David Albahari

Izvor: Wikipedija

David Albahari (Peć, 1948.), srpski književnik i prevoditelj.

Albahari piše uglavnom autobiografske romane i kratke priče. Godine 1973. objavljuje prvu zbirku priča "Porodično vreme". Široj publici postaje poznat 1982. kada objavljuje zbirku priča "Opis smrti" za koju dobija Andrićevu nagradu.

Godine 1991. postao je predsjednik Federacije jevrejskih zajednica Jugoslavije, a radio je i na evakuaciji jevrejskog stanovništva iz Sarajeva. Godine 1994. preselio se s porodicom u Calgary, Kanada, gdje i danas živi. I dalje piše i objavljuje na srpskom jeziku.

Kasnih osamdesetih, Albahari je započeo prvu formalnu peticiju za legalizaciju marihuane u Jugoslaviji.

Dobitnik je NIN-ove nagrade za roman "Mamac" 1996. godine.

Sadržaj 1 Bibliografija 1.1 Zbirke priča 1.2 Romani 2 Vanjske poveznice

[uredi] Bibliografija

[uredi] Zbirke priča

• "Porodično vreme" (1973.)
• "Obične priče" (1978.)
• "Opis smrti" (1982.)
• "Fras u šupi" (1984.)
• "Jednostavnost" (1988.)
• "Pelerina" (1993.)
• "Izabrane priče" (1994.)
• "Neobične priče" (1999., 2002.)
• "Drugi jezik" (2003., 2005.)
• "Senke" (2006.)
• "Svake noći u drugom gradu" (2008.)

[uredi] Romani

• "Sudija Dimitrijević" (1978.)
• "Cink" (1988.)
• "Kratka knjiga" (1993.)
• "Snežni čovek" (1995.)
• "Mamac" (1996.)
• "Mrak" (1997.)
• "Gec i Majer" (1998.)
• "Svetski putnik" (2001.)
• "Pijavice" (2006.)
• "Marke" (2006.)
• "Ludvig" (2007.)
• "Brat" (2008.)

[uredi] Vanjske poveznice

• Stranice Davida Albaharija na srpskom i engleskom

Nedovršeni članak David Albahari koji govori o srpskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.