Dacija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je članak o rimskoj provinciji. Za proizvođača automobila pogledajte Dacia.
Situs Provinciae Daciae anno 116 p.C.n.
Zemljovid Dacije, 82. pr. Kr.

Dacija (lat. Dacia) je bila od 107. do 271. godine jedna rimska provincija.[1] Obuhvaćala je područja čija je granica na sjeveru bila omeđena Karpatima, na jugu Dunavom, na zapadu Tisom, istoku Dnjestrom. Danas taj teritorij odgovara modernoj Rumunjskoj i Moldovi, kao i dijelovima Mađarske, Bugarske i Ukrajine.

Porijeklo imena i opseg[uredi VE | uredi]

Ime provincije Dacije potiče od naroda Dačana koji su zajedno s Getima živjeli u toj oblasti. Nakon Trajanovog osvajanja 106. godine, novoosvojena oblast je dobila službeno ime Dacija. Car Hadrijan podijelio je 118. godine, ovu dotad jednistvenu provinciju, na dva dijela, pod imenima: Gornja Dacija (Dacia superior) i Donja Dacija (Dacia inferior). Samo pet godina kasnije Hadrijan je iz Gornje Dacije izdvojio još jednu oblast, pod imenom Porolisumska Dacija (po gradu Porolisum, Dacia Porolissensis). Od 167. do 169. godine, Marko Aurelije je ponovo reorganizirao ovu oblast:

1. Apulumska Dacija (po gradu Apulum, Dacia Apulensis)
2. Porolisumska Dacija (Dacia Porolissensis)
3. Malvanska Dacija (po gradu Malva, Dacia Malvensis)

Tako je Dacija bila podijeljena na tri provincije sve dok Aurelijan nije konačno povukao rimsku vojsku i narod iz Dacije 271. godine. Formalna prijestolnica bila je Colonia Ulpia Traiana Augusta Dacia, ali najveći dio vlasti bio je u Sarmizegetuzi, koja je bila prijestolnica još u vrijeme dačkih kraljeva.

S tri strane, Daciju su okruživali barbari. Samo s juga, graničila je s Mezijom. Kasnije je Dacija imala malu zajedničku granicu s Panonijom. Granicu su mahom činile rijeke: na jugu to je bio Dunav, na zapadu Tisa i Maroš. Najvećim dijelom Dakija se nalazila na teritoriju današnje Rumunjske i Moldove.

Povijest[uredi VE | uredi]

Balkan u vrijeme Starog Rima

Dačane su Rimljani smatrali opasnim protivnicima, pogotovu što su, za razliku od većine barbara, bili relativno jedinstveni. Kada je 86. godine, prijestolje zauzeo Decebal, koji je dodatno ujednio Dačane, za Rim je to značio pojavu jedne moćne države na njenim granicama. Car Domicijan je pokušao spriječiti jačanje Decebala u ratovima između 85. i 89. godine ali u tome nije imao pravog uspjeha. Ni Nerva nije imao uspjeha. Zatim je Trajan morao voditi jedan težak rat, Prvi dački rat, od 101. do 102. godine, u kome je Decebal bio poražen. Poslije nekoliko godina, Decebal je pokušao okupiti saveznike protiv Rima, što je dovelo do Drugog dačkog rata, od 105. do 106. godine. Decebal je izbjegao zarobljavanje samoubojstvom. Čitava Dacija je bila osvojena. Dacija je postala provincija još prije 11. kolovoza 106. godine. Trajan je kao plijen donio 331 tonu srebra i 165 tona zlata: Dacija je bila poznata kao rudonosna oblast.

Sve do epohe Marka Aurelija, Daciju nisu ugrožavali drugi barbari. 235. godine su se okupili barbari radi napada na Daciju. Kada su je napali 238. godine, Daciju su potresali ratovi sve dok Aurelijan nije odlučio da evakuirati Daciju 271. godine. Pod Konstantinom Velikim Rim je ponovo osvojio dio Dacije, ali je i ta oblast brzo napuštena.

Uprava i vojska[uredi VE | uredi]

Nakon okončanja Prvog dačkog rata, Dacija je bila kontrolirana samo vojno, ali od 106. godine, poslije Drugog dačkog rata, Dacija je postala carska provincija. To je značilo da sam car postavlja upravnika provincije iz redova rimskih senatora.

Nakon barbarskih napada 117. i 118. godine, Hadrijan je odlučio reorganizirati Daciju. Sve tri tako nastale provincije, Dacia inferior, Dacia superior i Dacia Porolissensis bile su neovisne jedna o drugoj ali su vojno blisko surađivale. Nova reorganizacija je došla u vrijeme cara Marka Aurelija. Trodijelna Dacija, sastavljena od oblasti Dacia Apulensis, Dacia Porolissensis i Dacia Malvensis činila je jedinstvenu provinciju Daciju, koja je imala samo jednog namjesnika. Vjerojatno je Marko Aurelije smatrao da će jedinstveno zapovjedništvo u čitavoj Daciji bili učinkovitija obrana od barbara.

U Dakiji su bile stacionirane dvije legije, V Macedonica (logor je bio u današnjoj Turdi) i XIII Gemina (logor u Apulumu). Bilo je i drugih pomoćnih odreda, osobito na granici prema barbarima. Ukupno bilo je oko 30.000 rimskih vojnika u Daciji.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Za Rim, Dacija je predstavljala bogat izvor ruda. Iz brojnih rudnika iskopavalo se zlato i srebro. Bilo je i željeza i začina. Pored ruda, koje su bile najvažniji razlog zašto su se Rimljani uopće upustili u skupo osvajanje i teško čuvanje Dacije, ova zemlja je bila bogata drvetom, vunom, kožama. U Daciju se uvozilo uglavnom maslinovo ulje, vino i luksuzna roba. U trenutku kada se Aurelijan odlučio napustiti Daciju, vjerojatno su većina glavnih rudnika plemenitih metala bili iscrpljeni.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]