Dugi otok

Dugi otok
Podaci
Smještaj	Jadransko more
Država	Hrvatska
Glavno naselje	Sali
Površina	113.305339 km²
Obalna crta	182.109 km
Broj stanovnika	2.873
Dugi otok

Dugi otok je otok na Jadranskom moru, na hrvatskoj obali Jadrana. Pripada zadarskoj otočnoj skupini sjevernodalmatinskih otoka; 124 km² (dug 43 km, širok do 4,6 km); 2873 stanovnika. Površinom od 113,3 km2 i ukupnom duljinom od 44,5 km Dugi otok čini vanjski niz otoka zadarskog arhipelaga zajedno s otocima Molatom, Istom, Škardom i Premudom. Na otoku se nalazi jedanaest naselja, od čega su Sali, Zaglav, Žman, Luka, Savar, Brbinj, Dragove i Božava smješteni na SI strani, dok se Soline, Verunić i Veli Rat nalaze na SZ obali, u duboko uvučenim zaljevima Solišćica i Velarska vala.

Stanovništvo

Povijest kretanja stanovništva

Zbog smještaja industrije u Salima demografski i prostorni razvoj naselja na Dugom otoku po svojim se specifičnostima ponešto razlikuju od onih na ostalim zadarskim otocima, no utjecaj industrije bio je samo lokalnog karaktera, ograničen svega na naselja Sali i Zaglav te u manjoj mjeri na Žman i Luku. Dok je proces litoralizacije, pojačan od 1960-ih godina, na susjednoj obali utjecao na pojačanu migraciju otočana sa zadarskih otoka prema kopnu, na Dugom otoku, točnije u naseljima njegova jugoistočnog dijela, ta je pojava zabilježena nešto kasnije. Razvojem industrije na otoku početkom 20. stoljeća naselje Sali jače se širi prema moru. Međutim, proces litoralizacije, koji podrazumijeva smještaj industrije, širenje naselja te koncentraciju čitavoga društvenog i gospodarskog života uz samu obalu, posebice s razvojem turizma, intenziviran je i u ostalim otočnim naseljima. Litoralizaciju na otoku obilježavaju slične pojave kao i na susjednom kopnu, koje doživljava identičan, no znatno snažniji proces. Važno je naglasiti da je u slučaju Dugog otoka litoralizacija na susjednom kopnu imala izravan utjecaj na egzodus otočana mlađe životne dobi te pojavu procesa otočke deagrarizacije, deruralizacije i u novije vrijeme apartmanizacije.

Istodobno je litoralizacija na samome otoku dovela i do dodatnog odumiranja starih seoskih jezgri koje u novom životnom konceptu više nisu bile atraktivne preostalom, lokalnom stanovništvu. Stoga malobrojni otočani koji su odlučili ostati živjeti na Dugom otoku, pretežno naseljavaju obalni dio naselja, dok se u starim kućama seoskih jezgri uglavnom zadržava stanovništvo starije životne dobi. Slična situacija zabilježena je i na ostalim hrvatskim otocima, koji su upravo zbog svojih specifičnosti bili predmet proučavanja hrvatskih demografa, sociologa zemljopisaca i dr. O litoralizaciji, procesu okupljanja i razvijanja društvenog života na morskim obalama još prije četrdeset godina u Hrvatskoj je pisao akademik Josip Roglić, no o njezinom utjecaju na demografske i gospodarske promjene na zadarskim i šibenskim otocima u novije je vrijeme u svojoj doktorskoj disertaciji pisao Josip Faričić.

Zbog različite metodologije tijekom provođenja popisa stanovnika, 1991. godine u popis su uključeni i oni koji žive i rade u inozemstvu. Da ta razlika ne bi utjecala na krivu predodžbu o kretanju broja stanovnika, u poglavlju koje se bavi razvojem naseljenosti na otoku, posebno su izdvojeni podatci sa stanovnicima u inozemstvu i bez njih. Uz opće kretanje broja otočana u radu su analizirani prirodno i mehaničko kretanje te dobno-spolna i gospodarska struktura. Za analizu prirodnogkretanja korišteni su podatci od 1963. do 2002. godine budući da oni za prethodna razdoblja ne postoje u Državnom zavodu za statistiku. Premda je u uvodu navedeno da se na Dugom otoku nalazi ukupno jedanaest naselja, potrebno je naglasiti da su statistički podatci za naselje Verunić sadržani u onima za naselje Veli Rat stoga što je Verunić tek 1993. godine dobio status naselja pa ga je iz ranijih statistika gotovo nemoguće izdvojiti. Kretanje broja stanovnika Dugog otoka.

O početcima naseljavanja Dugog otoka najbolje govore brojna arheološka nalazišta koja još uvijek nisu dovoljno istražena. Najstariji prapovijesni nalazi sežu u vrijeme paleolitika, a brojne gradine i grobni humci svjedoče o kontinuiranoj naseljenosti u eneolitiku te brončanom i željeznom dobu. Prvobitna naselja bila su smještena uz plodna polja jer je poljodjelstvo bila osnovna gospodarska djelatnost. Naseljenost je bila kontinuirana i u sljedećim razdobljima, no zbog razvoja pomorstva i ribarstva naselja se smještaju na uzvisinama bliže morskoj obali, dok se uz samu obalu grade maleni "magazini" koji služe za spremanje i čuvanje ribarske opreme. Tek u 20. stoljeću, posebice u njegovoj drugoj polovici, pod utjecajem procesa litoralizacije dolazi do spuštanja i širenja većine naselja uz samu obalu. Sali se šire prema uvali Sali, koja je dobro zaštićena od bure, no okrenuta izravnim udarima juga. Utjecaj juga naknadno je ublažen izgradnjom lukobrana smještenog ispred tvornice "Mardešić". Hoteli i manji broj obiteljskih kuća izgrađeni su i u uvali Sašćica. Naselje Zaglav širi se prema uvali Triluke, gdje se nakon izgradnje trajektnog pristaništa i jedine otočke benzinske postaje naglo povećava broj novoizgrađenih obiteljskih kuća i apartmana. Utjecaj juga, zbog čijeg udara pojedinih dana u godini niti trajekt nije bio u mogućnosti pristati, ublažen je izgradnjom nasipa kojim je otočić Pohlib spojen s Dugim otokom. Žman i Luka značajno se šire uz obale uvala Žmanšćica i Luka, a Savar uz obalu Dražice. Brbinj se spušta prema Lučini koja je iznimno dobro zaštićena od dominantnih vjetrova, zbog čega je ondje izgrađeno i trajektno pristanište, te prema nešto manjoj uvali Jaz. Dragove se u znatno manjoj mjeri od ostalih otočkih naselja šire prema moru, no izgrađene su pojedine kuće u uvalama Dumboka i Bukašin. Božava se također širi prema moru, posebice nakon izgradnje hotelskog naselja uz obale uvale Božavčica. Prostorni razvoj Solina, Velog Rata i Verunića od početka naseljavanja ovog dijela otoka bio je vezan uz blizinu mora, no ipak značajnije širenje naselja uz uvale Solišćica i Čuška, posebice izgradnjom kuća za odmor, zabilježeno je tek u drugoj polovici 20. stoljeća.

Demogeografski razvoj u prošlosti je ovisio o prirodno-geografskim uvjetima zahvaljujući kojima se razvijalo gospodarstvo. Stoga i ne začuđuje što su naselja smještena u blizini najvećih polja i plodnih dolomitnih zona raspoređenih duž sjeveroistočne obale sjeverozapadnog i jugoistočnog dijela otoka, dok je reljefno raščlanjeniji i pedološki siromašniji središnji dio ostao nenaseljen. Jugozapadna obala nije naseljena stoga što je znatno strmija od sjeveroistočne, neznatno je razvedena zbog čega i nema pogodnih lokaliteta za osnivanje naselja (osim uz uvalu Saharun na sjeveroistočnom dijelu koja je prilično izložena dominantnim vjetrovima), a njezin jugoistočni dio karakteriziraju strmci visoki do 146 m. Demografski razvoj otoka nakon 1857. godine može se lako pratiti zahvaljujući statistici službenih popisa stanovnika, no otočani su i ranije bili popisivani, a poznato je da je prvi popis proveden još davne 1527. godine. Budući da podatci iz navedene godine koji se odnose na Dugi otok nisu potpuni, u radu se kao početna godina u kojoj je popisan ukupan broj stanovnika uzima 1608.

Kretanje broja stanovnika na Dugom otoku od 1608. do 1840. po naseljima

Naselje	1608.	1759.	1818.	1840.
Božava	83	122	186	139
Brbinj	129	256	284	210
Dragove	71	186	195	211
Luka	212	182	173	159
Sali	455	437	490	506
Savar	124	135	195	161
Soline	0	117	150	149
Veli Rat	105	161	171	189
Zaglav	46	98	101	0
Žman	338	284	212	180
UKUPNO	1563	1978	2146	2023

Ovaj je popis, osim broja, dijelom obuhvatio i dobno-spolnu strukturu otočana. U razdoblju do 1857. godine bilo je još nekoliko popisa, a premda su podatci za pojedina naselja nepotpuni, jasno je da je broj stanovnika neprestano rastao. Kretanje broja stanovnika prema službenim popisnim godinama u radu je razmatrano kroz dva razdoblja. Prvi se odnosi na razdoblje između 1857. godine, koja se uzima kao prva službena popisna godina, i 1948. godine, kad je zabilježen maksimalan broj stanovnika na otoku. Drugi period obuhvaća drugu polovicu 20. stoljeća, tj. razdoblje koje obilježava snažna demografska regresija. Unatoč pojavi procesa emigracije sredinom 19. stoljeća, a koji se nastavio kroz čitavo 20. stoljeće, u prvom je razdoblju zabilježen stalan porast broja Dugootočana sve do 1921. godine. Sljedeći popis bilježi manji pad broja otočana koji je rezultat pojačane emigracije te stradavanja muškog stanovništva u Prvome svjetskom ratu, a time i smanjenog nataliteta. Do Drugoga svjetskog rata pretežno emigrira muško stanovništvo mlađe životne dobi, što se negativno odrazilo na biološku strukturu, no unatoč tome, sve do 1948. godine, bilježi se pozitivan demografski trend koji je rezultat pojačanog nataliteta, tj. velikog broja djece u otočnim obiteljima.

Kretanje broja stanovnika na Dugom otoku od 1857. do 1948. godine po naseljima

Naselje	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	Promjena 1948./1857. u %
Božava	180	0	195	239	277	261	335	248	260	44,4
Brbinj	202	233	230	238	309	333	328	327	328	62,4
Dragove	219	500	221	285	352	323	392	333	381	73,8
Luka	162	181	212	257	365	384	406	350	375	131,5
Sali	449	644	586	713	830	880	1117	1097	1230	173,9
Savar	151	167	178	177	202	242	284	298	286	89,4
Soline	225	0	249	297	304	329	329	329	384	70,7
Veli Rat	263	533	230	320	315	337	452	300	286	-
Zaglav	112	0	142	177	222	222	286	254	408	264,3
Žman	210	276	308	412	493	499	653	572	633	201,4
UKUPNO	2173	2534	2628	3164	3730	3858	4582	4211	4670	114,9
Bazni indeks	100,0	116,6	120,9	145,6	171,6	177,5	210,9	193,8	214,9	-

U sljedećem razdoblju, novi društveno- gospodarski uvjeti, poglavito jačanje industrije na obali, a time i pojačana emigracija na relaciji otok- kopno te snažna urbanizacija koja je dovela do niza promjena u načinu života, uvjetovali su pojavu deagrarizacije i deruralizacije, a time i demografske regresije na otoku. Stoga i broj stanovnika u drugoj polovici 20. stoljeća naglo opada, a poražavajući je podatak da porast od 1608. do 2001. godine iznosi tek 11,8%. Na grafičkom prikazu može se uočiti porast broja stanovnika 1991. godine prema popisnim rezultatima, no ukoliko se iz ukupnog broja stanovnika na otoku izuzme broj onih u inozemstvu koji su prema tadašnjoj popisnoj metodologiji ovdje bili pribrojani, jasno je da je realno na otoku živio mnogo manji broj otočana. Premda je danas gospodarski i demografski razvijeniji jugoistok otoka, zanimljivo je da su naselja sjeveroistočnog dijela otoka (Veli Rat, Verunić, Soline, Božava, Dragove, Brbinj, Savar) imala veći broj stanovnika i bilježila veći porast tijekom druge polovice 19. stoljeća. Razlog tomu bilo je iznimno dobro razvijeno poljodjelstvo i stočarstvo. Neposredno uz naselja Veli Rat, Božava i Dragove nalaze se polja u kršu u kojima su smještene lokve koje tijekom godine nisu presušivale. Kako se radi o iznimno plodnim, zaravnjenim i pristupačnim zonama, u spomenutim naseljima sve do kraja 19. stoljeća nije dosegnut agrarni maksimum, što je utjecalo na pozitivna demografska kretanja. Naselja jugoistočnog dijela otoka u istom razdoblju također bilježe porast broja stanovnika, no očito je da tek krajem 19. stoljeća dolazi do gospodarskog preokreta koji je uvjetovao znatno povoljniji demografski trend na ovom dijelu otoka. Sali, Zaglav i Žman su naselja koja su također imala razvijeno poljodjelstvo, premda je ono bilo koncentrirano u nešto udaljenijim zonama Velog i Malog jezera te brojnih polja u blizini uvale Telašćica (Dugo, Arnjevo, Stivanje i Čuh polje). Osim poljodjelstva, i u manjoj mjeri stočarstva, u ovim je naseljima iznimno duga ribarska tradicija, o čemu svjedoči i najstariji pisani dokument o ribarstvu Hrvata iz 995. godine kojim su zadarski plemići darovali Samostanu sv. Krševana u Zadru lovišta u uvali Molašćica i Telašćica (Spisi bivšeg Samostana sv. Krševana u Zadru). Stoga i ne začuđuje otvaranje pogona za preradu ribe Mardešić 1905. godine u naselju Sali. Tada je započeo proces industrijalizacije na samome otoku, a time i gospodarska prevaga naselja jugoistočnog dijela otoka nad onima sjeverozapadnog. Logično je da su se povoljne gospodarske prilike u početku dobro odrazile i na populacijski razvoj. S porastom broja stanovnika, a poradi toga i pojačanom parcelacijom, s vremenom je dosegnut agrarni maksimum te se pojedine obitelji više nisu bile u stanju prehraniti. Na nepovoljno stanje u poljodjelstvu u kojem su dominirali proizvodnja maslina i uzgoj vinove loze, odrazila se i pojava peronospore, što je dodatno utjecalo na jačanje emigracije, koja je u ovom razdoblju bila usmjerena prema prekomorskim zemljama. Utjecaj bolesti vinove loze na demografski razvoj najočitiji je u naselju Žman, koje je unatoč površinom velikim i vodom najbogatijim dugootočkim plodnim zonama koje se nalaze u posjedu njegovih stanovnika, u najveći pad broja stanovnika (-37,9%). Stanovnici Žmana prednjačili su po uzgoju vinove loze te se poradi nepovoljnih prilika u vinogradarstvu znatan broj stanovnika odlučio na emigraciju. Nakon 1900. godine broj stanovnika sjeverozapadnog dijela otoka raste znatno brže nego u naseljima jugoistočnog dijela što je očito povezano s razvojem industrije. Drugo razdoblje koje uključuje drugu polovicu 20. stoljeća, karakterizira opadanje broja stanovnika u svim naseljima otoka. Gotovo identično stanje zabilježeno je i na ostalim zadarskim otocima, s time da je stupanj depopulacije proporcionalan udaljenosti od kopna i obrnuto proporcionalan veličini otoka. Također, broj osnovnih škola, zdravstvenih ambulanti, poštanskih ureda i ostalih prijeko potrebnih javnih službi opada s povećanjem udaljenosti otoka od kopna. Pad broja stanovnika nakon 1948. godine dijelom je posljedica Drugoga svjetskog rata i zbivanja neposredno prije njega (isti slučaj zabilježen je i nakon Prvoga svjetskog rata), no na demografsku regresiju koja posebice obilježava razdoblje između 1961. i 1981. godine (FRIGANOVIĆ, 1974.), djelovao je niz nepovoljnih faktora od kojih je najvažnije spomenuti industrijalizaciju i tercijarizaciju na susjednom kopnu. Emigracija s otoka u ovom je periodu zahvatila pretežno stanovništvo mlađe životne dobi obaju spolova, što ranije nije bio slučaj. Potrebno je napomenuti da je, osim emigracije prema urbanim središtima susjednog kopna, i dalje bilo prisutno odseljavanje u zemlje Novog svijeta, a od 1970-ih godina nove poželjne destinacije postaju i razvijene zapadnoeuropske zemlje. Dugogodišnja prostorna izolacija naselja sjeverozapadnog dijela otoka u odnosu na ona jugoistočnog dijela uvjetovala je pojavu snažne polarizacije. Kako je već navedeno, na otoku su se usporedno razvijala dva naselja koja su do kraja 20. stoljeća zadržala karakter lokalnih središta. Na sjeverozapadnoj strani otoka izdvojila se Božava, dok je na jugoistočnoj glavni centar naselje Sali. Ta su dva naselja prva redovito prometno povezana s kopnom, no izgradnjom trajektnog pristaništa u Brbinju, krajem 20. stoljeća, Božava je počela gubiti ulogu koju je imala ranije. S druge strane, izgradnja trajektnog pristaništa i benzinske postaje u Zaglavu nije umanjila važnost Sali koje su 1993. postale središte općine. Općina Sali obuhvaća Dugi otok, otočiće i hridi koje ga okružuju te otok Zverinac, na kojem se nalazi istoimeno naselje.

Sukladno gospodarskom razvoju Zadra, glavnoga regionalnog središta Sjeverne Dalmacije, koji je 70-ih godina 20. stoljeća postao jedno od najrazvijenijih industrijskih središta bivše Jugoslavije, na otocima na kojima su tada još uvijek dominirale primarne gospodarske djelatnosti, bilježi se nagli pad broja stanovnika poradi pojačane emigracije. Stoga i ne začuđuju da je upravo u razdoblju između 1971. i 1981. godine i na Dugom otoku zabilježena najveća depopulacija (-42,6%), no ona nije jednako zahvatila sva naselja. Zahvaljujući pogonima za preradu ribe u kojima je osim Saljana bio zaposlen i određeni broj Zaglavaca, Žmanaca i Lučana, na jugoistočnom dijelu otoka depopulacija je bila nešto umjerenija nego na sjeverozapadu. Svojevrsni paradoks zbio se početkom 1980-ih godina, kad je čak zabilježena imigracija stanovništva iz zadarskog zaobalja u Sali zbog pomanjkanja radne snage u industriji, dok istodobno opada broj stanovnika čitavog otoka, uključujući i samo naselje Sali. Razloge ovoj pojavi, uz nerazvijenu prometnu infrastrukturu i opće gospodarsko nazadovanje (MAGAŠ, 1997), potrebno je tražiti i u društvenim promjenama i općenito u razlikama između načina života na selu i u gradu. Povećavanjem broja mladih koji na sekundarno školovanje odlaze na kopno, povećava se i broj onih koji se više ne žele vratiti tradicionalnom načinu života i malim sredinama koje su nedovoljno opremljene društvenim sadržajima. Općenito, nakon Drugoga svjetskog rata, u vrijeme općeg egzodusa s hrvatskih otoka, mlađa populacija kojoj je obrazovanje postalo dostupnije, znatno je pridonijela jačanju općih emigracijskih kretanja s otoka prema kopnu (BABIĆ I DR., 2004). S tim se problemom otoci suočavaju i danas, jer unatoč tome što bi se na pojedinim otocima moglo revitalizirati gospodarstvo, mala ruralna naselja nisu u stanju ponuditi one društvene sadržaje na koje su mladi ljudi naviknuli u urbanim zonama. Tek stanovništvo starije životne dobi otoke doživljava kao oaze mirnog načina života na koje bi se, uz određene poticajne mjere, željeli vratiti. U vrijeme Domovinskog rata na otoku se značajno povećao broj stanovnika, no takvo je stanje potrajalo samo nekoliko ratnih godina, nakon čega ponovno jača proces demografske regresije. Godine 2001. zabilježen je blagi pad u odnosu na prethodnu popisnu godinu, ukoliko se za 1991. godinu uzmu podatci koji ne uključuju stanovništvo u inozemstvu. Međutim, i stanje zabilježeno 2001. godine realno je znatno lošije od prikazanoga popisom stoga što se određeni broj otočana koji inače žive i rade na kopnu, izjasnio da žive na otoku zbog stjecanja različitih povlastica (dobivanja ribarskih dozvola, neplaćanja trajektnog prijevoza i sl.) te zbog straha od oporezivanja vikendica koje oni posjeduju.

Prirodno kretanje

Podatci o broju rođenih i umrlih dostupni u Državnom zavodu za statistiku obuhvaćaju tek razdoblje nakon 1963. godine. Ranije statistike mogu se pronaći isključivo u crkvenim matičnim knjigama, iz kojih se ne može izdvojiti stvarno stanje stoga što su u njih upisane samo osobe koje su rođene i krštene te umrle i pokopane na otoku. S obzirom na činjenicu da je broj otočana do 1948. godine neprestano rastao unatoč pojačanoj emigraciji, može se zaključiti da je prirodni prirast bio pozitivan zahvaljujući visokom natalitetu. U razdoblju od 1963. do 1968. godine natalitet je još uvijek veći od mortaliteta, zbog čega je kontinuirano bilježen pozitivan prirodni prirast, no od 1969. godine broj rođenih značajno opada. Od 1969. do 2002. godine prirodna promjena je negativna, a s obzirom na aktualan trend depopulacije može se očekivati da će ona trajati i dalje. Od 1970-ih godina pojačana je emigracija mladog stanovništva s otoka, što uvjetuje smanjenje nataliteta. Osim toga, poradi promijenjenih društveno-gospodarskih prilika preostali otočani odlučuju se na manji broj djece unutar obitelji što dodatno utječe na lošu demografsku sliku. Na grafičkom prikazu prirodnog prirasta za Dugi otok može se vidjeti nekoliko većih oscilacija u broju rođenih i umrlih od kojih je najuočljivija ona iz 1982. godine. Budući da su krivuljom prikazani ukupni podatci za svih 11 otočkih naselja, uvidom u apsolutne brojke može se zaključiti da se radi tek o neznatnoj promjeni u odnosu na prethodnu i sljedeću popisnu godinu.

Naime, 1982. godine u svim je naseljima umrlo nekoliko stanovnika manje u odnosu na 1981. i 1983., no nije zabilježena nikakva izvanprosječna pojava, već se radi o slučajnosti koja tek zbirom podataka za cijeli otok dolazi do izražaja. Ono što vrijedi za cijeli otok, ali i za svako pojedino naselje, jest ukupno smanjenje nataliteta i povećanje mortaliteta, koji uz negativan migracijski saldo uvjetuju jačanje demografskeregresije koja bi ubrzo mogla uzrokovati potpuno odumiranje pojedinih otočkih naselja. Značajno je napomenuti da u naselju Savar od 1985. do 2002. godine nije zabilježeno ni jedno rođeno dijete, a slična situacija bila je i u Dragovama, koje imaju najnepovoljniju demografsku sliku na cijelom otoku i u kojima se u istom razdoblju rodilo svega troje djece. U Salima, koje imaju najveći broj stanovnika, u istom je razdoblju ipak zabilježeno 160 rođenih. Diferenciranjem prirodnog prirasta za sjeverozapadna naselja u odnosu na jugoistočna vidi se da ukupan prirast na otoku zapravo ovisi o naseljima Sali, Zaglav, Žman i Luka, čija su nešto povoljnija demografska obilježja odraz boljih društveno-gospodarskih prilika. Usporedbe radi potrebno je naglasiti da je u razdoblju od 1990. do 2002. godine natalitet sjeverozapadnih naselja u odnosu na jugoistočna iznosio 28 prema 166, dok je mortalitet istodobno iznosio 167 prema 316. Smanjenje stope nataliteta negativno se odražava na biološku strukturu Dugootočana.

Opće kretanje

Opće ili ukupno kretanje stanovništva posljedica je prirodnog kretanja i konačne migracije. S obzirom na obilježja navedenih pokazatelja, postoji osam tipova općeg kretanja od čega četiri egzodusna (E1 – emigracija, E2 – depopulacija, E3 – izrazita depopulacija i E4 – izumiranje) i četiri imigracijska (I1- porast imigracijom, I2- obnova imigracijom, I3 – slaba obnova imigracijom i I4 – vrlo slaba obnova imigracijom). Analizom statističkih podataka za tri desetogodišnja razdoblja od 1971. do 2001. godine određeni su tipovi općega kretanja posebice za sva naselja Dugog otoka, a potom i za otok u cjelini. U razdoblju od 1971. do 1981. sva naselja na otoku imala su tip općeg kretanja E4 (izumiranje), što i ne začuđuje s obzirom na to da je upravo u to vrijeme pojačana emigracija s otoka prema kopnu, na kojemu su se intenzivno razvijali sekundarni i tercijarni sektar, posebice industrija. Razvoj industrije na samome otoku očito nije imao dovoljno snažan utjecaj na proces odseljavanja jer je interes mladih otočana za rad u sekundarnom, a kasnije i tercijarnom sektoru djelatnosti, znatno veći i širi nego što ga je jedna relativno malena otočka tvornica mogla zadovoljiti. Uostalom, u to vrijeme otočka naselja nisu bila cestovno povezana zbog čega je eventualno dnevno migriranje prema Salima radi odlaska na posao bilo izvedivo samo korištenjem brodske pruge od Luke do Sali. Značajno je da je ukupan pad broja stanovnika u navedenom razdoblju najveći u naselju Dragove, koje nije značajnije sudjelovalo u procesu litoralizacije, tj. minimalno se širilo prema moru. Na taj je način ostalo izolirano i dijelom izuzeto iz planova gospodarskog razvoja koji se tada temeljio na tranziciji iz primarnih u sekundarne i tercijarne djelatnosti. Razmjerno velik ukupan pad bilježi i najveće otočko naselje, Sali, što je i logično s obzirom na najveći broj ukupnog, pa tako i mladog stanovništva koje čini osnovnu emigracijsku komponentu u odnosu na ostala naselja. U razdoblju između 1981. i 1991. godine nastavlja se nepovoljan demografski trend, u kojem sva naselja osim Božave i Luke opet obilježava isti tip općeg kretanja, tj. nastavlja se njihovo izumiranje. Uz Božavu se u ovom periodu veže nešto umjereniji egzodusni tip općeg kretanja E3. On se u odnosu na tip E4 razlikuje samo po tome što ga usprkos općem padu karakterizira pozitivna prirodna promjena u promatranom razdoblju. Unatoč tomu, negativan migracijski saldo uvjetuje i negativno opće kretanje, što je u skladu s tadašnjim općim demografskim prilikama. Razmatrajući podatke o prirodnom kretanju, može se zaključiti da razlog pozitivnom prirodnom prirastu u razdoblju između 1981. i 1991. nisu nikakve izvanredne demografske ili gospodarske prilike jer su odstupanja u broju rođenih i umrlih neznatna u odnosu na prethodna razdoblja. Jedino što se eventualno može dovesti u vezu jest otvaranje hotelskih kuća u Božavi i Luci, što je uvjetovalo zapošljavanje mladih ljudi, a time i riješenu životnu egzistenciju za mlade obitelji fertilne dobi. To je onda moglo biti poticajan faktor pronatalitetne politike te uvjetovati blagi porast nataliteta u Božavi. Kod Luke je situacija ponešto drugačija jer su u istom razdoblju zabilježeni negativan prirodni prirast i pozitivan migracijski saldo. Imigracija je u ovom slučaju rezultat pomanjkanja mlade radne snage u samom naselju, zbog čega je određeni broj stanovnika doselio radi zaposlenja u hotelu. Također, imigracijski tip općeg kretanja dijelom je rezultat metodologije popisa 1991. godine, kad su, osim stanovništva u inozemstvu (koje je pri računanju općeg kretanja izdvojeno iz statistike), u većem broju među stalnim stanovništvom popisani "trenutno odsutni". Problem je u tome što je većina "trenutno odsutnih" zapravo trajno emigrirala na kopno te stoga nisu smjeli biti uključeni u navedenu statistiku. Posljednje međupopisno razdoblje karakterizira relativno pozitivna promjena u odnosu na prethodna. Naime, ukoliko se za broj stanovnika 1991. godine uzme onaj koji ne sadrži stanovništvo u inozemstvu, pri računanju tipova općeg kretanja dobit će se rezultati koji znatno odskaču od onih u ranijim razdobljima. Prema toj metodologiji sva naselja na otoku, osim Luke i Zaglava, imaju imigracijski tip općeg kretanja zbog pozitivnoga migracijskog salda. Premda se u vrijeme Domovinskog rata značajan broj otočana sa svojim obiteljima privremeno vratio na otok, nakon rata većina ih je opet otišla na kopno. No, kako je već navedeno, za vrijeme posljednjega provedenog popisa stanovnika dio otočana koji inače živi i radi na kopnu, zbog razloga objašnjenih u poglavlju o kretanju broja stanovnika popisan je na Dugom otoku, što svakako utječe na krivu predodžbu o realnoj demografskoj situaciji.

Dobno-spolna struktura

Na formiranje dobno-spolne strukture stanovnika Dugog otoka, osim dvaju svjetskih ratova, najveći je utjecaj imala emigracija. Analizom usporednog prikaza za 1971. i 2001. godinu može se uočiti da je osnovno obilježje dobne strukture starenje stanovnika, koje se očituje kroz povećanje udjela otočana starije životne dobi te kontinuirano smanjenje mlađih dobnih skupina obaju spolova. Na piramidi za 1971. godinu uočljiv je manjak stanovnika, posebice muškog spola, u dobi 50-54. Kako se radi o osobama koje su u vrijeme Drugoga svjetskog rata imale između 20 i 24 godine, može se zaključiti da je takvo stanje bilo rezultat njihova stradavanja te jednim dijelom i odseljavanja. Zbog nedostatka dijela stanovnika fertilne dobi, ali i općenito zbog nepovoljnih političko-gospodarskih uvjeta u isto je vrijeme smanjen i natalitet što se 1971. godine očituje u nedostatku broja otočana u dobi između 25 i 29 godina. Osim toga, značajno je da poradi industrijalizacije na susjednom kopnu 1970-ih godina jača odseljavanje mladog stanovništva obaju spolova s otoka, što se također očituje u pomanjkanju udjela otočana u gore navedenoj dobnoj skupini. Treća uočljivija disproporcija na istome grafikonu odnosi se na pomanjkanje muškog stanovništva u odnosu na žensko u dobi nakon 65 godina, a to je rezultat ranije spomenute emigracije mladog muškog stanovništva u prvoj polovici 20. stoljeća, s time da je znatniji nedostatak muškaraca u dobnoj skupini 65-69 rezultat stradanja za vrijeme Prvoga svjetskog rata. Značajno je da je već 1971. godine znatno oslabljena baza dobno-spolne piramide, što i ne začuđuje s obzirom na naglo smanjenje stope nataliteta nakon 1969. godine. Osim emigracije, smanjenje nataliteta uvjetovale su i opće društvene promjene koje su inače značajka društva u tranziciji s tradicionalnoga primarnog sektora na sekundarni ili tercijarni. U prvom redu tu su promjene u načinu života, zbog čega se javlja potreba za povećanjem životnog prostora pojedinih članova kućanstva, a time i smanjenje kapaciteta postojećih obiteljskih kuća za život velikih obitelji. Također, znatno se povećava stupanj naobrazbe te raste broj obitelji čije se širenje odvija planski, što onda uvjetuje i opće smanjenje broja djece. Negativan demografski trend nastavlja se i u sljedećim razdobljima, što se jasno ocrtava na prikazu dobno-spolne strukture za 2001. godinu. Odseljavanje koje se nastavilo i nakon 1970-ih, ovdje se očituje u smanjenju broja stanovnika u dobnim skupinama između 20 i 29 godina te daljnjem smanjenju stope nataliteta, što onda rezultira kontinuiranim sužavanjem baze piramide. Značajnije pomanjkanje otočana u dobnoj skupini 55-59 logično je jer je taj manjak zabilježen još 1971. godine u skupini 25-29. Neprestano povećanje udjela stanovnika stare životne dobi (> 64) kojih prema popisu 2001. godine na Dugom otoku ima 33,3%, i smanjenje udjela mladih stanovnika očit su znak demografske regresije koja bi u konačnici mogla rezultirati potpunim odumiranjem pojedinih otočnih naselja. Radi bolje analize situacije na otoku u nastavku je dan pregled stanja dobno- spolne strukture za naselja sjeverozapadnog dijela otoka te za ona jugoistočnog. Sukladno s ranije navedenim procesima industrijalizacije, deagrarizacije i deruralizacije, koji su različito zastupljeni na dvjema suprotnim stranama otoka, ali i zahvaljujući različitim stupnjevima prometne povezanosti, dobno-spolna struktura navedenih područja znatno se razlikuje. Premda je jasno da se sva naselja nalaze u nezavidnoj demografskoj situaciji, očito je da su naselja sjeverozapadnog dijela otoka u znatno nepovoljnijem položaju nego ona na jugoistočnom dijelu (Sl. 7.). Još 1971. godine piramide za oba dijela otoka bile su gotovo istovjetne, s time da su na obje zastupljena jednaka značajnija odstupanja koja se javljaju i na prikazu za čitav otok iste godine, a koja su objašnjena u prethodnom tekstu. No, 2001. godine udio starog stanovništva u ukupnom na sjeverozapadnom dijelu otoka u odnosu na 1971. godinu povećao se sa 16,0% na 49,8%. Razlog lošoj situaciji u naselju Dragove, koje s preko 73% starog stanovništva ima i najlošiju demografsku sliku na cijelom zadarskom otočju,poglavitoječinjenicadajeunatoč procesu litoralizacije koji je zahvatio sva naselja Dugog otoka, to naselje s obzirom na udaljenost i znatnu denivelaciju terena jedino ostalo smješteno na uzvisini i nije se znatnije širilo prema moru. Dok je opći gospodarski i demografski razvoj ovisio o razvoju poljoprivrede, Dragove su se širile i napredovale na padini kraj plodnoga Dragovskog polja, no razvojem industrije na otoku, a posebice tercijarizacijom društva poradi razvoja turizma, u ovom naselju nije realiziran ni jedan plan vezan uz turistički razvoj otoka. U Božavi, Luci i Salima izgrađeni su hoteli, Zaglav i Brbinj dobili su trajektna pristaništa, Veli Rat, Verunić i Soline od početka su smješteni uz more, a Žman i Savar su se znatnije "spustili" na obalu i na taj su način, osim mogućnosti razvoja ribarstva, uključeni i u razvoj turizma. Premda je razvoj turizma novija pojava na otoku koja obilježava uglavnom razdoblje nakon 1960-ih godina, demografska slika Dragova u prethodnim razdobljima također je povezana s lošijim prometnim smještajem, koji je rezultat nešto nepovoljnijega geografskog smještaja. Tek izgradnjom dugootočke prometnice Dragove su povezane s ostatkom otoka, no nepostojanje autobusnih linija između otočkih naselja sjeverozapadnog dijela i onih jugoistočnog rezultiralo je otežanom komunikacijom sa Salima. Neopremljenost Božave (nekoć važnog središta sjeverozapadnog dijela otoka) centralno- mjesnim funkcijama i bolja prometna povezanost naselja ovoga dijela otoka s udaljenijim kopnom, tj. Zadrom, nego s općinskim središtem na jugoistočnom dijelu otoka, u novije su vrijeme uvjetovali daljnje odseljavanje mladog stanovništva u urbana središta na obali. To je ujedno i glavni razlog disproporcionalnoga demografskog razvoja dvaju dijelova otoka.

Gospodarska struktura

Do početka 20. stoljeća, tj. do otvaranja pogona za preradu ribe u naselju Sali, gospodarska struktura stanovništva Dugog otoka bila je istovjetna onoj na ostalim zadarskim otocima na kojima je dominirao primarni sektor djelatnosti. Dugootočani su pretežito bili zaposleni u poljoprivredi i ribarstvu, s time da su najrazvijenije djelatnosti unutar poljoprivrede bili maslinarstvo i uzgoj vinove loze. Stočarstvo je također imalo važnu ulogu u razvoju otočkoga gospodarstva premda je većina otočkih obitelji držala manja stada ovaca i koza za vlastite potrebe. Dugogodišnja ribarska tradicija te značajno osuvremenjivanje brodica i mreža za ulov sitne plave ribe omogućili su otvaranje prvog pogona za njihovu preradu, što se značajno odrazilo na gospodarsku strukturu stanovništva ovoga dijela otoka. Unatoč tome sve do Drugoga svjetskog rata udio zaposlenih u primarnim djelatnostima prevladavao je s preko 70%, a tek 1971. godine stanje se počelo značajno mijenjati. Sukladno snažnom odseljavanju o kojem se pisalo u prethodnim poglavljima, na otoku se bilježi pojava procesa deagrarizacije čiji se intenzitet povećava od jugoistoka prema sjeverozapadu. Nepovoljna dobno-spolna struktura koju obilježava prevaga starijih dobnih skupina, jasan je pokazatelj smanjenja opće aktivnosti stanovništva. Očito je da s obzirom na postojeću strukturu otočana nije moguće očekivati revitalizaciju poljoprivredne proizvodnje, osim u slučaju maslinarstva kojim se velikim dijelom sezonski bave "otočani" koji žive i rade na susjednom kopnu.

Zemljopisna obilježja

Pruža se u smjeru sjeverozapad - jugoistok, u nizu u kojem je sjevernije otok Molat, a južnije Kornat. Između niza vapnenačkih bila, u kojima je najviši vrh Vela straža (338 m), prostiru se kraška polja Velo jezero, Arnjevo polje, Stivanje polje, Sridnje polje i dr.; mnogobrojne su spilje (Strašna peć, Kozja peć, Veli badanj, Crvene rupe i Pećina). Južni je dio otoka kamenjar, srednji i zapadni obrastao je šikarom, a mjestimice ima i šume.Uz obalu su mnogobrojni otočići (Golac, Bršćak, Magarčić, Mali i Veliki Planatak, Utra, Mrtovnjak, Luški, Krknata, Lagnići, Mežanj, Katina i dr.).Zapadna obala je vrlo strma,dok su ostale obale položite s nizom uvala, među kojima se pješčanim žalima ističu Solišćica, Pantera i Telašćica. Od većih otoka u blizini su Ist, Olib,Iž, Pašman i Ugljan. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, stočarstvo, ribarstvo ,pčelarstvo i turizam.

Naselja

Na otoku se nalaze sljedeća mjesta^{[nedostaje izvor]}: Sali (ujedno i najveće mjesto na otoku), Zaglav, Žman, Luka, Savar, Brbinj, Dragove, Soline, Božava, Veli Rat, Verunić (Verona) i Polje.

Prometna povezanost

Dugi otok ima nekoliko domaćih dnevnih trajektnih i brodskih veza sa Zadrom. Veće luke su trajektna u Brbinju i Zaglavu, te Sali i Božava. Sva naselja povezana su otočnom cestom kojom prometuje i lokalna autobusna linija.

Znamenitosti

Otok ima mnogo prirodnih ljepota,a posebno se ističe Park prirode Telašćica na južnom djelu otoka, velo i malo jezero kod Žmana, uvala Solinšćica i uvala Saharun. Ima dosta povijesnih ostataka (uključujuči i prapovijesne). Na otoku se nalaze 3 jezera (dva periodička slatka i stalno slano u Telašćici). U blizini otoka se nalazi mnogo manjih otočića i hridi. U neposrednoj je blizini i Nacionalni park Kornati.

Znamenitosti otoka su i svjetionik Veli rat kod Velog Rata i crkvica Sv. Pelegrina u Savru, te manifestacija Tovareća mužika u Salima.

U novije vrijeme pokušava se oživjeti zanimanje za spilju Strašna peć koja se nalazi kraj mjesta Savar na nadmorskoj visini od 70 m.

Povijest

Dugi otok spominje Konstantin Porfirogenet sredinom 10. stoljeća pod imenom Pizuh (sačuvan u nazivu položaja Čuh uz zaljev Telašćicu). U 10.-11. stoljeću otok se u ispravama naziva Insula Tilagus (naziv sačuvan u imenu zaljeva Telašćice). Ime Veli otok zabilježeno je prvi put glagoljicom 1460. Na istaknutim vrhovima po otoku nalaze se ostaci ilirskih utvrđenih naselja i kameni grobni humci. Na prevlaci Mala proversa bio je prostran rimski ladanjski dvorac (villa rustica), dijelom istražen i konzerviran. Iz starohrvatskog razdoblja sačuvale su se u cijelosti ili djelomično, crkvice, suhozidne kućice i grobovi.

Vanjske poveznice

• Dugi otok
• Sali - Dugi otok, stranice o mjestu Sali i Dugom otoku.
• Luka online, Luka online.
• Dugi otok foto , Dugi otok fotografije.