Dražen Marović

	Dražen Marović
	; Dražen Marović, Amsterdam 1967.
Rođenje	14. siječnja 1938., Split, Hrvatska
Nacionalnost	Hrvat
Poznat(a) po	šahist, velemajstor
	Portal o životopisima

Dražen Marović (Split, 14. siječnja 1938.), hrvatski je šahist, velemajstor, šahovski teoretičar i šahovski pisac.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Dražen Marović rođen je u Splitu, 1938. godine. Klasičnu gimnaziju završio je u rodnom Splitu. Studirao je engleski i talijanski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a privatno španjolski, francuski i ruski. Nakon završetka studija magistrirao je iz američke književnosti. Šah je naučio igrati od oca kao dječak, ali mu je ozbiljnije pristupio tek u dobi od 15 godina. Igrom slučaja naišao je na prostorije šahovskog kluba 'Mornar' na splitskoj Rivi i ostao privržen kraljevskoj igri cijeli život.

Športska karijera[uredi | uredi kôd]

Dolaskom na studij nastupao je za zagrebačke klubove 'Mladost' i 'Zagreb', s kojima je više puta osvajao prvenstvo države i kup. Nacionalnim majstorom postao je na šampionatu 1961., međunarodnim majstorom 1965., a velemajstorom 1975. godine.

U šahovskoj areni probijao se preko poluzavršnica i šampionata države 1961. – 1963., kao i pobjedama na majstorskim turnirima poput Hastingsa, Beverwijka, Amsterdama, Malage, Barcelone i inih, koje su otvarale vrata velemajstorskih turnira. Uspješno je igrao u Hastingsu 1962. (4. iza Kotova, Smislova i Gligorića), Zagrebu 1964. (dioba 2. iza Szaba), u Zagrebu 1965. ( 2,5 boda više od norme za IM), Malagi 1968. (1. s Ivkovom), u Zagrebu 1971. ( 1. s Minićem) i 1972. ( dioba 2. iza Steina), Virovitici 1978. (1. sa Smejkalom), Malagi 1981. (dioba 2. iza Talja) te Saint-Maximu 1982. godine (1.). Možda se ipak najviše istaknuo u visokoj profesionalnoj konkurenciji velikih turnira: u Dortmundu 1973. i Tallinu 1975. godine, a posebice u Skoplju 1970. i 'Turniru IBM-a' u Amsterdamu 1973. godine.

Od 1961. do 1975. godine, kao igrač ili sekundant (analitičar), Marović je bio član državnih reprezentacija koje su sedam puta osvojile srebrnu medalju: na prvenstvima Europe u Oberhauzenu 1961., Hamburgu 1965. i Bathu 1973. godine, studentskim olimpijadama u Marijanskim Laznima 1962. i Budvi 1963. godine, te olimpijadama u Luganu 1968. i Nici 1974. godine.

Na osobnoj razini može se posebice pohvaliti pobjedama protiv dva bivša svjetska prvaka, Petrosjana u Amsterdamu 1973. i Spaskoga u Talinnu 1975., zatim kandidata za prvaka svijeta: Gligorića (Zagreb 1965.), Kotova (Amsterdam 1968.), Ivkova i k Timmana (Banjaluka 1974.), Korčnoja (Linares 1979.), te niza nacionalnih prvaka 60-tih i 70-tih godina – Bobocova (Bugarska), Pomara (Španjolska), Anderssona (Švedska), Donnera (Nizozemska), Neija (Estonija), Matanovića i Ljubojevića (Jugoslavija) Smejkala (Čehoslovačka), Csoma i Adorjana (Mađarska), Ciociltee (Rumunjska), Alexandera (Engleska) i inih.

Nakon što je tzv. Elo-rating uveden početkom sedamdesetih godina najviši rating od 2490 ( s vrhuncem od 2505) bodova ostvario je 1974./75. (tada 92. mjesto na svjetskoj ljestvici), a najniži, od 2445 bodova, nakon zadnjeg nastupa u Torontu 1990. godine.

Izabrane partije[uredi | uredi kôd]

Marović – Kotov 1:0, Kraljeva indijska obrana, Amsterdam 1968.;
Marović – Bronstein 1/2, Kraljeva indijska obrana, Amsterdam 1968.;
Korčnoj – Marović 1/2, Slavenska obrana, Zagreb 1970.;
Marović – Korčnoj 1/2, Grunfeldova indijska obrana, SSSR – Jugoslavija, Erevan 1971.;
Marović – Kapengut 1:0, Kraljeva indijska obrana, SSSR – Jugoslavija, Erevan 1971.;
Marović – Petrosian 1:0, Kraljeva indijska obrana, Amsterdam 1973.;
Marović – Spaski 1:0, Nimcovičeva indijska obrana, Tallin 1975.;
Marović – Nei 1:0, Slavenska obrana, Tallin 1975.;
Korčnoj – Marović 0:1, Damina indijska obrana, Linares 1979.;
Marović –Velimirović 1:0, Kraljeva indijska obrana, šampionat 1963.;
Marović – Matanović 1:0, Nimcovičeva indijska obrana, momčadsko prvenstvo 1977.;
Marović – Ljubojević 1:0, Kraljeva indijska obrana, Zagreb 1975.;
Zuckerman – Marović 0:1, Caro-Kann, Malaga 1968.;
Marović – Kaplan 1:0, Kraljeva indijska obrana, Malaga 1968.;
Kokkoris – Marović 0:1, Aljehinova obrana, meč, Atena 1970.;
Marović – Enklaar 1:0, Kraljeva indijska obrana, Amsterdam 1973.;
Marović – Donner, Nimcovičeva indijska obrana, Amsterdam 1973.;
Marović - Andersson 1:0, Nimcovičeva indijska obrana, Amsterdam 1973.;
Timman – Marović 0:1, Aljehinova obrana, Banjaluka 1974.,
Diez del Corral – Marović 0:1, Sicilijanska obrana, Malaga 1981.
Ciociltea - Marović 0:1, Caro Kann, Malaga 1981.

Završnice:

Marović – Mašić 1:0 i Marović – Bertok 1:0, šampionat 1963., Antošin – Marović 1/2, Zinnowitz 1966., Van der Weide – Marović 0:1, Beverwijk 1967., Marović – Ungureanu 1/2, Constanza 1969., Marović – Rukavina 1:0, šampionat 1972., Hernandez – Marović 0:1 i Marović – Tajmanov 1/2, Talin 1975., Marović - Matanović 1:0, momčadsko prvenstvo 1969, Talj - Marović ½, Malaga 1981.

Trener i spisatelj[uredi | uredi kôd]

Povukavši se iz natjecanja, na olimpijadama osamdesetih godina bio je izbornik i trener: 1982. ženske ekipe Jugoslavije u Luzernu, dok je u Solunu 1984. i 1988.godine, Dubaiju 1986. te Novom Sadu 1990. godine vodio momčad Ujedinjenih Arapskih Emirata. Devedesetih godina bio je izbornik i trener hrvatske nacionalne momčadi na prvenstvima Europe u Debrecinu 1992. i Puli 1997. godine (oba puta na diobi 5. mjesta), te olimpijadama u Manili 1992. (5.), Moskvi 1994., Erevanu 1996. i Momčadskom prvenstvu svijeta u Luzernu 1997. godine (6.). ' Veliki dio šahovske karijere Marović je posvetio spisateljskom radu. Urednikom Šahovskog glasnika imenovan je 1967. godine i na tom mjestu uredio 30 godišta toga časopisa. U tom razdoblju komentirao je i velika šahovska natjecanja u tada popularnoj "polnoćnoj" emisiji športskog programa HRT-a.

Autorom je ili suautorom 31 djela na različite šahovske teme, koja su doživjela više od 70 izdanja, od čega 16 na stranim jezicima (ponajviše na engleskom, ali i na talijanskom, španjolskom i njemačkom jeziku). Na hrvatskom jeziku osobit uspjeh među čitateljima doživjele su Zatvorene igre, u suradnji s Idrizom Sušićem, objavljene u 4 izdanja, a na stranim jezicima Play the King's Indian (Pergamon Press, Oxford 1984.), Understanding Pawn Play in Chess i Dynamic Pawn Play in Chess ('Gambit Publications', London 2000. i 2001.). S engleskoga na hrvatski jezik preveo je Šahovsku enciklopediju britanskog pisca Harryja Golombeka, a s hrvatskog na strane jezike više vlastitih djela. Četiri djela u izdanju 'Gambita' u originalu je napisao i objavio na engleskom jeziku, a dva od njih potom su prevedena na njemački i španjolski jezik.

Marović je povremeno pripremao istaknute mlade igrače, posebice za omladinska prvenstva svijeta i osvajanje naslova FIDE, među njima Bojana Kurajicu, prvaka iz Barcelone 1965. godine, Saeeda Saeeda iz Dubaija, osvajača brončane medalje u Belfortu 1983. godine, Al-Modiakhija iz Katara, prvog arapskog velemajstora, Hrvoja Stevića, prvaka do 16 godina 1995. godine te Dragana Kosića, sudionika šampionata u Adelaidu 1989. godine, koji su obojica ubrzo postali velemajstori. U nizu godina više puta je trenirao i višegodišnje prvakinje Hrvatske, Tanju Belamarić i Vlastu Maček, te prvakinju Slovenije Janu Krivec.

Za mandata dra Euwea, imenovan je članom Kvalifikacijske komisije FIDE i u tom svojstvu sudjelovao u njezinom radu, posebice na kongresima sedamdesetih godina u Haifi, Buenos Airesu i La Valetti. Bio je članom i ad hoc komisija koje su se bavile uvođenjem rejtinga i sustavom borbe za šahovsku krunu nakon nasilne detronizacije Roberta Fischera.

Djela[uredi | uredi kôd]

Lista prvih izdanja na stranim jezicima:

King Pawn Openings, Batsford, London, 1975., (suautor Idriz Sušić)
King Fianchetto Defences, Batsford, London, 1977.
An Opening Repertoire for Black, Batsford, London, 1978.(suautor vel. Bruno Parma)
Play the King's Indian – Pergamon Press, Oxford, 1984.
An Active Repertoire for Black, Batsford, London, 1991.
Play the Queen's Gambit, Maxwell Macmillan, Oxford, 1991.
Understanding Pawn Play in Chess, Gambit Publications Limited, London, 2000.
Dynamic Pawn Play in Chess, Gambit Publications Limited, London, 2001.
Secrets of Positional Chess, Gambit Publications Limited, London, 2003.
Secrets of Chess Transformations, Gambit publications Limited, London, 2004.
Geheimnisse der Bauernfuhrung im Schach, 2003.
Geheimnisse des Positionellen Schachs, 2004.
Comprender el Juego de Peones an Ajedrez, La Casa del Ajedrez, Madrid, 2005.
Secretos del Ajedrez Posicional, La Casa del Ajedrez, Madrid 2006.
Repertorio di Aperture per ili Nero, Ugo Mursia editore, Milano
Nuovo Repertorio di Aperture per il Nero, Ugo Mursia editore, Milano, 1995.

Djela na hrvatskom jeziku, njih 27, s dvije iznimke u izdanju su 'Šahovske naklade', Zagreb. Zajedno s velemajstorom Zlatkom Klarićem urednikom je knjige Garija Kasparova Moje partije, (Zagreb, 1983.).^[1]