Ciparski Grci

Izvor: Wikipedija
Ružičasta boja predstavlja područje Cipra pod upravom Ciparskih Grka.

Ciparski Grci (grč. Ελληνοκύπριοι) broje oko 580 000 stanovnika Cipra (77 %) i pripadaju grčkom govornom području. Postoje velike zajednice u Londonu, Ateni, SAD-u i Australiji. Etnička skupina smatra se jezično i kulturno grčkom zajednicom.

Podrijetlo[uredi | uredi kôd]

Korijeni ciparskih Grka su kontroverzni. Grčki mitovi govore o grčkoj kolonizaciji otoka nakon Trojanskog rata.[1] Vassos Karagheorgis i drugi istraživači govore o naseljavanju otoka u jednom ili više valova od pripadnika mikenske kulture s Peloponeza. David Rupp, Bernard Knapp[2] i drugi govore o postupnoj kulturnoj asimilaciji autohtonog stanovništva tijekom starijeg željeznog doba.

Od 1974.[uredi | uredi kôd]

Kao rezultat bijega i protjerivanja nekih 160 000 ciparskih Grka sa sjevera otoka 1974. godine, žive gotovo isključivo u grčki-dominantnom jugu. U nekim selima na poluotoku Karpaz ostala je malobrojna manjina od oko 700 ciparskih Grka u prostoru gotovo isključivo naseljenim ciparskim Turcima, kao i useljenicima nakon 1974. s turskog kopna, a osobito iz Anadolije, koji su došli na međunarodno nepriznatu – Tursku Republiku Sjeverni Cipar.

Jezik i religija[uredi | uredi kôd]

Ciparski Grci su oko 80% pripadnici Ciparske pravoslavne Crkve i govore ciparskim dijalektom grčkog jezika. Zbog duge političke i prostorne izolacije u srednjem vijeku i u novije doba imaju mnoge jezične arhaizme. Standardni grčki jezik koristi u svim formalnim kontekstima (u obrazovanju, uredima, medijima) te u pisanom obliku.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Franz Georg Maier: Factoids in ancient History: The case of Fifth-Century Cyprus. Journal of Hellenic Studies, sv. 105, 1985., str. 32-39
  2. A. Bernard Knapp: Social Complexity: Incipience, Emergence, and Development on Prehistoric Cyprus. Bulletin of the American Schools of Oriental Research, sv. 292, 1993., str. 85-106 (Perspectives on Cypriot Social Complexity)