Daytonski sporazum

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Opći okvirni sporazum
Sudionici sporazuma

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora iz baze zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992.-1995.

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995.

Današnja politička podjela i struktura vlasti u Bosni i Hercegovini dogovoreni su kao dio Daytonskog sporazuma.

Dijelovi sporazuma[uredi VE | uredi]

Potpisi sudionika

Sporazum se sastoji od sljedećih dokumenata:

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini
  1. Aneks 1-A: Sporazum o vojnim aspektima mirovnog rješenja
  2. Dodatak B Aneksu 1-A: Sporazum između Republike Bosne i Hercegovine i Organizacije sjevernoatlantskog pakta (NATO) o statusu NATO-a i njegovog osoblja
  3. Aneks 1-A: Sporazm između Republike Hrvatske i Organizacije sjevernoatlantskog pakta (NATO) o statusu NATO-a i njegovog osoblja
  4. Aneks 1-A: Sporazum između Savezne Republike Jugoslavije i Organizacije sjevernoatlantskog pakta (NATO) o tranzitnim aranžmanima za operaciju mirovnog plana
  5. Aneks 1-B: Sporazum o regionalnoj stabilizaciji
  6. Aneks 2: Sporazum o međuentitetskoj graničnoj crti i povezanim pitanjima
  7. Aneks 3: Sporazum o izborima
  8. Aneks 4: Ustav Bosne i Hercegovine (te Aneks I. Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini i Aneks II. Prijelazne odredbe s izjavama)
  9. Aneks 5: Sporazm o arbitraži
  10. Aneks 6: Sporazum o ljudskim pravima (te Aneks I. Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini)
  11. Aneks 7: Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama
  12. Aneks 8: Sporazum o komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika [1]
  13. Aneks 9: Sporazum o osnivanju javnih poduzeća u Bosni i Hercegovini
  14. Aneks 10: Sporazum o civilnoj provedbi mirovnog rješenja
  15. Aneks 11: Sporazum o međunarodnim policijskim snagama
  16. Sporazum o parafiranju Općeg mirovnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
  17. Završna izjava sudionika o mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini
  18. Sporazum o oživotvorenju Federacije Bosne i Hercegovine, zaključen u Daytonu 10. studenog 1995. godine
  19. Aneks na Sporazum o oživotvorenju Federacije Bosne i Hercegovine zaključen u Daytonu, - Dogovorena načela za prijelazni statut za grad Mostar
  20. Sporazum o uspostavi zajedničkog vijeća o suradnji
  21. Sporazum o početku povratka prognanih u gradove Jajce, Bugojno, Stolac i Travnik
  22. Sporazum o povratku izbjeglica u područje Velike Kladuše i Cazina
  23. Elementi dogovorenih principa za Sarajevo
  24. Sporazum o odnosima strana

Teritorijalne promjene[uredi VE | uredi]

Flag of Bosnia and Herzegovina.svg

Ovaj članak je dio niza o
povijesti Bosne i Hercegovine

Stari vijek
Iliri na tlu Bosne i Hercegovine
Rimljani u Bosni i Hercegovini
Srednji vijek
BiH u ranom srednjem vijeku
Srednjovjekovna bosanska država
Novi vijek
BiH u Osmanskom Carstvu
BiH u Austro-Ugarskoj
Kraljevina Jugoslavija
Država Slovenaca, Hrvata i Srba
BiH u Kraljevini Jugoslaviji
Socijalistička Jugoslavija
Drugi svjetski rat u BiH
BiH u socijalističkoj Jugoslaviji
Suvremena BiH
Rat u Bosni i Hercegovini
Postdaytonska država

Zemljovid podjele BIH po sporazumu

Prije Daytonskog sporazuma, Srbi su kontrolirali oko 46% BiH (oko 23687 km²), Hrvati 25% (12937 km²) i Bošnjaci 28% (14506).

Nadzor teritorija u RS

  • Oko 9% (oko 2120) od teritorija današnje RS bilo je pod nadzorom postrojbi Hrvata; općine Mrkonjić Grad (675 km²), Šipovo (510 km²), Ribnik (507 km² ), Petrovac (145km²), Istočni Drvar (66km²), Jezero (65km²), Kupres (RS) (89km²) i dio Banjalučke općine (na potezu oko Bočca oko 60 km²)
  • Oko 1,5% (oko 350 km²) današnjih teritorija RS bilo je pod nadzorom postrojbi Bošnjaka; najviše na Ozrenu (općine Doboj i Petrovo), kao i dijelovima zapadne Bosne (Krupa na Uni, i dijelovi općina Novi i Oštra Luka)
  • Ostatak teritorija (oko 22.000 km²) bio je pod nadzorom Srba

Nadzor teritorija u Federaciji BiH

  • Oko 41% (oko 10720 km²) područja Federacije BiH bio je pod nadzorom Hrvata
  • Oko 53% (oko 13960 km²) područja Federacije BiH bio je pod nadzorom Bošnjaka
  • Ostatak (oko 1430 km²) bio je pod kontrolom Srba

U teritorijalnim zamjenama, ako se uzme u obzir vojna kontrola teritorija, došlo je do sljedećih izmjena:

Hrvati su dali najviše (4% teritorija BiH) vraćajući Srbima 9% današnje RS, kao i povlačeći se iz Unsko-sanske županije kao i općine Donji Vakuf (u Županiji Središnja Bosna) poslije potpisa. Maleno povećanje Posavske županije (Odžak i dijelovi Domaljevačke općine) nisu promijenili činjenicu da su nakon daytonskog sporazuma Hrvati kontrolirali samo 21% BiH (10640 km²), u usporedbi s više od 25% prije Daytona. Kao i da je Posavina, gdje su Hrvati značajan udio stanovništva većim dijelom ostalo izvan hrvatskog nadzora.

Srbi su dobili veliki dio planinskog teritorija koji su prije nadzirali i to 4% teritorija BiH od Hrvata i malene iznose od Bošnjaka (planina Ozren), ali su bili prisiljeni prepustiti Sarajevo (uz iznimku prigradski naselja južno od grada) i neke bitne točke na istoku Bosne i Hercegovine. Sve u svemu, mijenjanjem kvalitete za kvantitet, srpski je postotak narastao do 49% (48 ako isključimo Brčko Distrikt, 24526 km²) od 46 i nešto % prije Daytona.

Bošnjaci dobili su najviše. Mirovni sporazum im je dao skoro cijelo Sarajevo, kao i neke bitne položaje u istočnoj Bosni i Hercegovini (npr. goraždanski koridor) dok su napustili tek tekoliko položaja na planini Ozren i u zapadnoj Bosni. Njihov postotak se povećao od 28% prije Daytona do 30% te su uvelike poboljšali kvalitetu dobivene zemlje.

Veliki dijelovi teritorija prije rata naseljenog Bošnjacima (i Hrvatima) ostali su pod kontrolom Srba, a Srbi su izgubili etnički kompaktno, ali slabo naseljeno područje zapadne Bosne uz Hrvatsku granicu, te još neke etnički srpske teritorije.

Po županijama[uredi VE | uredi]

Hercegbosanska županija[uredi VE | uredi]

  • Bila je gotovo u potpunosti pod kontrolom Hrvata (4924 km²)
  • Bošnjaci su kontrolirali neke točke istočno od Kupresa (oko 10 km² ili manje)

Unsko-sanska županija[uredi VE | uredi]

  • Bila je gotovo u potpunosti pod kontrolom Bošnjaka (3925 km²)
  • Hrvati su kontrolirali neke važne planinske prijelaze na južnim dijelovima općina Bosanski Petrovac i Bihać (oko 200 km²)

Zapadnohercegovačka županija[uredi VE | uredi]

  • Bila je u potpunosti pod kontrolom Hrvata (1362 km²)

Hercegovačko-neretvanska županija[uredi VE | uredi]

  • Bila je podijeljena, više od polovice je bilo pod kontrolom Hrvata (oko 2530 km², su držali skoro sve općine osim dijelova Konjica, Jablanice i Mostara)
  • Sjeverni i središnji dijelovi bili su pod kontrolom Bošnjaka (oko 1660 km², dijelovi Jablanice, veći dio Konjica i sjever i istok Mostara)
  • Istočne planine bile su pod kontrolom Srba (oko 210 km², dijelovi općina Konjic i Mostar)

Županija Središnja Bosna[uredi VE | uredi]

  • Bila je podijeljena, malo više od 1/3 je bilo pod kontrolom Hrvata (oko 1100 km², BiH Hrvati su držali barem dijelove svake od općina osim Bugojna)
  • ostatak je bio pod kontrolom Bošnjaka (oko 2090 km², BiH Bošnjaci su držali barem dijelove svih općina osim Dobretića)

Zeničko-dobojska županija[uredi VE | uredi]

  • Bila je većinom pod kontrolom Bošnjaka (oko 2840 km²)
  • Male enklave poput Žepča, Usore i Daštanskog bile su pod kontrolom Hrvata (oko 400 km²)
  • Istočne su planine bile pod kontrolom Srba (oko 100km², pretežno u općinama Olovo, Vareš, Visoko i Breza)

Tuzlanska županija[uredi VE | uredi]

  • Bila je većinom pod kontrolom Bošnjaka (oko 2540 km²)
  • Neka sela u gradačačkoj općini bila su pod kontrolom Hrvata (oko 5 km²)
  • Neka sela u općina Doboj i Gračanica bilA su pod kontrolom Srba (oko 100km²)

Posavska županija[uredi VE | uredi]

  • Bila je većinom pod kontrolom Hrvata(oko 200 km², općina Orašje i dio Domaljvca)
  • Bosanski su Srbi kontrolirali Odžak i dijelove domaljevačke općine (oko 120km²)

Bosansko-podrinjska županija[uredi VE | uredi]

  • Bio je većinom pod kontrolom Bošnjaka (oko 400km²)
  • Srbi su kontrolirali područja koridora za Sarajevo (oko 100km²)

Sarajevska županija[uredi VE | uredi]

  • Bio je većinom pod kontrolom Srba(oko 800 km²)
  • Bošnjaci su kontrolirali područja južnih predgrađa i veći dio samog grada (oko 480 km²)

Distrikt Brčko[uredi VE | uredi]

bio je podijeljen;

  • Bošnjaci su kontrolirali većinu južnih područja (oko 200km²)
  • Srbi su kontrolirali sjeverna područja (oko 190 km²)
  • Dok su Hrvati kontrolirali ostatak, dio blizu općine Orašje kao i dvije enklave u južnim dijelovima općine (oko 100 km²)

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]