Darko Lukić
Darko Lukić (Osijek, 16. siječnja 1922. - Zagreb, 23. rujna 1974.), hrvatski pijanist.
Sadržaj |
Životopis [uredi]
Darko Lukić rodio se u Osijeku 1922. godine. Rodio se u obitelji generala Mihajla Lukića.[1] U Osijeku je pohađao privatnu školu a poslije Drugoga svjetskog rata nastavlja školovanje u Zagrebu.[2]
Glazbenik i profesor [uredi]
Tipke su njegov poseban svijet, tajanstven ključić do skrovitih zakutaka njegove senzibilne duševnosti. One su bile medij kojim je umio najneposrednije iskazivati i one najtananije porive svoje emotivnosti pretočene u čudesan svijet zvukovlja, tako prirodno, tako prisno, bez sustezanja kao da su jedno, on i njegov klavir.
Umjetnik se rađa, majstor tek postaje. U tome leži sva težina umjetničkog puta, sve borbe, samozataje i sva nastojanja. Taj put prolazio je i Darko Lukić.
Bio je pripadnik sretna i blistave generacije mladih talenata koja se odmah prvih godina po dovršenju II. svjetskog rata našla u klasi majstora-pedagogoa Svetislava Stančića, na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Ipak predstavljen javnosti i zapažen Lukić je već znatno ranije. On počinje već u sedmoj godini sa sistematskim učenjem klavira u privatnoj školi Hankinovih, u rodnom Osijeku, gdje se s deset godina predstavlja javnosti izvođenjem Mozartovoga Klavirskog koncerta u d-molu. S četrnaest godina nastavlja učiti u Zagrebu kod poznatog pedagoga i pijanista Evgenija Vaulina, koje razdoblje završava sjajnim nastupom s orkestrom izvodeći briljantan Konzertstück C. M. von Webera. Tim nastupom rođen je pijanista Lukić. U klasi Svetislava Stančića doskora izbija u prve redove istaknutih i dobiva I. nagradu na saveznom natjecanju mladih umjetnika u Beogradu (1948.). Nakon diplome (1949.), često javno nastupa u zemlji i inozemstvu, a doskora odlazi na usavršavanje u Pariz, gdje studira kod poznatih pedagoga M. Long i J. Lefevre-a. Otada njegovi nastupi postaju još brojniji, a nastupao je, osim u zemlji, u Austriji, Čehoslovačkoj, Francuskoj, Italiji, NR Kini, Mađarskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, SSSR-u, Švicarskoj i Velikoj Britaniji.
Osim opsežnog repertoara klasičnih i modernih majstora Lukić se naročito i hvalevrijedno zalagao za izvođenje djela domaćih skladatelja i mnoga je snimio.
Od 1951. godine[3] počinje Lukićev pedagoški rad na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je bio vrstan, tražen i cijenjen pedagog.
Umro je u Zagrebu 23. rujna 1974. godine[2] i sahranjen je na Mirogoju.[4]
Spomen [uredi]
- "Vjesnikova" godišnja nagrada na Tribini mladih još neafirmiranih umjetnika nosi ime Darka Lukića.
- U Osijeku se organizira Memorijal Darko Lukić međunarodni susret mladih pijanista.[5]
Izvori [uredi]
- ↑ Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 244.
- ↑ 2,0 2,1 Osijek: Osječki spomendan 23. rujna, preuzeto 25. studenoga 2012.
- ↑ Muzička akademija Zagreb: V. odsjek za klavir, orgulje i čembalo, preuzeto 25. studenoga 2012.
- ↑ Gradska groblja - L, preuzeto 25. studenoga 2012.
- ↑ Osječko-baranjska županija: Kulturne manifestacije, preuzeto 25. studenoga 2012.
