Daytonski sporazum

Izvor: Wikipedija

Povijest Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina do 12. stoljeća Bosna i Hercegovina pod Ilirima Bosna i Hercegovina pod Rimljanima Dolazak Slavena u Bosnu i Hercegovinu Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku Bosanska banovina Bosansko kraljevstvo Bosna i Hercegovina u Osmanskom carstvu Sandžak Bosna Bosanski pašaluk Bosna i Hercegovina pod Austro-Ugarskom Bosna i Hercegovina nakon okupacije 1878. Bosna i Hercegovina nakon aneksije 1908. Bosna i Hercegovina u prvoj Jugoslaviji Bosna i Hercegovina tijekom Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina u drugoj Jugoslaviji Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina Povijest neovisne Bosne i Hercegovine Rat u Bosni i Hercegovini Daytonski mirovni sporazum Bosna i Hercegovina nakon 1995.

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora iz baze zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992-1995.

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995.

Današnja politička podjela i struktura vlasti u Bosni i Hercegovini dogovoreni su kao dio Daytonskog sporazuma.

Sadržaj 1 Dijelovi sporazuma 2 Teritorijalne promjene 2.1 Po županijama 2.1.1 Hercegbosanska županija 2.1.2 Unsko-sanska županija 2.1.3 Zapadnohercegovačka županija 2.1.4 Hercegovačko-neretvanska županija 2.1.5 Županija Središnja Bosna 2.1.6 Zeničko-dobojska županija 2.1.7 Tuzlanska županija 2.1.8 Posavska županija 2.1.9 Bosansko-podrinjska županija 2.1.10 Sarajevska županija 2.1.11 Distrikt Brčko 3 Izvori 4 Vanjske poveznice

[uredi] Dijelovi sporazuma

Sporazum se sastoji od sljedećih dokumenata:

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini

1. Aneks 1-A: Sporazum o vojnim aspektima mirovnog rješenja
2. Dodatak B Aneksu 1-A: Sporazum između Republike Bosne i Hercegovine i Organizacije sjevernoatlantskog pakta (NATO) o statusu NATO-a i njegovog osoblja
3. Aneks 1-A: Sporazm između Republike Hrvatske i Organizacije sjevernoatlantskog pakta (NATO) o statusu NATO-a i njegovog osoblja
4. Aneks 1-A: Sporazum između Savezne Republike Jugoslavije i Organizacije sjevernoatlantskog pakta (NATO) o tranzitnim aranžmanima za operaciju mirovnog plana
5. Aneks 1-B: Sporazum o regionalnoj stabilizaciji
6. Aneks 2: Sporazum o međuentitetskoj graničnoj crti i povezanim pitanjima
7. Aneks 3: Sporazum o izborima
8. Aneks 4: Ustav Bosne i Hercegovine (te Aneks I. Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini i Aneks II. Prijelazne odredbe s izjavama)
9. Aneks 5: Sporazm o arbitraži
10. Aneks 6: Sporazum o ljudskim pravima (te Aneks I. Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini)
11. Aneks 7: Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama
12. Aneks 8: Sporazum o komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika ^[1]
13. Aneks 9: Sporazum o osnivanju javnih poduzeća u Bosni i Hercegovini
14. Aneks 10: Sporazum o civilnoj provedbi mirovnog rješenja
15. Aneks 11: Sporazum o međunarodnim policijskim snagama
16. Sporazum o parafiranju Općeg mirovnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
17. Završna izjava sudionika o mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini
18. Sporazum o oživotvorenju Federacije Bosne i Hercegovine, zaključen u Daytonu 10. studenog 1995. godine
19. Aneks na Sporazum o oživotvorenju Federacije Bosne i Hercegovine zaključen u Daytonu, - Dogovorena načela za prijelazni statut za grad Mostar
20. Sporazum o uspostavi zajedničkog vijeća o suradnji
21. Sporazum o početku povratka prognanih u gradove Jajce, Bugojno, Stolac i Travnik
22. Sporazum o povratku izbjeglica u područje Velike Kladuše i Cazina
23. Elementi dogovorenih principa za Sarajevo
24. Sporazum o odnosima strana

[uredi] Teritorijalne promjene

Prije daytonskog sporazuma, Bosanski su Srbi kontrolirali oko 46% BiH (cca 23687 km2), bosansko-hercegovački Hrvati 25% (12937 km2) i bosanski Bošnjaci 28% (14506).

Nadzor teritorija u RS

• Oko 9% (cca 2120) od teritorija današnje RS bilo je pod nadzorom trupa bosanskih Hrvata; općine Mrkonjić grad(675 km2), Šipovo (510 km2), Ribnik (507 km2 ), Petrovac (145km2), Istočni Drvar (66km2), Jezero (65km2), Kupres (RS) (89km2) i dio Banjalučke općine (na potezu oko Bočca cca60 km2)
• Oko 1,5% (cca 350 km2) današnjih teritorija RS bilo je pod nadzorom trupa bosanskih Bošnjaka; najviše na Ozrenu (općine Doboj i Petrovo), kao i djelovima zapadne bosne (Krupa, i djelovi općina Novi i Oštra Luka)
• Ostatak teritorija (cca 22000 km2) bio je pod nadzorom bosanskih Srba

Nadzor teritorija u Federaciji BiH

• Oko 41% (cca 10720 km2) područja Federacije BiH bio je pod nadzorom bosanskih Hrvata
• Oko 53% (cca 13960 km2) područja Federacije BiH bio je pod nadzorom bosanskih Bošnjaka
• Ostatak (cca 1430 km2) bio je pod kontrolom bosanskih Srba

U teritorijalnim zamjenama, ako se uzme u obzir vojna kontrola teritorija, došlo je do sljedećih izmjena:

Bosanski Hrvati su dali najviše (4% BiH teritorija) vraćajući Srbima 9% današnje RS, kao i povlačeći se iz Unsko-Sanske županije kao i općine Donji Vakuf (u Središnjobosanskoj županiji) poslije potpisa. Maleno povećanje Posavske županije (Odžak i dijelovi Domaljevačke općine) nisu promijenili činjenicu da su nakon daytonskog sporazuma bosanski Hrvati kontrolirali samo 21% BiH (10640 km2), u usporedbi sa više od 25% prije Daytona. Kao i da je Posavina, gdje su Hrvati značajan udio stanovništva većim dijelom ostalo izvan hrvatskog nadzora.

Bosanski Srbi dobili su nazad veliki dio planinskog teritorija koji su prije nadzirali i to 4% teritorija BiH od bosanskih Hrvata i malene iznose od bosanskih Bošnjaka (planina Ozren), ali su bili prisiljeni prepustiti Sarajevo (uz iznimku prigradski naselja južno od grada) i neke bitne točke na istoku Bosne i Hercegovine. Sve u svemu, mijenjanjem kvalitete za kvantitet, srpski je postotak narastao do 49% (48 ako isključimo Brčko Distrikt, 24526 km2) od 46 i nešto % prije Daytona.

Bosanski Bošnjaci dobili su najviše. Mirovni sporazum im je dao skoro cijelo Sarajevo, kao i neke bitne položaje u istočnoj Bosni i Hercegovini (npr. goraždanski koridor) dok su napustili tek tekoliko položaja na planini Ozren i u zapadnoj Bosni. Njihov postotak se povećao od 28% prije Daytona do 30% te su uvelike poboljšali kvalitetu dobivene zemlje.

Veliki dijelovi teritorija prije rata naseljenog bosanskim Bošnjacima (i bosanskim Hrvatima) ostali su pod kontrolom bosanskih Srba, a Srbi su izgubili etnički kompaktno, ali slabo naseljeno područje zapadne Bosne uz Hrvatsku granicu, te još neke etnički srpske teritorije.

[uredi] Po županijama

[uredi] Hercegbosanska županija

• Bila je gotovo u potpunosti pod kontrolom bosanskih Hrvata (4924 km2)
• Bosanski Bošnjaci su kontrolirali neke točke istočno od Kupresa (cca 10 km2 ili manje)

[uredi] Unsko-sanska županija

• Bila je gotovo u potpunosti pod kontrolom bosanskih Bošnjaka (3925 km2)
• Bosanski Hrvati su kontrolirali neke važne planinske prijelaze na južnim dijelovima općina Bosanski Petrovac i Bihać (cca 200 km2)

[uredi] Zapadnohercegovačka županija

• Bila je u potpunosti pod kontrolom bosanskih Hrvata (1362 km2)

[uredi] Hercegovačko-neretvanska županija

• Bila je podijeljena, više od polovice je bilo pod kontrolom bosanskih Hrvata (cca 2530 km2, su držali skoro sve općine osim dijelova Konjica, Jablanice i Mostara)
• Sjeverni i središnji dijelovi bili su pod kontrolom bosanskih Bošnjaka (cca 1660 km2, dijelovi Jablanice, veći dio Konjica i sjever i istok Mostara)
• Istočne planine bile su pod kontrolom bosanskih Srba (cca 210 km2, dijelovi općina Konjic i Mostar)

[uredi] Županija Središnja Bosna

• Bila je podijeljena, malo više od 1/3 je bilo pod kontrolom bosanskih Hrvata (cca 1100 km2, BiH Hrvati su držali barem dijelove svake od općina osim Bugojna)
• ostatak je bio pod kontrolom bosanskih Bošnjaka (cca 2090 km2, BiH Bošnjaci su držali barem dijelove svih općina osim Dobretića)

[uredi] Zeničko-dobojska županija

• Bila je većinom pod kontrolom bosanskih Bošnjaka (cca 2840 km2)
• Male enklave poput Žepča, Usore i Daštanskog bile su pod kontrolom bosanskih Hrvata (cca 400 km2)
• Istočne su planine bile pod kontrolom bosanskih Srba (cca 100km2, pretežno u općinama Olovo, Vareš, Visoko i Breza)

[uredi] Tuzlanska županija

• Bila je većinom pod kontrolom bosanskih Bošnjaka (cca 2540 km2)
• Neka sela u gradačačkoj općini bila su pod kontrolom bosanskih Hrvata (cca 5 km2)
• Neka sela u općina Doboj i Gračanica bilA su pod kontrolom bosanskih Srba (cca 100km2)

[uredi] Posavska županija

• Bila je većinom pod kontrolom bosanskih Hrvata(cca 200 km2, općina Orašje i dio Domaljvca)
• Bosanski su Srbi kontrolirali Odžak i dijelove domaljevačke općine (cca 120km2)

[uredi] Bosansko-podrinjska županija

• Bio je većinom pod kontrolom bosanskih Bošnjaka (cca 400km2)
• bosanski Srbi kontrolirali su područja koridora za Sarajevo (cca 100km2)

[uredi] Sarajevska županija

• Bio je većinom pod kontrolom bosanskih Srba(cca 800 km2)
• Bosanski su Bošnjaci kontrolirali područja južnih predgrađa i veći dio samog grada (cca 480 km2)

[uredi] Distrikt Brčko

bio je podijeljen;

• Bosanski su Bošnjaci kontrolirali većinu južnih područja (cca 200km2)
• Bosanski su Srbi kontrolirali sjeverna područja (cca 190 km2)
• Dok su bosanski Hrvati kontrolirali ostatak, dio blizu općine Orašje kao i dvije enklave u južnim dijelovima općine (cca 100 km2)

[uredi] Izvori

[uredi] Vanjske poveznice

• Opći okvirni sporazum za mir u BiH