Crteži doline Val Camonica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Crteži na stijenama Valcamonice

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Crteži na stijenama Valcamonice
Flag of Italy.svg Italija


Val Camonica na karti Italija
Val Camonica
Val Camonica
Lokacija doline Camonica u Italiji
Godina uvrštenja: 1979. (3. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iii, vi
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/94 UNESCO

Val Camonica je dolina u nižem dijelu alpskog dijela Lombardije, između Brescije i Bergama u Italiji. To je zapravo gornja dolina rijeke Oglio, uzvodno od jezera Iseo.

Plan doline Val Camonica s naznačenim arheološkim lokacijama.

U njoj se nalazi najveći kompleks prapovijesnih crteža na stijenama u Europi, s oko 300,000 petroglifa koje su nacrtali pripadnici plemena Camuni na stotinama stijena, a datiraju od mlađeg paleolitika (oko 6000. pr. Kr.) pa sve do 19. stoljeća[1]. Ove figure povezane s poljoprivredom, navigacijom, ratovanjem i vračanjem predstavljaju izvanrednu slikovnu dokumentaciju prapovijesnih običaja i svijesti. Sustavno tumačenje, topološka klasifikacija i kronologija ovih djela u kamenu su značajno pridonijele proučavanju prapovijesti, sociologiji i etnologiji. Zbog toga su 1979. godine ovi crteži su dospjeli na UNESCO-v popis svjetske baštine kao prva svjetska baština u Italiji.

Povijest[uredi VE | uredi]

U području doline Camonica prepoznato je nekoliko razdoblja nastanka petroglifa koja odgovaraju evoluciji cammunijskog društva:

  • Mlađi paleolitik (od oko 8000. pr. Kr.) - prizori lova i rane kulture;
  • Neolitik (4000.-3000. pr. Kr.), pred kraj ledenog doba - prvi vjerski prizori, figure ljudi postaju obvezne i javljaju se prikazi svakodnevice, vrhunac umjetnosti Cammunija;
  • Eneolitik (3000.-2000. pr. Kr.) - kvalitetniji narativni prizori s detaljnim prikazima ljudi i seoskog života te važnih ženskih inicijacijskih rituala
  • Vrijeme miješanja kultura (od oko 1000. pr. Kr.) - prizori bitaka, koliba, kola, žetvi i oružja. Od tada slabi praksa stvaranja petroglifa.

Od 6. stoljeća pr. Kr. do 476. godine ovu dolinu kontroliraju Kelti, a potom Rimljani koji su ostavili rudnike željeza s radionicama. Nakon čestih upada barbara kulturu Camunija osvajaju Germani Heruli, a potom Ostrogoti koji su je gotovo potpuno uništili 542. godine. Od 568. do 774. godine njima vladaju Langobardi, a potom Franci koji potiču Benediktince da u dolini izgrade samostane i ubožnice. Negdje oko 1000. godine ponovno se javlja potreba za samoodređenjem i samoupravom, te se stvaraju samostalne zajednice, tzv. vicini (le vicinie). One 1164. godine carskom dozvolom postaju općine (komune), a od 1428. godine pripadaju Mletačkoj Republici, te se zbog nje od tada spore Venecija i Milansko Vojvodstvo.

Zahvaljujući uspješnim samostanima koji su poticali rudarstvo, stočarstvo i proizvodnju vune, dolina je bila gospodarski jako uspješna. Kada je 1769. godine Brescia pala u ruke Francuske, dolina je nazvana Cantone della Montagna i podijeljena je na sedam župa. Tijekom Napoleonove vladavine propadale su poljoprivreda i stočarstvo. Austrija je dolinu pripojila svojoj regiji Serio 1815. godine, kada je započela strašna glad i dolinu poharala kuga koja je potrajala do 1818. god. osnutkom Kraljevine Italije, 52 općine doline Camonica su pripale trima oblastima (Breno, Edolo i Pisagone).

Najpoznatije crteže je otkrio Walter Laeng, geograf iz Brescije, 1909. godine na dvije stijene u Pian delle Greppe u blizini Cemmo. Od 1950-ih, prikazi s površine tisuće stijena su kategorizirani u golemom projektu prijevod ai klasifikacije koji još uvijek traje.

Parkovi[uredi VE | uredi]

Svjetska baština, UNESCO-va lokacija n° 94

Ime (poveznica s galerijom slika) Općina Koordinate Petroglifi
1. Parco nazionale delle incisioni rupestri di Naquane Capo di Ponte 46°01′32″N 10°20′57″E / 46.02556°N 10.34917°E / 46.02556; 10.34917
2. Parco archeologico nazionale dei Massi di Cemmo Capo di Ponte 46°01′52″N 10°20′20″E / 46.03111°N 10.33889°E / 46.03111; 10.33889
3. Parco archeologico comunale di Seradina-Bedolina Capo di Ponte 46°02′00″N 10°20′29″E / 46.033333°N 10.34139°E / 46.033333; 10.34139
4. Parco archeologico di Asinino-Anvòia Ossimo 45°57′19″N 10°14′47″E / 45.95528°N 10.24639°E / 45.95528; 10.24639
5. Parco comunale delle incisioni rupestri di Luine Darfo Boario Terme 45°53′20″N 10°10′46″E / 45.88889°N 10.17944°E / 45.88889; 10.17944
6. Parco comunale archeologico e minerario di Sellero Sellero 46°03′26″N 10°20′29″E / 46.05722°N 10.34139°E / 46.05722; 10.34139
7. Parco archeologico comunale di Sonico Sonico 46°10′7″N 10°21′20″E / 46.16861°N 10.35556°E / 46.16861; 10.35556
8. Riserva naturale Incisioni rupestri di Ceto, Cimbergo e Paspardo Ceto (Nadro)
Cimbergo
Paspardo
46°01′6″N 10°21′10″E / 46.01833°N 10.35278°E / 46.01833; 10.35278

Bilješke[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 46°01′26″N 10°21′00″E / 46.02389°N 10.35°E / 46.02389; 10.35