Dejan Lučić

Izvor: Wikipedija

Dejan Lučić (Beograd, 1950.) srpski je nakladnik, publicist i geopolitičar.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Dejan Lučić rođen je u Beogradu 1950. godine. Završio je Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Beogradu, zajedno s bivšim načelnikom državne bezbedosti Jovicom Stanišićem, i zapovjednikom specijalnih jedinica državne sigurnosti Frankom Simatovićem Frenkijem, obojica haaški optuženici za najteže ratne zločine s kojima je ostao dugogodišnji prijatelj.

Njegova povezanost sa srpskim obavještajnim podzemljem[nedostaje izvor] rezultirala je i nizom knjiga povezanih s kriminalnim srpskim doušničkim podzemljem u kojima Lučić "otkriva tajne" doušničkog zanata.

Bio je član Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuka Draškovića. U svojim nastupima na lokalnim TV postajma često koristi govor mržnje.[nedostaje izvor]

Književni rad[uredi | uredi kôd]

Tematika[uredi | uredi kôd]

Dejan Lučić u svojim knjigama bavi se tematikom teorija urote poput masonerije, tajnih društava, Rimokatoličke crkve i sl., koje predstavlja u svojim špijunsko-obavještajnim romanima. Poznat je kao kompilator koji za svoja djela koristi literaturu u kojoj se stigmatizira Vatikan, Islam, Židove, Hrvate, Albance i ine.[nedostaje izvor]

Promocije[uredi | uredi kôd]

Dejan Lučić promocije svojih knjiga održavao je u Studentskom kulturnom centru u Beogradu. Prva promocija je bila 1999. godine, kada je predstavio knjigu Islamska republika Njemačka. Na toj promociji je pored autora, govorio i Lav Geršman. Druga promocija također bila je u Studentskom kulturnom centru u Beogradu, kada je predstavljena knjiga Kineska osveta. Nedavno je predstavljena knjiga Teorija zavjere zajedno s Vanjom Bulićem, drom Nedeljkom Dražićem i Tomislavom Kresojevićem novinarom i publicistom.

Srpskoj emigraciji u Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama održao je promociju svoje knjige Tajne albanske mafije.

Dejan Lučić o svom podrijetlu[uredi | uredi kôd]

Dejan Lučić navodi da je potomak Jelene-Ilke Marković, koja je 11. listopada 1882. godine u Sabornoj crkvi u Beogradu pucala na srpskoga kralja Milana Obrenovića. Ovaj događaj je poznat kao Ilkin atentat. Lučić tvrdi i da je potomak vojvode Milenka Stojkovića iz Prvoga srpskoga ustanka. Također navodi da je njegov djed bio sudionikom prosvjeda u Beogradu 27. ožujka 1941. godine.

Antisemitizam[uredi | uredi kôd]

Dejan Lučić autor je dvaju knjigâ Kraljevstvo Hazara, 1 i 2. U tim knjigama Židove naziva Kazarima koja po mišljenju Liberalno demokratske partije „sadrži skup najstrašnijih antisemitskih tekstova kojima se izravno poziva na linč Židova“.[1] Predsjednik Saveza židovskih općina Aleksandar Nećak rekao je kako je knjiga Kraljevstvo Hazara "najklasičniji primjer pretiskanih antisemitskih izdanja i da je Dejan Lučić, uporni i dokazani antisemit".[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. (srp.) LDP: Sprečiti distribuciju antisemitske knjige, blic.rs, 20. travnja 2011., pristupljeno 6. veljače 2016.
  2. (srp.) Zahtev Liberalno-demokratske partije. Povući antisemitsku knjigu iz prodajeArhivirana inačica izvorne stranice od 20. rujna 2011. (Wayback Machine), E-novine.com, 21. travnja 2011., pristupljeno 6. veljače 2016.