Duh u oklopu (1995.)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Duh u oklopu
Ghostintheshell.jpg
Naslov izvornika Kokaku Kidotai
Redatelj Mamoru Oshii
Producent Yoshimasa Mizuo
Ken Matsumoto
Ken Iyadomi
Mitsuhisa Ishikawa
Scenarist Kazunori Ito
Glavne uloge Atsuko Tanaka
Akio Ōtsuka
Kōichi Yamadera
Tamio Ōki
Iemasa Kayumi
Glazba Kenji Kawai
Snimatelj Hisao Shirai
Montaža Shūichi Kakesu
Shigeyuki Yamamori
Distributer Shochiku
Godina izdanja 1995.
Trajanje 119 min.
Država Flag of Japan.svg Japan
Jezik japanski
Sljedeći 'Duh u oklopu 2'
Profil na IMDb-u

Duh u oklopu (eng. Ghost in the Shell; jap. Kokaku Kidotai) je slavni japanski ZF anime iz 1995. kojeg je režirao Mamoru Oshii prema istoimenoj mangi iz 1991. Smatra se klasičnim primjerom ZF animea te je bio, zajedno sa filmom Akira, jedan od glavnih ostvarenja odgovornih za buđenje zanimanja animea na međunarodnoj sceni. Radnja se odvija u budučnosti te vrti oko agentice kiborkinje koja hvata tajnovitog “majstora lutaka”. Kasnije je po njoj snimljena i anime serija te nastavak “Ghost in the Shell 2: Innocence”.

Radnja[uredi VE | uredi]

Godina je 2029. Mnogi ljudi su postali kiborzi zamijenivši neke svoje dijelove tijela umjetnim implantantima. No mozak se ne može zamijeniti (od tuda i naslov filma – oklop je mehaničko tijelo, dok je duh mozak u njemu, dakle, njegov identitet). Agentica Motoko Kusanagi je jedna od tih kiborga koja radi za policiju. U jednom zadatku je skočila gola sa zgrade i upucala jednog kriminalca. Ubrzo, zajedno sa partnerom Batoom, dobiva novi zadatak; naći tajnovitog “majstora lutaka”, hackera koji uspijeva probiti barijeru oklopa te direktno manipulirati duh nekih građana, natjeravši ih da čine zločine za njega. Isprva uspiju samo uhvatiti jednog smetlara i njegovog mentora hackera, ali otkriju da su u njih usađene samo umjetne memorije te da su bili samo kontrolirani pijuni “majstora lutaka”.

Kusanagi i njen partner usput filozofiraju oko toga što znači biti pravi čovjek, a što kiborg. Jedne noći, ženski kiborško tijelo biva iznenada sastavljeno kod Megatecha, mjesta u kojoj je sastavljeno i Kusanagijino tijelo, te iznenada poludi, pobjegne na cestu gdje ga pregazi kamion. Sektor 9 pokupi tijelo kako bi se otkrilo zašto je oživjelo. Iako nema mozga te je potpuno mehaničko, ipak pokazuje naznake da ima duha. Onda se pojavi ministar Nakamura koji im otkrije da je Sektor 6 uspio pronaći „majstora lutaka“, uvući ga u klopku tijela tog kiborga te ga tamo zarobiti. No tada tijelo, „majstor lutaka“, oživi i preuzme zgradu, te otkrije da je kompjuterski program koji je evolvuirao te dobio svijest. Tijelo uspije pobjeći, a Batoo i Kusanagi ga slijede. Kusanagi ga pronađe, te, kada Batoo uništi tenk koji ga čuva, se odluči spojiti sa njim. Duh “majstora lutaka” i Kusanagi se pomiješaju kako bi se rodio novi entitet. Upravo tada specijalci vlade pucaju na njihova tijela iz helikoptera. Kasnije, Kusanagi se probudi u Batoovoj kući u tijelu neke djevojke, koju je ovaj uspio nabaviti.

Glasovi[uredi VE | uredi]

  • Atsuko Tanaka - Motoko Kusanagi
  • Akio Otsuka - Bato
  • Tamio Oki - Šef Aramaki
  • Iemasa Kayumi - Projekt 2501/”Majstor lutaka”
  • Koichi Yamadera - Togusa

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • Osvojena nagrada na Yokohama filmskom festivalu (najbolji scenarij)
  • 2 osvojena nagrade WAC (najbolja režija u animiranom filmu, film)

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Uvodna špica sastavljena je od brojeva koji teku u pozadini te su zapravo kopjuterski kodovi za imena ekipe filma. Ta špica je inspirirala slavni “The Matrix”.
  • Kusanagi nikada ne trepne tijekom filma. Redatelj Oshii je to namjerno postavio kako bi ispala poput lutke.
  • Nastavak filma, “Ghost in the Shell 2”, je bio prvi anime nominiran za Zlatnu palmu u Cannesu.

Kritike[uredi VE | uredi]

Kritičar Kain na siteu Animeacademy.com nije bio osobito zadovoljan filmom: “Pokušao sam voljeti ovaj anime. Zbilja sam pokušao. Pokušao sam kupiti svu tu famu stvorenu oko njega. Pokušao sam pretpostaviti da će izvanredni vizualni stil zasjeniti hladnu i bezdušnu priču, da ne spominjem likove deprivirane bilo kakve ličnosti. No nije išlo. Istina, film izgleda krasno. Sa produkcijskom razinom koja je jednaka animeu “Akira”, to je bilo za pretpostaviti. U tome uspijeva. Animacija je vrhunska...Svi likovi su isti te djeluju kao različite varijante iste, hladne ličnosti. Razumijem da je to bila namjera, ali dobre namjere ne stvaraju dobre animee. Ne mogu preporučiti ovaj film ikome osim onima koji vole akcijski anime. Za mene nije bilo dovoljno mesa u priči i likovima. Kako bi se slobodno izrazio, nije bilo dovoljno duha u oklopu”. S druge strane, Roger Ebert je bio vrlo zadovoljan ostvarenjem: „Film upotrebljava film noir elemente koji su česti u animeu, te njeguje neobičnu nakanu animacije za odrasle da nam daje žene koje su snažni protagonisti u središtu priče te koje su gotovo kontinuirano gole...Uživao sam u filmu zbog njegovog vizualnog stila, glazbe i ideja“. Raphael See je na siteu Themanime.org također hvalio film: „Dizajn i animacija su nevjerojatni. Ovdje ćete naći neke krasne specijane efekte i vizualne trikove. Animacija je glatka, fluidna a dizajn oštar i pun ugođaja. Graevine grad ate osvjetljenja su posebno dobra, kao i kompjuterske grafike. Ovaj film troši puno vremena jednostavno nam pokazujuči bizarni svijet budučnosti, a ako volite anime ili samo animaciju, biti ćete u raju sa ovim ostvarenjem“.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]