Dan Hrvatskoga sabora
Dan Hrvatskoga sabora obilježava se kao dan spomena na konstituiranje prvoga demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. godine i na povijesnu ulogu Hrvatskoga sabora u očuvanju hrvatske državnosti tijekom mnogih stoljeća.
Sadržaj |
Povijest [uredi]
Dana 30. svibnja 1990. godine utemeljen je prvi demokratski izabrani Hrvatski sabor. Konačno, poslije dugo vremena i raznolikih režima, koji su svojom prisilom ili duhovnom obmanom tjerali hrvatski narod na sam rub opstanka, Hrvati su stekli pravo da budu svoji na svome, da djeluju na crti vlastitih interesa, a ne unutar nametnutog zajedništva, nazivalo se ono Ugarskom, Austrijom, Austro-Ugarskom, kraljevskom ili socijalističkom Jugoslavijom.[1]
Taj svibanjski dan, koji se do 2001. slavio kao blagdan hrvatske državnosti, počeo je povratkom stare tradicije. Uoči prvog zasjedanja Sabora brojni zastupnici i uglednici na čelu s dr. Franjom Tuđmanom prisustvovali su svečanoj misi u zagrebačkoj prvostolnoj crkvi. Kardinal Franjo Kuharić u svojoj je propovijedi ocijenio pobjedu demokracije prekretnicom u narodnom životu i izrazio uvjerenje da će se u budućnosti ostvarivati duhovni, moralni, kulturni i ekonomski napredak hrvatskog naroda u skladu s njegovim neotuđivim suverenitetom, a za dobro i sigurnost svih građana kojima je Hrvatska lijepa domovina.[1]
U svečarskom tonu održano je i prvo zasjedanje demokratski izabranog Sabora.[1] Izabrani zastupnici tada su na konstituiranju novoga Sabora Socijalističke Republike Hrvatske, kojem su nazočili i brojni gosti iz domovinske i iseljene Hrvatske i predstavnici vjerskih zajednica, izabrali za predsjednika Sabora dr. sc. Žarka Domljana, za potpredsjednike Ivicu Percana, Stjepana Sulimanca i Vladimira Šeksa. Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stjepan Mesić.[2]
Proglašenje rezultata glasovanja za predsjednika Predsjedništva, izbor dr. Franje Tuđmana, popraćen je aklamacijom sabornika. Franjo Tuđman u nadahnutom je govoru podsjetio na važne datume hrvatske povijesti i borbe hrvatskog naroda za očuvanje svoje državnosti, naglasivši da je upravo sada učinjen presudno važan, prvi korak na povratku hrvatskog naroda i njegove države europskoj civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji. Kao glavni cilj u najbliže vrijeme naveo je donošenje novog Ustava Republike Hrvatske s uspostavom demokratskih sloboda građana i državnim suverenitetom kao temeljnim odrednicama.[1]
Prvi predsjednik novog Sabora dr. Žarko Domljan predao je zatim dr. Franji Tuđmanu predsjedničku lentu u bojama hrvatske trobojnice, a onda je obnovljen drevni hrvatski običaj da se u kolijevku, pod jastuk, polože kruh, zlatnik i pero, kao simbolične oznake života, blagostanja i kulturnog napretka.[1]
Poslije zasjedanja Sabora na središnjem zagrebačkom trgu, tada još Trgu Republike, održana je veličanstvena narodna proslava na kojoj su građani burno pozdravili upravo izabrano državno Vrhovništvo. U smiraju dana, koji je hrvatskom narodu vratio ponos i dostojanstvo, nezapamćeno mnoštvo ljudi proveselilo se do kasno u noć uz jarunsko jezero. Ali ubrzo, na suverenu Hrvatsku počela je besprimjerna barbarska jugovojna i velikosrpska agresija. No, Hrvatska je ipak ušla u svjetsku zajednicu kao slobodna država pripravna da za to podnese sve žrtve.[1]
Značaj [uredi]
| “ |
Volimo te Franjo, ti hrvatski rode, ti svoj narod vodiš do slobode. Prošao si muke za svoje Hrvate, samo takav budi naš rođeni brate.
proslavimo u veselju naš rođendan. Nek se pjeva, nek se ori, nek svi znaju da Hrvatska postoji!
vrati nama iz tuđine sina. Nek se vrati dragom rodu svome, rodu svome, rodu hrvatskome.
nek se vječno vije nasred sretne Kroacije. |
” |
|
—Mladen Kvesić - Dan Hrvata, 1990. |
||
U trenucima obilježavanja državnih blagdana, pri čemu iznimku donekle predstavlja Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja, hrvatski gradovi i mjesta izgledaju otužno jer u njima malo tko ističe zastavu, iako bi državni blagdani trebali biti prigoda da se takvo što čini. Glavni uzrok tome je više negoli nespretna promjena nadnevaka državnih blagdana 2001. godine.[3]
Tada je dobro osmišljen i već uvriježen bnagdan Dan hrvatske državnosti 30. svibnja zamijenjen simbolički znatno manje smislenim 25. lipnja 1991. kada je Hrvatski sabor donio Odluku o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske.[4] Ipak je već 7. srpnja 1991. zbog pritiska međunarodne zajednice Hrvatska bila prisiljena prihvatiti moratorij na aktivnosti vezane uz uspostavu neovisnosti.[5]
Tek po isteku ta tri mjeseca Hrvatski je sabor na zasjedanju 8. listopada 1991. proglasio punu neovisnost Republike Hrvatske, pa je izmjenama iz 2001. godine taj dan proglašen blagdanom Dana neovisnosti. Postojanje Dana državnosti 25. lipnja i Dana neovisnosti 8. listopada djeluje više negoli zbunjujuće na mnoge hrvatske građane. Ono naime što su zastupnici u Saboru izglasavali u lipnju zapravo je ono što se naposljetku stvarno dogodilo tek u listopadu 1991., pa se postavlja pitanje smisla proglašenja obaju nadnevaka za blagdane.
Uz to su promjene zakona o blagdanima donešene u ozračju tadašnje javno isticane "detuđmanizacije", pa se mogao steći dojam da je to učinjeno iz svojevrsnoga inata, odnosno isključivo zbog toga što je taj dan označio blagdanom upravo predsjednik Tuđman još 1990. godine. Uz ostale nedostatke, takav je postupak mnoge koji su i dalje poštovali djelo prvoga hrvatskog predsjednika također udaljilo od novih blagdana.
Premještanjem Dana državnosti na 25. lipnja, hrvatska država i narod su izgubili nacionalni praznik poput američkog 4. srpnja (Dan zahvalnosti) ili francuskog 14. srpnja (Pad Bastille). Tome govori i gore citirana pjesma Dan Hrvata, koja je postala jako popularna na predratnim društvenim događanjima domovinske i iseljene Hrvatske. Posljednjih godina, nacionalni praznik u Hrvatskoj polako postaje Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja.
Danas se 30. svibnja obilježava kao Dan Hrvatskoga sabora, dan koji iznova podsjeća na temeljnu ulogu Hrvatskog sabora, kao zakonodavnog i najvišeg predstavničkog tijela svih građana Republike Hrvatske, kao središnje i nezamjenjive institucije svake demokracije.[2] U Bosni i Hercegovini, 30. svibnja se slavi kao Dan svehrvatske državnosti u Zapadnohercegovačkoj županiji.[6]
Povezani članci [uredi]
Izvori [uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 HRT: Na današnji dan - 30. svibnja
- ↑ 2,0 2,1 30. svibnja - Dan Hrvatskoga sabora
- ↑ Jareb 2010. str. 393.
- "Usp. Zakon o blagdanima, spomendanu i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, pročišćeni tekst od 14. studenoga 2002., koji je objavljen u Narodnim novinama, službenom listu Republike Hrvatske (Zagreb), 21. studenoga 2002."
- ↑ Jareb 2010. str. 393.
- "Činjenica je da se 30. svibnja 1990. po prvi put sastao Sabor izabran na slobodnim višestranačkim izborima. Početak njegova zasjedanja nije označio samo simbolički kraj dotadašnjeg komunističkog režima, nego i početak izgradnje suvremene hrvatske države. Može se reći da je toga dana obnovljena hrvatska državnost, pa je odluka da se on proglasi Danom hrvatske državnosti bila više negoli opravdana."
- ↑ Jareb 2010. str. 393.
- "O 25. lipnju i prihvaćanju moratorija ukratko je pisao Ante Nazor, ur. i autor teksta, Počeci suvremene hrvatske države, 87.-88."
- ↑ Zakon o blagdanima i neradnim danima Županije Zapadnohercegovačke
Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatskog sabora. Vidjeti dopusnicu Hrvatskog sabora.
Literatura [uredi]
- Mario Jareb, Hrvatski nacionalni simboli, Alfa dd.; Hrvatski institut za povijest, 2010. ISBN 978-953-297-230-6
