Dražan Jerković

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dražan Jerković
Jerkovic.JPG
Osobne informacije
Nadimak Draža
Rođen 6. kolovoza 1936.
Umro 9. prosinca 2008.
Pozicija napadač
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1954. - 1965. NK Dinamo Zagreb 0315 0(322)
Reprezentativna karijera
1965. Flag of Croatia.svg Hrvatska
Flag of SFR Yugoslavia.svg Jugoslavija
Flag of SFR Yugoslavia.svg Jugoslavija (B)
0001 000(0)
0021 00(11)
0003 000(0)
Trenerska karijera
1966. - 1972.
1971.
1972. - 1974.
1974. - 1975.
1975. - 1976.
1976. - 1982.
1990. - 1992.
NK Dinamo Zagreb
Flag of SFR Yugoslavia.svg Jugoslavija
INCO Klagenfurt
SV Villach
NK Dinamo Vinkovci
NK Zagreb
Flag of Croatia.svg Hrvatska
Osvojene medalje
Nogomet
Europska prvenstva
srebro Francuska 1960. Reprezentacija Jugoslavije
Mediteranske igre
srebro Izmir 1971. Reprezentacija Jugoslavije (izbornik)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Dražan Jerković (Šibenik, 6. kolovoza 1936. - Zagreb, 9. prosinca 2008.), hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, športski direktor i izbornik. Podrijetlom je s otoka Hvara, iz Bogomolja. Otac mu je iz Bogomolja poslom otišao u Šibenik i poslije u Zagreb.[1]

Igrač[uredi VE | uredi]

Bio je klasičan napadač, «plavi 9». Od najmlađih dana bio je je član zagrebačkog Dinama, s kojim je osvojio prvenstvo države (1958) i dva puta Kup maršala Tita (1960. i 1965). Pred kraju igračke karijere otišao je belgijskom klubu FC Gantoise. Međutim, na treningu se ozlijedio pa je prekinuo već potpisani ugovor i vratio se u Zagreb.

Na 315 utakmica polučio je čak 322 zgoditaka, u prosjeku više od jednog gola po utakmici, što ga čini najučinkovitijim strijelcem Dinama svih vremena.

jedne od čuvenih "škarica" Dražana Jerkovića

Reprezentativac[uredi VE | uredi]

Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupio je jedno poluvrijeme. Bilo je to 12. rujna 1956., u Zagrebu protiv Indonezije (pobjeda 5:2), kada ga je u drugom poluvremenu zamijenio Ivan Medle. U reprezentaciji bivše Jugoslavije kao igrač Dinama odigrao je 21 utakmicu i postigao 11 pogodaka. Na Europskom prvenstvu 1960. u Francuskoj, s jugoslovenskim sastavom pripalo mu je srebreno odličje. U polufinalu tog prvenstva postugao je dva pogotka, kada je Jugoslavija izbacila Francusku (5-4), a u finalu su izgubili od SSSR-a 2-1 nakon produžetaka. Putovao je i na Svjetsko prvenstvo u nogometu - Švedska 1958., ali nije nastupio.

Najbolji strijelac SP[uredi VE | uredi]

Na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu, pod jugoslovenskom zastavom bio je četvrti, a s 4 zgoditka dijelio je prvo mjesto na ljestvici najboljih strijelaca s još petoricom igrača (Čileancem Leonelom Sánchezom, Brazilcima Garrinchom i Vaváom, Mađarom Flóriánom Albertom, te Valentinom Ivanovim iz Sovjetskog Saveza).

Trener[uredi VE | uredi]

Nakon igračke nastavio je s trenerskom karijerom. Bio je tehnički direktor i trener klubova NK Dinamo Zagreb, austrijskih INCO Klagenfurt i Villach, NK Dinamo Vinkovci, te NK Zagreb.

Sportski direktor[uredi VE | uredi]

Sportski direktor bio je od 1983. do 1989. u vinkovačkom Dinamu, a od 1989. do 2000. u NK Zagrebu.

Kao izbornik u povijesnoj utakmici protiv SAD-a (2-1) (prvi slijeva)

Izbornik[uredi VE | uredi]

Jugoslavija[uredi VE | uredi]

Bio je izbornik u bivšoj državi jedanput i to za Mediteranske igre 1971. u turskom Izmiru, kada je osvojeno prvo mjesto i zlatno odličje. Bio je u stručnom stožeru bivše države za Svjetsko prvenstvo 1982. u Španjolskoj.

Hrvatska[uredi VE | uredi]

Od 1. rujna 1990. do 24. lipnja 1992. prvi je izbornik u slobodnoj Republici Hrvatskoj. Imao je priliku i čast povesti hrvatske izabranike na europsku i svjetsku scenu pod vlastitom zastavom i himnom, poslije punih 46 godina (ako izuzmemo utakmicu 1956. protiv Indonezije za vrijeme FNRJ). Vodio je hrvatsku reprezentaciju protiv SAD–a u Zagrebu (2-1), protiv Rumunjske u Rijeci (2-0), te u Murskoj Soboti u gostujućoj pobjedi protiv Slovenije od 1-0.

Bolest i smrt[uredi VE | uredi]

Dugo godina je bolovao od šećerne bolesti, zbog koje mu je 2. prosinca, 2008. u KBC Zagreb u Zagrebu amputirana lijeva noga. Nakon operacije je rekao "Ionako mi lijeva ne treba, s njom nikad nisam zabijao". Umro je u bolnici 7 dana poslije, 9. prosinca, 2008.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Razgovor sa Špirom Milevčićem. Razgovor vodio Slaven Alfirević. Naprid bili, travanj 2014., str. 63
    A Dražan Jerković je s Hvara...
    Kako s Hvara, a uvijek je pisalo da se rodio, mislim, baš u Šibeniku?
    Otac mu je iz Bogomolje, stari Jerković i kako je bio feratjer, sa službom je došao u Šibenik, kasnije i u Zagreb.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]