Dobrota
| Dobrota | |
|---|---|
| Položaj | |
|
|
|
| Regija | Boka kotorska |
| Općina/Grad | Kotor |
| Mikroregija | Kotoski zaljev |
| Najbliži (veći) grad | Kotor |
| Zemljopisni podaci | |
| Površina | km² |
| Nadmorska visina | 0 m |
| Koordinate | 42°27′14″N 18°46′05″E / 42.454°N 18.768°EKoordinate: 42°27′14″N 18°46′05″E / 42.454°N 18.768°E |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika (2003.) | 8,169 |
| Ostalo | |
| Pošta | |
| Pozivni broj | 82 |
| Autooznaka | KO |
Dobrota je mjesto u Boki Kotorskoj, Crna Gora.
Sadržaj |
Zemljopisni položaj [uredi]
Upravna organizacija [uredi]
Povijest [uredi]
Kultura [uredi]
Crkve u Dobroti [uredi]
- Crkva Sv. Mateja nalazi se na mjestu srednjovjekovne crkvice istoga imena, koja je razrušena do temelja tijekom velikog potresa 1667. godine. Izgradnju nove crkve financirali su pomorski kapetani Pavo Đurov Kamenarović i Antun Božov Radimir, tako da je glavni brod nove crkve podignut 1670. godine. Današnji izgled, s tri kapele i dvije kupole, crkva dobiva nakon 1770. godine.
- Crkva Svetog Eustahija
- Crkva Sv. Ilije
- Crkva Gospe od milosrđa
Gospodarstvo [uredi]
Glavne gospodarske aktivnosti u Dobroti, od osnivanja mjesta pa do početka 18. stoljeća, vezane su za more i zemlju, odnosno za ribarstvo i zemljoradnju. Izlovljenu ribu i plodove škrte zemlje mještani bi uglavnom plasirali na kotorskoj tržnici, no to je bila trgovina manjeg obujma i sa zarađenim su ondašnji težaci i ribari mogli pokrivati tek najnužnije potrebe, poglavito kad imamo na umu da su bili obvezni plaćati određenu vrstu poreza vlastelinima iz Kotora. Do preokreta dolazi nakon ratova s Turcima u Južnom Jadranu, tijekom kojih su se Dobroćani istaknuli kao vješti pomorci i neustrašivi ratnici. Pokazano junaštvo nagrađeno je promjenom statusa naselja u okviru administrativnog ustroja Mletačke Republike, tj. samostalnošću u odnosu na grad. Procvat, vezan u prvom redu za trgovanje na relaciji albanske luke - Venecija[1], traje sve do pada Venecije i u tom je razdoblju Dobrota poprimila obrise urbane cjeline [2].
Stanovništvo [uredi]
Djelomično napuštanje tradicionalnih zanimanja (ribarstva i zemljoradnje) i intenzivnije bavljenje pomorstvom, te dobivanje statusa samostalne općine u osamnaestom stoljeću, u izvjesnoj je mjeri promijenilo i demografsku sliku Dobrote. Tako je tijekom popisa 1726. evidentirano 715 stanovnika, da bi ih 1748. bilo 1665.
Na ovakav porast stanovništva svakako su utjecale promijenjene okolnosti, jer je stanovnicima pružena šansa za dobru zaradu i poboljšanje kvalitete života. Predvodnici ekonomskog razvitka u to doba bili su uglavnom pripadnici starih dobrotskih bratstava: Andrića, Dabčevića, Dabinovića, Dobrilovića, Ilića, Ivanovića, Ivanovića-Moro, Janoševića, Kamenarovića, Klačevića, Kosovića, Marovića, Matovića, Mijaljevića, Miloševića, Milovića, Oparenovića, Pasinovića, Petričevića, Petrovića, Radimira, Radoničića, Tomića, Tripkovića, Vickovića i Vulovića [3].
Aktualni demografski pokazatelji (popis iz 2003. godine) svjedoče o zanimljivoj promjeni strukture stanovništva Dobrote.
- Crnogorci - 4,428
- Srbi - 2,067
- Hrvati - 535
- Jugoslaveni - 51
- Muslimani - 35
- Albanci - 32
- Makedonci - 14
- Mađari - 14
- Rusini - 14
- Romi - 11
- Talijani - 9
- Nijemci - 7
- Slovenci - 7
- Egipćani - 5
- Bošnjaci - 3
- drugi - 57
- neopredijeljeni - 801
- regijski opredijeljeni - 42
- nepoznato - 37
Šport [uredi]
Poznati Dobroćani [uredi]
- obitelj (po ocu) poznate čelnice hrvatskog proljeća, "prve ruže Hrvatske", Savke Dabčević-Kučar, su poznati brodovlasnici i kapetani iz Dobrote.
- Gracija Ivanović, kotorski apostolski administrator
- don Branko Sbutega - katolički svećenik iz Boke kotorske, župnik župe svetog Eustahija u Dobroti
Vanjske poveznice [uredi]
Vrela [uredi]
- ↑ M. Milošević: Nosioci pomorske privrede Dobrote prve polovine XVIII vijeka, GPMK, sv. 8/1959
- ↑ M. Milošević: Neki aspekti pomorske privrede Boke Kotorske u doba mletačke vladavine (1420-1797), Pomorski zbornik, sv. II, Zagreb 1962
- ↑ A. Tomić: Stara dobrotska bratstva i njihov doprinos pomorstvu od početka XVIII stoljeća do danas, GPMK, sv. 23/1975
|
|||||