Dotur Luigi
| Dotur Luigi | |
|---|---|
| Lik iz serije Naše malo misto | |
 Dotur Luigi u epizodi "Sodoma i Gomora" | |
| Premijera | "Avijatičar" |
| Odlazak | "Veliko putovanje" |
| Kreator | Miljenko Smoje |
| Glumi | Karlo Bulić |
| Detalji | |
| Nadimak | dotur |
| Datum rođenja | 1890-ih |
| Zanimanje | liječnik |
| Brak(ovi) | Bepina (nevjenčana, kasnije zakonita) |
| Djeca | Mali Mirko (posvojen) |
Dotur Luigi fiktivni je lik i jedan od glavnih likova u seriji Naše malo misto, kao i u kasnijem filmu Servantes iz malog mista. Glumio ga je Karlo Bulić. Dotur Luigi je poznat po svom govoru u kojem miješa hrvatsku čakavicu i talijanštinu, posebno psujući "Ma borda ti, che crettino, che imbecile, asti Gospu!", uglavnom časteći tako nespososobne ili zahtjevne stanovnike Malog mista.
Pozadina lika[uredi | uredi kôd]
Lik je Smoje utemeljio na više osoba, najvažnija od kojih je dr. Vicko Galvani (-1941.), Šibenčanin koji se preselio u Kotor 1910. O njemu je pričala Smojina supruga Lepa, koja ga je poznavala kao djevojčica. Dr. Galvani je slično vršio inspekcije kotorskog bordela (kao i Luigi u epizodi "Sodoma i Gomora"). Govor (mješavina talijanskog i hrvatskog) i stav dotura Luigija prema životu odraz su Boška Lulića-Luligarga, tridesetih godina poznatog splitskog skladatelja i aranžera, kojeg je Smoje poznavao. Smoje je u dotura Luigija utkao arhetip obiteljskog liječnika u malim dalmatinskim mjestima tog vremena te su mnogi drugi liječnici također utjecali na izgradnju lika.[1]
Osobni život[uredi | uredi kôd]
Luigi je lokalni liječnik u Malom Mistu, koji je završio medicinu na studiju u Padovi. Njegov govor mješavina je talijanštine i hrvatskoga. Cinik, raspoložen za šalu, pogotovo kao njegov način borbe protiv društvenih apsurda i nepravde, obožava balote, a ponajviše svoj mir i "gušt", pogotovo čitajući Danteova djela na talijanskom prije spavanja. Živi sa svojom nevjenčanom suprugom Bepinom, u čijoj privrženosti uživa, te čije stalne molbe za ženidbom ustrajno odbija. Jedini je visokoobrazovani stanovnik i jedini predstavnik inteligencije u mjestu. Nakon Načelnikove smrti s Bepinom uzima sebi malog Mirka i šalje ga na studij medicine u Zagreb. Bepinu konačno ženi dan prije njene smrti, kako bi joj ispunio davnu želju.
Starost[uredi | uredi kôd]
Scenarist Miljenko Smoje, u odgovoru na napadaje o pretjeranoj uporabi talijanskog tijekom prve sezone prikazivanja, rekao je da se Doturu Luigiju mora progledati na prste jer je rođen "devedesetih godina prošlog [19.] stoljeća".[2]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Brala, Ante. 2013. Le realtà linguistiche della Cronaca del nostro Piccolo paese di Miljenko Smoje (diplomski rad) (PDF). Zagreb. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
- Vončina, Nikola. 2011. Hrvatske TV drame i serije (1956.‒1971.) (PDF). Matica hrvatska. Zagreb. ISBN 978-953-150915-2. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 17. svibnja 2014. Pristupljeno 23. svibnja 2014.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Acija Alfirević: Samozatajna a značajna hrvatska filozofkinja (Uz 100. obljetnicu rođenja filozofkinje Marije Brida) Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. svibnja 2014. (Wayback Machine), Matica hrvatska - Kolo 3-4, 2013.
- ↑ Vončina, str. 340.