Dorogoj dlinnoju (romanca)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

"Dorogoj dlinnoju" (rus. "Дорóгой дли́нною", hrv. "Dugim putem") - ruska romanca, koju su napisali Boris Fomin (glazba) i Konstantin Podrevskij (stihovi). Najranije snimke ove pjesme napravili su Tamara Cereteli (1925) i Aleksandr Vertinski (1926).

Povijest[uredi VE | uredi]

Verzija Aleksandra Vertinskog[uredi VE | uredi]

Ruski pjevač Aleksandr Vertinski snimio je pjesmu nekoliko puta dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Postoji verzija u pratnji orkestra Ionela Bageaca koja je izašla pod diskografskom etiketom Columbia Records,[1]. Također postoji verzija snimljena s orkestrom varšavske diskografske kuće Syrena-Electro iz 1932. godine.[2]

"Those Were the Days"[uredi VE | uredi]

Američki glazbenik Gene Raskin je 1962. godine prepjevao pjesmu na engleski jezik[3] i snimio ju pod nazivom "Those Were the Days". Velška pjevačica Mary Hopkin je pjesmom "Those Were the Days" debitirala u pop glazbi. Producentom pjesme bio je Paul McCartney, a singl s pjesmom je izdan pod etiketom "The Beatles Apple Records" 30. kolovoza 1968. godine i zauzeo je prvo mjesto na top listi UK Singles Chart, na kojem je ostao 6 tjedana.[4]. U SAD-u pjesma je zauzela drugo mjesto. Također je snimila verzije ove pjesme na španjolskom, talijanskom, njemačkom i francuskom jeziku. Pjesmu su izvodili Sandy Shaw, Engelbert Humperdinck, Dalida (pod nazivom "Le temps des fleurs"), u Hrvatskoj Zdenka Vučković (pod nazivom "Gdje su dani ti") i mnogi drugi. Bez obzira na to što je Raskin samo napisao tekst, a ne melodiju, na svim pločama s verzijama "Those Were the Days" on se navodi kao autor.

Popularnost engleske verzije je dovela do toga da su pjesmu počeli prevoditi na različite europske i azijatske jezike. Trenutno postoje verzije na portugalskom, nizozemskom, litavskom, estonskom, finskom, švedskom, poljskom, rumunjskom, mađarskom, japanskom, kineskom, vijetnamskom jeziku.


Tekst pjesme[uredi VE | uredi]

Дорогой длинною


Ехали на тройке с бубенцами,

А вдали мелькали огоньки…

Эх, когда бы мне теперь за вами,

Душу бы развеять от тоски!


Дорогой длинною, погодой лунною,

Да с песней той, что вдаль летит звеня,

И с той старинною, да семиструнною,

Что по ночам так мучила меня!


Да выходит, пели мы задаром,

Понапрасну ночь за ночью жгли.

Если мы покончили со старым,

Так и ночи эти отошли!


Дорогой длинною, погодой лунною...


В даль родную новыми путями

Нам отныне ехать суждено!

Ехали на тройке с бубенцами,

Да теперь проехали давно!

(Fomin-Podrevskij)


Those Were the Days


Once upon a time there was a tavern

Where we used to raise a glass or two

Remember how we laughed away the hours

And dreamed of all the great things we would do


Those were the days my friend

We thought they'd never end

We'd sing and dance forever and a day

We'd live the life we choose

We'd fight and never lose

For we were young and sure to have our way.

La la la la...

Those were the days, oh yes those were the days


Then the busy years went rushing by us

We lost our starry notions on the way

If by chance I'd see you in the tavern

We'd smile at one another and we'd say


Those were the days my friend...


Just tonight I stood before the tavern

Nothing seemed the way it used to be

In the glass I saw a strange reflection

Was that lonely woman really me


Those were the days my friend...


Through the door there came familiar laughter

I saw your face and heard you call my name

Oh my friend we're older but no wiser

For in our hearts the dreams are still the same


Those were the days my friend...

(Raskin)


Le temps des fleurs


Dans une taverne du vieux Londres

Où se retrouvaient des étrangers

Nos voix criblées de joie montaient de l’ombre

Et nous écoutions nos cœurs chanter


C’était le temps des fleurs

On ignorait la peur

Les lendemains avaient un goût de miel

Ton bras prenait mon bras

Ta voix suivait ma voix

On était jeunes et l’on croyait au ciel

La, la, la…

On était jeunes et l’on croyait au ciel


Et puis sont venus les jours de brume

Avec des bruits étranges et des pleurs

Combien j’ai passé de nuits sans lune

A chercher la taverne dans mon cœur


Tout comme au temps des fleurs

Où l’on vivait sans peur

Où chaque jour avait un goût de miel

Ton bras prenait mon bras

Ta voix suivait ma voix

On était jeunes et l’on croyait au ciel

La, la, la…

On était jeunes et l’on croyait au ciel


Je m’imaginais chassant la brume

Je croyais pouvoir remonter le temps

Et je m’inventais des clairs de lune

Où tous deux nous chantions comme avant


C’était le temps des fleurs...


Et ce soir je suis devant la porte

De la taverne où tu ne viendras plus

Et la chanson que la nuit m’apporte

Mon cœur déjà ne la reconnaît plus


C’était le temps des fleurs ...

(Marnay-Raskin)


Bilješke[uredi VE | uredi]


Poveznice[uredi VE | uredi]