Druga knjiga o Kraljevima

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Stari zavjet
Judaizam, Protestantizam,
Katoličanstvo, Pravoslavlje
Deuterokanonske knjige
Pravoslavlje
Istočno i rusko
pravoslavlje
Istočno pravoslavlje
Portal: Kršćanstvo
uredi

Druga knjiga o Kraljevima (hebr. מלכים ב , grč. Βαζιλεων, lat. Regum II) naslov je dvanaeste knjige Staroga zavjeta prema kanonu biblijskih knjiga Katoličke Crkve, koji ovu knjigu ubraja među Povijesne knjige. Kratica za ovu knjigu je: 2 Kr.

Dvije Knjige o Kraljevima pokrivaju 400 godina izraelske povijesti: od Davidove smrti do razorenja Jeruzalema (587. pr. Kr.). Nije poznat pisac Druge knjige o Kraljevima. No pouzdano je da, poput Knjiga o Samuelu, sadrži podatke koji su sažeti iz dvorskih zapisa, a koji su suvremeni događajima koje su opisivali. Vjerojatno je prošla kroz mnoge ispravke dok nije dobila konačni oblik negdje u vrijeme progonstva u Babilonu (587. – 539. pr. Kr.).

Druga knjiga o Kraljevima nastavlja povijest dvaju izraelskih kraljevstava tamo gdje Prva knjiga o Kraljevima prestaje. Sastoji se od dva dijela: poglavlja 1 – 17 opisuju oba kraljevstva od polovice 9. st. pr. Kr. sve do poraza sjevernog Kraljevstva od Asirije i propasti Samarije 722. god. pr. Kr. Za to vrijeme prorok Elizej, Ilijin nasljednik, istupa kao Božji glasnik. Poglavlja 18 – 25 opisuju Judino kraljevstvo od pada izraelskog kraljevstva do razorenja grada Jeruzalema, što je 587. god. pr. Kr. učinio babilonski kralj Nabukodonozor II.. Obuhvaćaju vladavinu dvaju velikih kraljeva, Ezekije i Jošije.

Sadržaj[uredi VE | uredi]

  1. poglavlje: Smrt kralja Ahazije zbog poganstva.
  2. poglavlje: Uznesenje Ilijino na nebo i nasljednik Elizej.
  3. poglavlje: Rat između Izraelaca i Moabaca.
  4. poglavlje: Elizejeva čuda: umnažanje ulja i kruha, ozdravljenje dječaka.
  5. poglavlje: Elizej ozdravlja Naamana, vojskovođu aramskog kralja, od gube.
  6. poglavlje: Aramejska vojska opkoljuje Samariju kojoj nastaje velika glad.
  7. poglavlje: Aramejci napuštaju tabore i kraj gladi u Samariji.
  8. poglavlje: Kralj postaje Hazael koji je činio zlo Izraelu.
  9. poglavlje: Proglašenje Jehue za kralja.
  10. poglavlje: Jehu istrebljuje Ahazijinu porodicu.
  11. poglavlje: Ahazijin sin Joaš na prijestolju.
  12. poglavlje: Joaš naređuje svećenicima da uređuju hram
  13. poglavlje: Opis kraljeva od Joahaza do Joaša koji odstupaju od Jahve i smrt Elizejeva.
  14. poglavlje: Joašev sin Amasja postaje kralj Judeje, i on zarati s izraelskim kraljem Joašem koji ga porazi.
  15. poglavlje: Opisivanja kraljeva: Azrija, Zaharija, Šalum, Menahem, Pekahija i Jotam.
  16. poglavlje: Kralj Ahazija izrađuje novi žrtvenik.
  17. poglavlje: Asirski kralj Šalamanasar V. zauzima i odvodi Izraelce u sužanjstvo u Asiriju.
  18. poglavlje: Govor peharnika asirskog kralja.
  19. poglavlje: Jahvin gnjev na asirskoga kralja i smrt njegova peharnika.
  20. poglavlje: Ezekijina bolest i ozdravljenje.
  21. poglavlje: Zbog kralja Manašea nevolje navale na Jeruzalem i Judeju.
  22. poglavlje: Popravak Doma Jahvina i pronalazak Knjige Zakona.
  23. poglavlje: Kralj Jošija obnavlja hramske propise.
  24. poglavlje: Babilonski kralj Nabukodonosor II. napada Jeruzalem.
  25. poglavlje: Osvajanje Jeruzalema i pustošenje hrama.

Literatura[uredi VE | uredi]

Biblija: Stari i Novi zavjet. Zagreb: Stvarnost: HKD sv. Ćirila i Metoda, 1968, Knjige o kraljevima, str. 255-256.