Crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu

Koordinate: 44°02′30″N 16°12′02″E / 44.04157°N 16.20068°E / 44.04157; 16.20068 (WD)
Izvor: Wikipedija
Crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta
Crkva Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta
Crkva Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta
Crkva Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta
Lokacija Knin, Hrvatska
Koordinate 44°02′30″N 16°12′02″E / 44.04157°N 16.20068°E / 44.04157; 16.20068 (WD)
Arhitekt Jerko Rošin i Ante Vrban
Godine izgradnje od 2011. do 2015.
Godina završetka 2015.
Religija katoličanstvo

Crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta je crkva u Kninu. S površinom od oko 780 četvornih metara i 1100 sjedećih mjesta najveća je crkva u Hrvatskoj. Posvetio ju je 4. kolovoza 2015. šibenski biskup, msgr. Ante Ivas.

Povijest[uredi | uredi kôd]

28. listopada 2007. svečanom je svetom misom blagoslovljena privremena crkva Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, u prostoru tvornice DIV.[1]

3. travnja 2008. provincijal dr. fra Željko Tolić (u ime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja) i gradonačelnica Josipa Rimac (u ime Grada Knina) potpisali su ugovor kojim je Grad Knin Franjevačkoj provinciji darovao zemljište za crkvu. Zbog otkrivenog nedostatka prostora 7. i 15. svibnja potpisan je novi ugovor kojim je Grad darovao dodatno zemljište za gradnju crkve.[2]

18. svibnja 2011. kninski gvardijan, fra Petar Klarić, preuzeo je građevinsku dozvolu za gradnju crkve.[3]

25. rujna 2011., nakon svečane mise zahvalnice u privremenoj crkvi, u nazočnosti mnogih gradskih, županijskih i državnih političkih dužnosnika, svečano je blagoslovljeno gradilište i položen kamen temeljac, čime je počela izgradnja crkve.[4]

4. kolovoza 2015. crkva je posvećena na svečanoj misi koju je predvodio šibenski biskup msgr. Ante Ivas, uz suslavlje provincijala fra Joška Kodžomana, vojnog ordinarija msgr. Jurja Jezerinca, bjelovarsko-križevačkog biskupa msgr. Vjekoslava Huzjaka, kninskog gvardijana i župnika fra Marka Durana, predsjednika HKVRPP-a fra Jure Šarčevića, provincijala fra Andrije Bilokapića i p. Peja Orkića te oko 60 svećenika.[5]

Izvori[uredi | uredi kôd]