Druga Filipinska Republika

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Republika Filipini
Repúbliká ng Pilipinas
Marionetska država Japana
Flag of the Philippines (navy blue).svg
1943.–1945. Flag of the Philippines (navy blue).svg
 
Flag of the United States.svg

Zastava Druge Filipinske Republike

Zastava

Lokacija Druge Filipinske Republike
Glavni grad Manila, Baguio, Tokyo
Vlada Republika
Predsjednik
 - 1943. – 1945. José P. Laurel
Povijest Drugi svjetski rat
 - uspostavljena 14. listopada 1943.
 - ukinuta 17. kolovoza 1945.


Druga Filipinska Republika, pod službenim nazivom Republika Filipinaca (filipinski: Repúbliká ng Pilipinas), bila je država Filipinaca uspostavljena 14. listopada 1943. pod japanskom okupacijom.

Filipinski predsjednik Manuel L. Quezon grad Manilu, glavni grad Filipina, proglasio je "slobodnim gradom" i ostavio ga pod zapovjedništvom Jorgea Vargasa, gradonačelnika Manile. Japanska vojska ušla je u grad 2. siječnja 1942. i Manilu proglasila glavnim gradom okupiranih Filipina. Japan je u cijelosti okupirao Filipine 6. svibnja 1942., nakon Bitke za Corregidor.

General Masaharu Homma raspustio je Commonwealth Filipine i uspostavio Filipinsku izvršnu komisiju, čuvarsku vladu, s Vargasom na čelu. Sve političke stranke su ukinute, a vlast uzima japanski raspoložena stranka KALIBAPI (Kapisanan sa Paglilingkod sa Bagong Pilipinas, u prijevodu Organizacija u službi Novih Filipina). Generalni direktor KALIBAPI-a bio je Benigno Q. Aquino.

Ustav Druge Filipinske Republike sastavio je Pripremna komisija za neovisnost, a činilo ju je 20 članova iz KALIBAPI-a.[1] Pripremna komisija vođena od strane Joséa P. Laurea,[2] predstavila je nacrt Ustava 4. rujna 1943., a tri dana kasnije Glavna skupština KALIBAPI-a ratificirala je nacrt Ustava.[1]

Do 20. rujna 1943., KALIBAPI-jeve predstavničke skupine u državnim provincijama i gradovima međusobno su izabrale 54 člana Nacionalnoga vijeća, zakonodavno tijelo države.

Inaguracija Nacionalnog vijeća dogodila se tri dana nakon njegova osnutka u predratnom Zakonodavnom domu. Benigno Q. Aquino postao je glasnogovornikom Nacionalnoga vijeća, a José P. Laurel predsjednik Filipina, čija se inaguracija dogodila 15. listopada 1943. na dan osnutka Druge Republike.[1]


Vidi još[uredi VE | uredi]


Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Jose P. Angelfire. pristupljeno 2007-10-21
  2. The Philippine Presidency Project. Manuel L. Quezon III, et al.. pristupljeno 2007-10-21