Dragutin Dubravčić

Izvor: Wikipedija
Dragutin Dubravčić
1987.danas
Dragutin Dubravčić
Rođenje 26. studenoga 1950., Zaprešić, Hrvatska
Vrsta umjetnosti kiparstvo, slikarstvo, književnost
Portal o životopisima

Dragutin Dubravčić (Zaprešić, 26. studenoga 1950.) hrvatski je slikar, kipar i ilustrator te prozaik, pjesnik i aforističar.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Dragutin Dubravčić rodio se u Zaprešiću 1950. godine, a odrastao je na Trnju. Osnovnu i Srednju grafičku školu završio je u Zagrebu. 1971. godine natjecao se na Likovnoj Akademiji, ali se nije uspio upisati zbog studentskih nemira u kojima je sudjelovao, te je bio uhićen i obilježen dosjeom[nedostaje izvor]. Nakon odsluženja vojnog roka, nastavio je privatno učiti u ateljeu kod prof. Rudolfa Spieglera i prof. Nikole Pečka.

1987. godine priredio je prvu samostalnu izložbu u Salonu galerije Karas u Zagrebu i iste godine primljen je u profesionalne likovne asocijacije ULUPUH i HZSU. Od tada je priredio dvadesetak samostalnih izložbi i mnogo skupnih, te sudjelovao na mnogim Likovnim kolonijama (Rijeka, Rovinj, Fažana) i na humanitarnim akcijama donirajući svoja djela.[1]

Povremeno mu se objavljuju i drugi članci, karikature, aforizmi, kratke priče, a najčešće stručni članci iz sfere kolekcionarstva i arheologije. Vrlo je aktivan u ekološkim i etnografskim djelatnostima gdje se bavi traženjem, sabiranjem, očuvanjem i zaštitom, te javnim prezentiranjem predmeta i pisanih zapisa iz narodne i kulturne baštine, knjige; Zapisi 2020., Susedgrad - artefakti 2021., Zaboravljeni grad Andautonija 2009.

Član je HZSU-a, ULUPUH-a, LIKUM-a, UHAH-a, HND-a i ULSZ-a.[1]

Likovno stvaralaštvo[uredi | uredi kôd]

  • Ciklus skulptura u drvetu (120 djela) pod nazivom "Nebo ne zna za miljenike", izložen u Salonu galerije Karas, 1987.
  • Ciklus etno-arhitektonskih objekata Turopolja oslikan i prezentiran u četiri grafičke mape: Turopolje I i II, Velika Gorica i Andautonija. Izloženo u POU V.Gorica.
  • Ciklus Ostinato, ulja na platnu raznih formata, ukupno 100 slika. Izloženo u Zagrebu u galeriji Kristofor Stanković, 2008.
  • Specijalizirao se za izradu sitne plastike; medalja, plaketa i taktilnih mini-skultura.

Književno stvaralaštvo[uredi | uredi kôd]

Pisanjem poezije započeo se baviti još u srednjoj školi pogođen životnim nepravdama. Izdao je nekoliko knjiga poezije (Bijeli listovi, Kajkavijana zgubidana, Crna pitanja ...) i nekoliko proznih knjiga od kojih je poznata povijesna knjiga Zaboravljeni grad Andautonija (2008.). Napisao je još roman Požutjeli listovi (2007.), knjigu priča Zločesti Drago (2010.), knjigu aforizama U međuvremenu (2008.), nekoliko knjiga karikatura, roman Metak koji me pogodio (2022.), Zbiljne priče I-VII (2022.), te dvije zbirke pjesama; Hrvatska zbilja - soneti i Verba pire (2022.). Jedan je od osnivača Udruge hrvatskih aforista i humorista.

Knjige[uredi | uredi kôd]

Nepotpun popis:[2]

  • Bijeli listovi, 2004.
  • Karikature: kotač, kolo, krug, 2005.
  • Požutjeli listovi, roman, 2007.
  • Zaboraljeni grad Andautonija, 2008. (2. dop. izd., 2009.)[3]
  • U međuvremenu: aforizmi, 2008.
  • Zaostaci: pjesme, 2008.
  • Još neki zaostaci: pjesme: nove pjesme, soneti, underground, domoljubne, 2009.
  • Želim nešto reći: pjesme, 2010.
  • Zločesti Drago: priče, 2010
  • Kajkavijana zgubidana: pjesme, 2012. (ilustracije Dragutin Trumbetaš)[4]
  • Crna pitanja, 2012.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  • Katalog izložbe, Galerija POU Velika Gorica, 2007. Predgovor izložbe: Stanko Špoljarić
  • Katalog Trienale hrvatskog kiparstva, Gliptoteka HAZU, Zagreb 2003.
  • FIDEM Katalog Svjetske izložbe medalja, Pariz, Budimpešta, London 2002.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]