Luburića svima nama: Ne zaboravite svoje korijene! Ne zaboravite svoj kraj!. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. veljače 2018. Pristupljeno 15. lipnja 2023.
- ↑ Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Nevesinje. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. lipnja 2017. Pristupljeno 15. lipnja 2023.
| ||||||||