Debar
|
Дебaр |
|
|---|---|
|
|
|
| Osnovni podaci | |
| Država | |
| Općina | Općina Debar |
| Stanovništvo | 14 561 (2002) |
| Visina | 145 m |
| Koordinate | 561) 41°31′N 20°32′E / 41.517°N 20.533°EKoordinate: 561) 41°31′N 20°32′E / 41.517°N 20.533°E |
| Poštanski broj | 1250 |
| Pozivni broj | 046 |
| Registarska oznaka | OH |
| Gradonačelnik | Argëtim Fida |
| Službena stranica | www.dibra |
| Karta | |
|
|
|
Debar (makedonski: Дебaр, albanski: Dibra) je grad od 14 561 stanovnika na zapadu Republike Makedonije, blizu granice sa Albanijom. Debar leži na putu Struga - Gostivar na obalama Debarskog jezera kojeg tvore rijeke Crni Drim i Radika.
Sjedište je istoimene Općine Debar, koja ima oko 19 542 stanovnika (po popisu iz 2002.)[1] .
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Prvi pisani dokument u kome se spominje Debar je Ptolomejeva mapa, napravljena sredinom 2. stoljeća p.n.e. u kojoj se naziva Deborus.
Bohemond I. Antiohijski i njegovi Normani zauzeli su Debar 1107. U XIII st. i XIV st. Debar je padao iz ruke u ruku, između Epirske Despotovine, Drugog Bugarskog carstva i Srbije .
Tijekom XIV st. Debar i njegova okolica potpali su pod vlast Otomanskog carstva.
U XV st. albanski knez Gjerg Kastriot Skenderbeg, postao je vođa pobune Albanaca protiv otomanske vlasti. Tako je Debar postao granica pobunjenih zemalja i mjesto stalnih borbi između 1443. i 1465. godine. Pored Debra zbile su se dvije značajne bitke29. travnja 1444. i 27. rujna 1446. godine, u obje su Turci bili pobjeđeni.
U XIX st. stanovnici Debra su se još jedamput bezuspješno pobunili protiv otomanske vlasti. Tada je Debar obišao i u njemu proboravio francuski putnik i geolog Ami Boué i zabilježio da u gradu ima 64 dućana i 4 200 stanovnika. Debar je bio sjedište sandžaka u Vilajetu Skadar do 1877, nakon toga bio je pod upravom Bitolskog Vilajeta ( od 1877 do 1912) kao Debre ili Debre-i Bala (to je značilo Gornji Debar za razliku od mjesta Debre-i Zi (Donjeg Debra) a to je bio današnji grad u Albaniji - Peshkopi.
Albanski stanovnici Debra bili su aktivni u albanskom nacionalnom pokretu tako su i prvaci iz Debra sudjelovali 1. studenog 1878 u osnutku Prizrenske Lige.
Za vrijeme Prvog balkanskog rata 1912 -1913, Debar je poput ostale Vardarske Makedonije priključen tadašnjoj Kraljevini Srbiji. U rujnu 1913 dio stanovnika Debra i okolice podigao se na ustanak protiv Srpske vlasti, u rujnu su grad zauzele snage Albanske vojske, ali ih je Srpska vojska još istog mjeseca protjerala iz grada.
[uredi] Zemljopisne odlike
Debar leži na jugoistoku Debarskog polja na 625 metara nadmorske visine. Okružen je planinama Dešat, Stogovo i Jablanica. U blizini grada su Debarsko jezero, rijeka Crni Drim i njegova pritoka Radika.
[uredi] Kultura
Debar i njegova okolica u prošlosti su bili poznati po svojim zanatlijama, drvodjeljama, drvorezbarima, zidarima, slikarima, naročito od XVII do XIX st. Sve to nije bilo slučajno, Debar je uz Samokov i Bansko imao poznatu drvorezbarsku školu. Radovi Debarskih majstora mogu se naći po crkvama i javnim zgradama po cijelom Balkanu. Dobar primjer rada Debarske drvorezbarske škole može se vidjeti u obližnjem manastiru Sv.Jovan Bigorski.
Pored Debra na padinama planine Bistra, uz rijeku Radiku, nalazi se poznati manastir Sv.Jovan Bigorski, koji je potpuno obnovljen u XIX st. Manastir je izgrađen na ostatcima starije crkve iz 1021. godine.
[uredi] Gospodarstvo
Najpoznatije poduzeće iz Debra je rudnik i tvornica gipsa Radika KNAUF, u Debru dobro posluje i slavne Debarskite Banji kao i Hidrocentrala Špilje. U Debru ima nekoliko malih tradicionalnih manufaktura sagova (oni se većinom izvoze, jer su ručni rad)
[uredi] Stanovništvo
Po posljednjem popisu stanovništa Debar je imao 14 561 stanovnika[2], a njihov satav bio je slijedeći:
[uredi] Izvori
- ↑ [http://www.stat.gov.mk/pdf/kniga_13.pdf Rezultati makedonskih izbora2002]
- ↑ Makedonski popis stanovništva 2002. godine [1]
[uredi] Vanjske poveznice
|
|||||||