Danko Angjelinović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Danko Angjelinović (Makarska, 13. travnja 1891.Split, 23. rujna 1963.), hrvatski književnik i prevoditelj.

Sadržaj

Životopis [uredi]

Potječe iz stare hvarske obitelji (Sućuraj). Završio je pravni studij u Zagrebu, te stekao stručni naziv doktora prava. Službovao je kao odvjetnički i sudski pripravnik u Splitu i Zagrebu, bio je činovnik u Skoplju, te samostalni odvjetnik u Zagrebu. Oženio je doktoricu Marinu Gutschy.[1] Politički je bio orijentiran jugoslavensko-unitaristički,[1][2] ali po dostupnim podatcima nije bio stranački organiziran.

U vrijeme Drugog svjetskog rata surađuje s četnicima Ilije Trifunovića, zapovjednika četnika na području NDH, i talijanskim okupatorima.[3]

Djed je hrvatske političarke Vesne Pusić[4][5][6]

Književni rad [uredi]

Angjelinović je svojim djelom Robovi zemlje vrlo je srodan djelima Josipa Kozarca, te ih se obojicu može smatrati nasljednicima Ivana Sergejeviča Turgenjeva. Pisao je pjesme, novele, humoreske, članke, eseje,[7] pripovijetke i romane,[8] drame i prozu, a osobitu pozornost zavrjeđuje roman o lovačkom psu Moj Dren. Pjesma »Jematva«, posljednja je koju je ispjevao putujući parobrodom »Herceg-Novi« iz Staroga Grada u Split, upravo na dan svoje smrti.

Jedno je vrijeme bio u državnoj službi, a kao odvjetnik radi do 1941. kada odlazi u Split. Drugi je svjetski rat proveo u talijanskoj internaciji. Bio je upućen na prisilni boravak u Apriku (tal. Aprica), liječio se u bolnici u Sondriju, a diplomatski izvor tvrdi kako je bio i u koncentracijskom logoru Ferramontiju. Drugi izvori navode kako je s još 300 Splićana bio upućen na Lipare.[9] Angjelinovićeva supruga bila je internirana u Lepoglavi. Iz zatvora je oslobođen 1944., pa je otišao u Kairo, te se u Drugu Jugoslaviju vratio poslije rata.

Izvori [uredi]

  1. 1,0 1,1 Radoš, Ivica. Od pelena do Pantovčaka. Globus. 23. listopada 2009. Preuzeto 30. prosinca 2011.
  2. Dalibor Brozović, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, 1. sv. : A – Bd, Zagreb : Leksikografski zavod Miroslava Krleže, 1999., str. 254. — za kvalifikaciju o političkoj orijentaciji.
  3. Vukojević, Vice. "Časna obitelj" Vesne Pusić. Preuzeto 30. prosinca 2011.
  4. http://www.hous.hrvati-amac.com/Vesna_Pusic.html
  5. http://www.tinolovka-news.com/vijesti-hrvatska/15376-vesna-pusic-se-razljutila-zato-sto-joj-je-otac-bio-natporucnik-sudac-u-vojsci-ndh
  6. http://gloria.com.hr/vijesti/showpage.php?id=8863
  7. Pavao Cindrić, ur., Hrvatsko narodno kazalište : 1894. – 1969., Enciklopedijsko izd., Zagreb : Naprijed : Hrvatsko narodno kazalište, 1969., str. 167.
  8. Mate Ujević, gl. ur., Hrvatska enciklopedija, Zagreb : Naklada Konzorcija Hrvatske enciklopedije, 1. sv. : A – Autom, str. 437.
  9. Ljubo Boban, Hrvatska u diplomatskim izvještajima izbjegličke vlade: 1941-1943, Globus, 1988., str. 208.

Literatura [uredi]

  • Angjelinović, Danko — Proleksis enciklopedija : prva hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija; pristupljeno 14. prosinca 2011.
  • Ivan Pederin, Hrvatski velikosrbi — Danko Angjelinović // Croat. Slav. Iadert. II (2006), 297. – 325. (Hrčak)

Povezani članci [uredi]