Denis Fonvizin
| Denis Fonvizin | |
|---|---|
 D. Fonvizin (gravura iz 1893.) | |
| Puno ime | Denis Ivanovič Fonvizin |
| Rođenje | 3. travnja (14. travnja) 1745. Moskva Rusko Carstvo |
| Smrt | 1. prosinca (12. prosinca) 1792. Sankt Peterburg |
| Zanimanje | prozaik dramaturg prevoditelj |
| Književne vrste | komedija drama |
| Književni period | klasicizam |
| Portal o životopisima | |
Denis Ivanovič Fonvizin (rus. Дени́с Ива́нович Фонви́зин ili Фон-Визин; Moskva, Rusko Carstvo, 3. travnja [14. travnja] 1745. – Sankt Peterburg, 1. prosinca [12. prosinca] 1792.) bio je ruski književnik iz vremena vladavine Katarine Velike, utemeljitelj nacionalne ruske komedije.[1]
Svojim radom u prevoditeljstvu i književnosti primljen je krug pokroviteljstva državnog tajnika Ivana P. Elagina. Članovi Elaginova kruga sudjelovali su u prilagodbi stranih književnih djela ruskoj stvarnosti te Fonvizin prevodi s njemačkog i francuskog jezika.
Poznat je poglavito po dvije satirične komedije: Maloljetnik (rus. Недоросль) i Brigadir (rus. Бригадир), djelima koja su usmjerena na ismijavanje ruskog plemstva. Oba se djela u kazalištima prikazuju i danas. Fonvizinove kritike plemstva pojavljuju se i u nizu satiričkih djela koja je objavio anonimno. Jedno od njih tako je 1783. godine posvetio carici Katarini Velikoj, koja mu zbog toga zabranjuje objavljivanje radova do daljnjega.[2]
Do svoje smrti 1792. godine Fonvizin vrijeme provodi na raznim putovanjima te lošeg zdravlja. Pred samu smrt se bavi pisanjem autobiografije naziva Iskreno priznanje mojih djela i pomisli, koju ne dovršava.[2]
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ Ruska književnost, ur. A. Flaker, SNL, Zagreb, 1986.
- ↑ a b Фонвизин Денис Иванович. Большая российская энциклопедия (ruski). 17. srpnja 2023. Pristupljeno 7. siječnja 2024.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Korovin, V.L., Фонвизин Денис Иванович, Velika ruska enciklopedija, 2023.
- Ruska virtualna biblioteka: D.I. Fonvizin. Sabrana djela u 2 toma
- Rodovid: Fonvizin (rodoslovno stablo)
- Rastjagajev, A.V., Čistoserdečnyj Fonvizin, Znanije. Ponimanije. Umenije, 2009., br. 5
