Claudio Abbado

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Claudio Abbado

Claudio Abbado.jpg

Rođen/a 26. lipnja 1917.
Milano, Italija
Umro/umrla 20. siječnja 2014.
Bologna, Italija
Žanr/ovi ozbiljna glazba
Zanimanje dirigent
Djelatno razdoblje 1958.2012.
Angažman La Scala
Londonski simfonijski orkestar
Bečka državna opera
Berlinski filharmoničari
Nagrade
vidi: Nagrade i priznanja

Claudio Abbado (Milano, 26. lipnja 1933. - Bologna, 20. siječnja 2014.) bio je talijanski dirigent.

Životopis[uredi VE | uredi]

Od 1977. godine bio je ravnatelj milanske Scale, zatim šef dirigent Londonskog simfonijskog orkestra i od 1986. godine ravnatelj Državne opere u Beču. Od 1989. do 2002. bio je šef dirigent Berlinskih filharmoničara. Abbado je bio izvrstan interpret klasičnog simfonijskog repertoara, te opera Rossinija, Bellinija i Verdija.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

  • 1958. – nagrada Koussevitzky Glazbenog centra Tanglewood (engl. Tanglewood Music Center)[1]
  • 1963. – 1. nagrada na Međunarodnom natjecanju dirigenata Dimitri Mitropoulos u New Yorku[1]
  • 1973. – Mozart-Medaille društva Mozartgemeinde Wien, promicatelja lika i djela Wolfganga Amadeusa Mozarta[2]
  • 1984. – Veliki križ, orden zasluga za Republiku Italiju (tal. Cavaliere di Gran Croce Ordine al Merito della Repubblica Italiana)[3]
  • 1985. – Zlatna medalja Gustav Mahler (njem. Die goldene Mahler-Medaille)[4]
  • 1994. – Glazbena nagrada Ernst von Siemens Bavarske akademije umjetnosti [5]
  • 1994. – Počasni prsten Grada Beča (njem. Ehrenring der Stadt Wien)
  • 1994. – Veliko zlatno odlikovanje za zasluge za Republiku Austriju (njem. Ehrenzeichen für Verdienste um die Republik Österreich)[6]
  • 1997. – Zlatna medalja za zasluge u kulturi i umjetnosti Republike Italije (tal. Medaglia d'oro ai benemeriti della cultura e dell'arte)[3]
  • 1997. – nagrada Grammy u kategoriji za najbolju izvedbu komornog ansambla: Claudio Abbado i Berlinski filharmoničari – Paul Hindemith: Kammermusik No. 1, op. 24.[7]
  • 2001. – nagrada Zaklade Würth i Glazbene mladeži Njemačke (njem. Würth-Preis der Jeunesses Musicales Deutschland)[8]
  • 2002. – njemački predsjednik Johannes Rau dodijelio je Abbadu Veliki križ za zasluge sa zvijezdom (njem. Großes Verdienstkreuz mit Stern) za iznimna umjetnička postignuća[9]
  • 2002. – nagrada njemačkoga Udruženja kritičara (njem. Deutscher Kritikerpreis)[10]
  • 2003. – Praemium Imperiale [11]
  • 2003. – nagrada Grammy u kategoriji za najbolju vokalnu izvedbu za album Franz Schubert: Lieder with Orchestra / Anne Sofie von Otter i Thomas Quasthoff (solisti), Claudio Abbado i Chamber Orchestra of Europe[12]
  • 2004. – nagrada Kythera istoimene njemačke kulturne zaklade za osobite zasluge u promicanju suradnje Njemačke i romanskih zemalja[13]
  • 2005. – nagrada Grammy u kategoriji za najbolju solističku izvedbu (s orkestrom) za album Beethoven: Piano Concertos Nos. 2 & 3 / Martha Argerich, Claudio Abbado i Mahler Chamber Orchestra[7]
  • 2005. – počasni građanin Grada Luzerna[14]
  • 2013. – talijanski predsjednik Giorgio Napolitano proglašava Abbada doživotnim senatorom Republike Italije[15]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Claudio Abbado

Mrežna sjedišta[uredi VE | uredi]


Musical notes.svgP vip.svg Nedovršeni članak Claudio Abbado koji govori o glazbeniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.