Domašinec

Domašinec
	; grb
Država	Hrvatska
Županija	Međimurska
Načelnik	Mario Tomašek
Naselja	Domašinec, Turčišće
Površina	35,3 km2
Površina središta	29,5 km2
Koordinate	46°26′N 16°36′E / 46.43°N 16.60°E
Stanovništvo (2021.)
Ukupno	1 923
– gustoća	54 st./km2
Urbano	1 456
– gustoća	65 st./km2
Poštanski broj	40318 Dekanovec
	Domašinec Domašinec na zemljovidu Hrvatske

Domašinec (mađarski Damása), općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Međimurskoj županiji.

Općinska naselja[uredi | uredi kôd]

U sastavu općine nalaze se 2 naselja (stanje 2006.), to su: Domašinec i Turčišće.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Po posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, općina Domašinec ima je 2251 stanovnika, što predstavlja 1,98 % od ukupnog broja stanovnika Međimurske županije, odnosno 0,05 % od ukupnog broja stanovnika Hrvatske, raspoređenih u 2 naselja:

Domašinec − 1871
Turčišće − 588

Gustoća naseljenosti u Domašincu je 64 stanovnika/km².

Nacionalni sastav, 2011.[uredi | uredi kôd]

Hrvati - 2127 (94,49 %)
Romi - 100 (4,44 %)
Albanci - 2 (0,09 %)
Srbi - 3 (0,13 %)
Slovenci - 6 (0,27 %)
Rusi - 1 (0,04 %)
Bošnjaci - 1 (0,04 %)
Mađari - 1 (0,04 %)
Nijemci - 3 (0,13 %)
ne izjašnjavaju se - 5 (0,22 %)

Općina Domašinec: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	1763	1971	2228	2470	2452	2891	2815	2965	3171	3180	2958	2946	2743	2590	2459	2251	1923
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena: Nastala iz stare općine Čakovec. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Naselje Domašinec: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	1220	1461	1550	1704	1709	1924	1861	2003	2187	2246	2139	2173	2038	1968	1871	1700	1456
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena: U 1931. i 1948. sadrži podatke za bivše naselje Kvitrovec. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Povijest[uredi | uredi kôd]

Mlađu fazu željeznog doba u Međimurju dokumentiraju nalazi glinenih posuda s lokaliteta u Domašincu. Slučajno spašene glinene posude (urna i zdjele) znak su postojanja groblja ravnih grobova takozvane latenske kulture.

Nositelji latenske kulture – Kelti – točnije pripadnici jednog njihovog plemena Tauriska, zajedno sa starosjedilačkim stanovništvom dočekali su i dolazak Rimljana u Međimurje. Spomenuti keramički nalazi iz Domašinca, rađeni na lončarskom kolu, bez sumnje dokazuju prisutnost keltskih ratnika, lončara i metalurga.

U povijesnim vrelima Domašinec se prvi puta spominje 1244. godine. Tada se spominje plemić Petrina kao vlasnik posjeda imenom Damasa, odnosno Domasa.

Feudalni posjed s imenom vlasnika Damaša (terrae Damasa) postojao je već ranije. Sredinom četrnaestog stoljeća, točnije 1349., spominje se posjed Damasa između rijeke Mure i Drave u županiji Zala. Današnje ime Domašinec (Domassinecz) prvi se puta spominje 1478. godine.

U vrijeme Nikole i Petra Zrinskih, sredinom 17. stoljeća u Domašincu su držali posjede koje su dobili kao naknadu za vojničku službu Nikola Buđak, Juraj Daca i Juraj Katanec, Nikola Čes, Mihael Baranić i Stjepan Balaško. Oni su bili profesionalni vojnici u službi Zrinskih kao konjanici. U isto vrijeme kao pješaci u vojničkoj su službi Zrinskih bili Stanislav i Andrija Madak, Stjepan Špoljar, Ivan Nemet, Ivan Vargonić, Juraj Topličanec, Juraj Kolar i Petar Imbre.

Domašinec je 1672. godine bio sjedište jednog od 13 međimurskih sudčija, odnosno upravnih središta. U sudčiju Domašinec spadala su pored mjesta Domašinec i naselja Dekanovec, Novakovec, Gardinovec, Belica, Pribislavec, Mihovljan i Gornji Pustakovec. U upravnoj reorganizaciji Međimurja provedenoj 1722. godine Domašinec je uvršten u općinu sa sjedištem u Novakovcu. Osim malog posjeda Ivana pl. Perasa, cijeli je Domašinec bio posjed čakovečkog vlastelinstva.

Krajem 18. stoljeća Domašinec je veliko, mnogoljudno i za ono vrijeme vrlo bogato naselje. Godine 1772. u Domašincu je bilo 86 poreznih obveznika, od toga 65 kmetova. Držali su čak 251 kravu, 278 junica i teladi, 238 konja i 658 svinja. U selu je bilo 86 kuća. Na veliko su uzgajali duhan, takozvani "međimurski čerebi", mnogi su se bavili pčelarstvom i obrtom. Prvi poznati službeni popis stanovništva obavljen 1786. godine govori da je u Domašincu bilo 811 stanovnika, odnosno 110 obitelji koji su živjeli u 109 kuća.

Popis stanovnika iz 1900. godine govori da je u Domašincu živjelo 1709 žitelja. Od toga muških je bilo 833, a ženskih 876. Od tih 1709 stanovnika, 1655 stanovnika izjasnilo se za hrvatski jezik kao materinji jezik, mađarski 52, njemački 2. Po vjeri bilo je 1696 rimokatolika, 1 protestant i 12 židova. Pismenih stanovnika bilo je 595. Tada su u Domašincu bile 252 kuće. Od toga 214 njih je bilo zidanih, 6 ih je imalo samo zidane temelje, 28 kuća bilo je od nabijene ilovače, a samo 4 su bile drvene. Crijepom je bilo pokriveno čak 214 kuća, jedna je bila pokrivena šindrom (drvene daske), te 39 kuća slamom.

Domašinec se 1910. godine zove Damasa. Ima 1924 stanovnika i sjedište je općine koju čini i selo Turčišće, te naseobina Podnova puszta koja ima 22 stanovnika.