Dekomunizacija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Dekomunizacija je naziv za inicijativu oslobađanja različitih potskomunističkih i tranzicijskih društva od komunističkog utjecaja. Označava postupke prevladavanja naslijeđa komunističkih država ustanova, kulture i psihologije u post-komunističkim državama. Slična je denacifikaciji nakon nacionalsocijalizma. [1]

Pojam se najčešće primjenjuje u zemljama bivšeg istočnog bloka kako bi opisao niz zakonskih i društvenih promjena u razdoblju postkomunizma.

Dekomunizacija je pokrenuta na različite načine u različitim državama.

Svrha je bila u sveobuhvatna demokratizacija država i raskid s komunističkom političkom, povijesnom te i pravnom prošlošću.

Obuhvača između ostalog zakonsku zabranu o vršenju javnih dužnosti (parlamentarni zastupnici, sudci, novinari itd.) za članove i aktiviste bivše komunističke partije.

Drugi element je zakonska obveza za odstranjivanje imena i simbola komunizma iz javnog prostora kao primjerice dekomunizacja naziva ulica i trgova.

Suočavanje s komunističkim zločinima[uredi VE | uredi]

Institucije koje vode istrage[uredi VE | uredi]

Primjeri[uredi VE | uredi]

Slavni Češki pisac i disident Milan Kundera navodi kao su se neko bivši komunisti preko noći „prešli“ od predavača, primjerice predmeta „planska ekonomija“ (naziv za komunistički dirigiranu ekonomiju), u predavače predmeta „ekonomija slobodnog tržišta“... ... ili od nastavnika koji su predavali Marksisam i tada kritizirali njegove protivnike... u demokrate. No, ipak neki od njih ne mogu odoljeti napasti, da pohvale ponekad „meki“ marksizam, osobito kroz seminare i satove osobnih razgovora.[2]

Bivši komunisti vratili su se na vlast u gotovo svim post-sovjetskih država, uključujući i Rusiju, a većina njih odriće se svoje komunističke prošlosti. Isto se dogodilo u nekim istočnoeuropskim državama.

Lustracija[uredi VE | uredi]

U zemljama poput Poljske provedena je lustracija kojom se ograničavalo bivšim komunistima sudjelovati u državnoj politici. Osobito je zabranjeno pouzdanicima ili djelatnicima iz komunističke tajne policije zauzimati političke pozicije ili djelatnost u državnoj službi.

Rezultati[uredi VE | uredi]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Jennifer A. Yoder (1999) "From East Germans to Germans?: The New Postcommunist Elites", ISBN 0822323729,, pp.95-97
  2. http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=847: dekomunizacija-je-osnovni-preduvjet-za-duevno-iscjeljenje-hrvatskoga-drutva&catid=2:unutarnja-politika&Itemid=20