Denaturacija (biokemija)

Izvor: Wikipedija
Denaturacija bjelančevina na primjeru kuhanog jajeta i vizualna analogija sa spajalicama za papir.

Denaturacija je proces u kojem je bjelančevinama poremećena kvaternarna, tercijarna i sekundarna proteinska struktura koja postoji u njihovom prirodnom stanju. Gubitak se postiže vanjskim utjecajem, poput utjecaja snažne kiseline ili lužine, koncentrirane neorganske soli, organskog otapala (kao što je alkohol ili kloroform), radijacija ili vrućina.[1] Ako se bjelančevine u živoj stanici denaturira, ishod je poremećaj stanične aktivnosti i moguća smrt stanice. Denaturirane bjelančevine mogu pokazati različite osobine, od konformacijske promjene do gubitka topljivosti i proteinske agregacije.

Bjelančevinama je slijed aminokiselina u lancu točno određen, kao i prostorni oblik. On im je vrlo bitan za njihovu biološku aktivnost. Naruši li se prostorni oblik i struktura, bjelančevine više ne mogu obavljati svoju funkciju koju su dotad imale i kažemo da je došlo do denaturacije bjelančevina.[2]

Kuglaste bjelančevine denaturiraju znatno lakše nego vlaknaste bjelančevine.

Primjer iz svakodnevnog života je kuhanje hrane. Kuhana jaja postaju tvrda, a meso se stvrdne.

Ova denaturacija nije isti proces koji se primjenjuje kod proizvodnje denaturiranog alkohola.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Mosby's Medical Dictionary 8th izdanje. Elsevier. 2009. Pristupljeno 1. rujna 2013.
  2. Aminokiseline i bjelančevine. Eduvizija. Pristupljeno 17. veljače 2015.