Danilo Kiš

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Spomenik Danilu Kišu u Subotici.

Danilo Kiš (Subotica, 22. veljače 1935. - Pariz, 15. listopada 1989.) je bio srpski književnik.

Osnovnu školu pohađa u Mađarskoj, a gimnaziju na Cetinju. Njegov otac bijaše uhićen 1944. u jednoj antisemitskoj raciji i odveden u Auschwitz, gdje je ubijen zajedno s tisućama drugih Židova. Ostatak obitelji Crveni križ odvodi u Crnu Goru, na Cetinje, u zavičaj Danilove majke. Tu Danilo dovršava gimnazijsko školovanje. 1954. godine se upisao na Filozofski fakultet Sveučilišta u Beogradu, da bi 1958. diplomirao na novoosnovanoj grupi za opću književnost, čime je postao njen prvi diplomac. Rano se osvjedočio kao vrsni prevoditelj s francuskog i mađarskog jezika. Godinama je živio kao slobodni književnik i prevoditelj, a jedno vrijeme je vodio i međunarodnu suradnju u Udruzi književnika Srbije. Niz godina radio je i kao lektor za srpsko-hrvatski jezik i književnost u Strasbourgu, Bordeauxu i Lilleu. Za dopisnog člana Srpske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 1988. godine. Posljednje godine je živio kao profesionalni književnik u Parizu i Beogradu.

Umro je u Parizu 15. listopada 1989. godine od raka pluća koji mu je dijagnosticiran u jesen 1986. godine, a sahranjen je u Beogradu na Novom groblju.

Grob Danila Kiša.

Djela[uredi VE | uredi]

Danilo Kiš je pisao pripovjetke, romane, drame, pjesme, eseje i polemičke rasprave, a prevodio je s ruskog, mađarskog, francuskog i engleskog. Njegova prva knjiga objavljena je 1962., a sadrži dva kratka romana: Mansarda i Psalam 44. Najviša čitateljska priznanja i istinsku slavu dobio je za roman Bašta, pepeo (1965).

Sabrana djela Danila Kiša, objavljena 1983., obuhvaćaju deset tomova. To su: Mansarda, Psalam 44, Rani jadi, Bašta, pepeo, Peščanik, Noć i magla, Grobnica za Borisa Davidoviča, Čas anatomije, Homo poeticus i Enciklopedija mrtvih.

Posmrtno su objavljene knjige: Život, Literatura, Gorki talog iskustva, Pjesme i pripjevi, Lauta i ožiljci.

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • NIN-ova nagrada 1972. za roman "Pješčanik"
  • Nagrada Ivan Goran Kovačić (1977. godine za knjigu pripovijedaka Grobnica za Borisa Davidoviča)
  • Nagrada Željezare Sisak (1978. godine za esejističko-polemički spis Čas anatomije)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]