Deinotherium

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Deinotherium
Ilustracija Deinotheriuma, Heinrich Harder
Ilustracija Deinotheriuma, Heinrich Harder
Status zaštite

Status zaštite: izumrli
Raspon fosila: Srednji miocen-rani pleistocen
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Proboscidea
Podred: Deinotheroidea
Porodica: Deinotheriidae
Potporodica: Deinotheriinae
Rod: Deinotherium
Kaup, 1829.
Područje života
Vrste

D. bozasi (Arambourg, 1934.)
D. giganteum (Kaup, 1829.)
D. indicum (Falconer, 1845.)

Sinonimi
Dinotherium

Deinotherium ("užasna zvijer" od grč. δεινός, deinos - "užasno" i θηρίον, therion - "zvijer") bio je veliki prapovijesni srodnik današnjih slonova koji se pojavio sredinom miocena i izumro tijekom ranog pleistocena. Tokom tog vremena se vrlo malo promijenio. Za života je vjerovatno sličio na današnje slonove, osim što mu je surla bila kraća, a na donjoj čeljusti je imao kljove koje su se krivile prema dolje.

Taksonomija i evolucija[uredi VE | uredi]

Lubanja vrste D. giganteum, Oxford University Museum of Natural History
Skelet

Deinotherium je tipični rod porodice Deinotheriidae i razvio se od manjeg, ranomiocenskog roda Prodeinotherium. Ti surlaši predstavljaju sasvim različitu liniju evolucijskog podrijetla od drugih slonova, koja se vjerovatno odvojila vrlo rano u povijesti evolucije cijele te skupine. Velika skupina u koju spadaju slonovi prije je uključivala i još nekoliko srodnih grupa: osim Deinotheriidae, postojali su i pripadnici Gomphoteriidae (od kojih su imali donje prednje zube slične lopatama) i mastodoni. Do danas su preživjeli samo slonovi.

Priznate se tri vrste roda Deinotherium, i sve tri su vrlo velike. Deinotherium giganteum je tipična vrsta i opisan je iznad. On je pretežno kasnomiocenska vrsta i jedina je poznata vrsta koja je nastanjivala prostor oko Sredozemnog mora. Posljednja populacija je nastanjivala Rumuniju tijekom srednjeg pliocena (prije 2 do 4 miliona godina). U općini Eppelsheim (Njemačka) je 1836. godine pronađena cijela lubanja dužine od 1,2 m i širine 0,9 m, što ukazuje na to da je ta životinja prelazila veličinu današnjih slonova. Deinotherium indicum je bio azijska vrsta koja je nastanjivala prostore Indije i Pakistana. Izdvaja se po krupnijim zubima i izraštaje od 4. predkutnjaka do 3. kutnjaka. D. indicum se pojavio sredinom miocena i bio je najčešći tijekom kasnog miocena. Izumro je prije oko 7 miliona godina (kasni miocen). Deinotherium bozasi je bio afrička vrsta. Karakterističan je po užoj nosnoj dolini i manjim ali više pozicioniranim nosnicama, višom i užom lubanjom i kraćom čeljusnom simfizom nego kod druge dvije vrste. D. bozasi se pojavio na početku kasnog miocena i nastavio živjeti nakon što su druge dvije vrste izumrle. Najmlađi fosili potiču iz formacije Kanjera u Keniji, starosti od oko milion godina (rani pleistocen).

Opis[uredi VE | uredi]

Dentalna formula vrste D. giganteus je 0-0-2-3/1-0-2-3 sa vertikalnom zamjenom obraznih zuba. Imao je dvije skupine bilofodontnih i trilofodontnih zuba. Kutnjaci i zadnji predkutnjaci bili su slični kao kod tapira, rubi za rezanje vertikalno postavljeni - te osobine pokazuju da su se pripadnici Deinotheriidae vrlo rano odvojili od ostalih slonova; ostali predkutnjaci služili su za drobljenje. Lubanja je bila kratka, niska i ravna na vrhu (za razliku od razvijenijih surlaša koji su imali više i kupolastije čelo; to ukazuje na to da su pripadnici Deinotheriidae bili manje inteligentni od ostalih surlaša), sa vrlo velikim i izdignutim Condylus occipitalis. Nosni otvor je ograničen i velik, što ukazuje na to da im je surla bila velika. Rostrum je bio dug, a udubljenja na njemu široka. Čeljusna simfiza (u donjoj čeljusti) vrlo je duga i zakrivljena prema dolje što je, zajedno s kljovama zakrivljenim prema nazad, osobina karakteristična za grupu Deinotheriidae; nisu imali gornje kljove.

Paleoekologija[uredi VE | uredi]

Mnogo se raspravlja o načinu na koji Deinotherium koristi svoje neobične kljove. Moguće je da ih je koristio za iskopavanje podzemnih dijelova biljaka kao što su korijen i krtola, za povlačenje grana prema dolje kako bi ih slomio i došao do lišća, ili za guljenje meke kore sa drveta. Fosili Deinotheriuma otkriveni su na nekoliko nalazišta u Africi gdje su pronađeni i ostaci čovjekovih prapovijesnih srodnika.

Rasprostranjenost[uredi VE | uredi]

Deinotherium je nastanjivao dijelove Azije, Afrike i Evrope. Adrienne Mayor je u djelu The First Fossil Hunters: Paleontology In Greek and Roman Times predložio ideju da su njegovi ostaci koje su ljudi nalazili u Grčkoj podstakli nastanak mitova o divovima. Jedan zub pronađen u plitkim miocenskim slojevima tla na Kreti[1] ukazuje na to da je Kreta bila bliža ili čak i povezana sa glavnim kopnom tijekom mesinske krize saliniteta (razdoblja drastičnog isušivanja Sredozemnog mora).

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Athanassiou, A. 2004. On a Deinotherium (Proboscidea) finding in the Neogene of Crete. Carnets de Géologie/Notebooks on Geology.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Deinotherium
Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o: Deinotherium