Diana Budisavljević
Diana Budisavljević (djevojačko prezime Obexer) (Innsbruck, 15. siječnja 1891. - Innsbruck, 20. kolovoza 1978.) hrvatska humanitarka i nezavisna socijalna aktivistica.
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Tijekom Drugog svjetskog rata u razdoblju od 1941. do 1945. potaknula i organizirala spašavanje iz ustaških koncentracijskih logora, sudjelovala u zbrinjavanju te vodila sustavne podatke o oko 12.000, uglavnom srpske djece te njihovih majki s područja Korduna i Kozare.[1] [2]
[3] Rodila se i školovala u Innsbrucku, Austrija. Nakon završene srednje škole udala se za dr. med. Julija Budisavljevića te se s njim 1919. preselila u Zagreb. Po osnutku Medicinskog fakulteta dr. Budisavljević je zasnovao Zavod za kirurgiju te je imenovan profesorom kirurgije. [4]
Saznavši za stradanje srpskih žena i djece u ustaškom logoru Loborgrad, u jesen 1941., Diana Budisavljević sa skupinom suradnika organizira "Akciju Diane Budisavljević" kako ju je sama nazvala.
[uredi] Akcija Diane Budisavljević
Akcija se sastojala od skupljanja i slanja pomoći u novcu, hrani, odjeći i lijekovima zatočenim ženama i djeci u logorima Loborgrad, Gornja Rijeka, Stara Gradiška, Jasenovac, Mlaka i Jablanac; zatim od izvlačenja i prijevoza majki i djece iz logora; dalje, od udomljavanja nezbrinute logoraške djece u zagrebačke, jastrebarske i sisačke obitelji, kao i u dječje domove i bolnice te prikupljanju pomoći za njihovo uzdržavanje. Osim toga, vodila je sustavnu i složenu kartoteku evidencije djece što je omogućilo njihovo ponovno spajanje s majkama i očevima koji su bili slani na prisilni rad u Njemačku. Osim brige za goli život i preživljavanje, Diana Budisavljević je nastojala sačuvati identitet djece i tako omogućiti njihov povratak obiteljima.
Obuhvatan, težak i opasan posao Diana Budisavljević ne bi mogla uraditi bez mreže podrške koju su činili:
- Židovska bogoštovna općina u Zagrebu koja je posredovala u slanju pomoći zatočenim ženama i djeci u logorima,
- sestre Hrvatskog crvenog križa koje su pomogale u organiziranju prijevoza i skrbi za malene logoraše, te
- Caritasa Zagrebačke nadbiskupije na čelu s ravnateljem Stjepanom Dumićem i msg. Pavlom Jesihom koji su organizirali udomljavanje djece po obiteljima.
Od siječnja 1943. i nadbiskup Alojzije Stepinac se aktivno uključuje u spašavanje i udomljavanje srpske djece [5], no tek nakon što je tijekom prethodne dvije godine bio suzdržan te davao prazna obećanja, kako navodi Diana Budisavljević u svom dnevniku. [6]
Svjedočanstvo o svom djelovanju kao i o stravičnom ustaškom teroru nad srpskim ženama i djecom, pretočila je u dnevnik koji započinje 23. listopada 1941., a završava 7. veljače 1947. Dnevnik svjedoči o njezinoj izuzetnoj hrabrosti, upornosti, humanosti i nesebičnosti. Brigom Dianine unuke, psihologinje dr. Silvije Szabo, sačuvana je dokumentacija i dnevnik na osnovu kojih je Hrvatski državni arhiv izdao knjigu "Dnevnik Diane Budisavljević" 2003. godine.
Odmah po oslobođenju, u svibnju 1945. godine, a na zahtjev Ministarstva socijalne politike, odnosno Odjeljenja zaštite naroda (OZNA-e), kartoteke s podacima o logoraškoj djeci i roditeljima morala je predati vlastima.
Suradnici Diane Budisavljević: Marko Vidaković, Đuro Vukosavljević, Kamilo Bresler, Ivanka Džakula, Dragica Habazin, Jana Koch, Tatjana Marinić, Vera Černe, Branko Dragišić, Ljubica Becić itd. [7] [8]
[uredi] Daljnje implikacije
Njezina akcija zbrinjavanja djece stradalnika 2. svjetskog rata pridonijelo je uspostavljanju socijalnog rada kao profesije u Hrvatskoj 1952., osnutkom Više škole za socijalne radnike u Zagrebu. Njezin rad se smatra pretečom svih značajnih aspekata Konvencije o pravima djeteta kad se radi o djeci u ratu. [9]
Od 1972. pa do kraja života ponovno živi u rodnom Innsbrucku. [10]
[uredi] Izvori
- ↑ http://hrcak.srce.hr/file/11445
- ↑ http://www.womenngo.org.rs/feministicka/tekstovi/dvije-ruke.pdf
- ↑ Dragoje Lukić, Rat i djeca Kozare (Beograd: Književne novine, 1990) str. 27
- ↑ http://hrcak.srce.hr/file/11445
- ↑ Budisavljević, 2003, str. 117.
- ↑ Isto, str. 20, 54, 55, 99.
- ↑ http://www.novossti.com/2010/05/dianu-budisavljevic-u-udzbenike
- ↑ http://hrcak.srce.hr/file/11445
- ↑ http://hrcak.srce.hr/file/11445
- ↑ http://www.novossti.com/2010/05/dianu-budisavljevic-u-udzbenike
- Budisavljević, Diana. Dnevnik Diane Budisavljević : 1941.-1945. Zagreb : Hrvatski državni arhiv ; Jasenovac : Javna ustanova Spomen-područje, 2003. ISBN 953-6005-62-X
