Dobrić Dobričević

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Dobrić Dobričević (dalmatski: Bonino De' Bonini) (Lastovo, Dubrovačka Republika 1454. - Treviso, Italija, 1528.) - bio je jedan od pionira tiskarstva u Europi koji je najveći dio svog života proveo u Mletačkoj Republici.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Već kao mladić preselio se u Veneciju, tu je postao suradnik i partner poznatog tiskara iz Kotora Andrije Paltašića (on se potpisivao "Cattarensis", "Kotoranin" a Dobričević "di Raguxi" odnosno "di Ragusi"), s njim je otisnuo i objavio spise ranokršćanskog spisatelja Laktancija (250.-320.). Nakon Venecije, preselio se u Veronu i tu otvorio tiskaru, u Veroni je 1472. tiskao djelo Roberta Volturija "De re militari". Nakon Verone otišao je u Bresciu, tu objavio i otisnuo najveći dio svog opusa (oko 50 knjiga). Među njima istaknuto mjesto zauzimaju djela antičkih spisatelja; Tibula, Vergilija, Plutarhа i Ezopа. Među prvima je otisnuo 31. svibnja 1487. Danteovu «Božanstvenu komediju» [2] sa komentarima Cristofora Landina i šesdesetak ilustracija u drvorezu (prvu Božanstvenu komediju otisnuo je 1481. firentinac Nicolò di Lorenzo Lamagna).

Odlazak u Francusku[uredi VE | uredi]

Nakon Bresce Dobričević se oko 1497. naselio u Lionu Francuska, nadalje se bavio tiskarstvom i izdavaštvom, ali i tadašnjom špijunažom, postao je izvjestitelj Mletačke Republike.

Zaređenje[uredi VE | uredi]

Pred kraj svog života, oko 1499., Bonino de Boninis postao je svećenik u Trevisu. Dobričević nikad nije zaboravio svoje rodno Lastovo koje je često posjećivao, pri kraju života poklonio je lokalnoj crkvi sliku Sv. Marije (rad Francesca di Vittore Bissola) s posvetom; "Virgini Matri Boninus de Boninis decanus Tarvisinus aere suo ff MDXVI". Dobričević je kao mirni povučeni svećenik umro u Trevisu 1528. godine.

Danas se najveći dio orginalnih Dobričevićevih knjiga čuva u Britanskom muzeju, u Londonu, oko 19 primjeraka posjeduju i hrvatske biblioteke.[3]

Bibliografija[uredi VE | uredi]

  • L.Donati, Alcune note su stampatori dalmati: Bonino de Boninis, in Archivio Storico per la Dalmazia, IV, str.58

Izvori[uredi VE | uredi]