Eduardo

Eduardo Alves da Silva
Osobne informacije
Puno ime	Eduardo Alves da Silva
Nadimak	Dudú
Rođenje	25. veljače 1983.
Visina	177 cm
Klub
Trenutačni klub	Šahtar Donjeck
Broj	11
Pozicija	napadač
Mlađi uzrasti
1998. - 1999.; ; 1999. - 2001.	Nova Kennedy; Bangu; Dinamo
Igračka karijera*
Reprezentativna karijera
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima; broje se samo za ligu iz koje je klub.; * Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima; zadnji su put ažurirani 14. rujna 2011.

Eduardo Alves da Silva (Rio de Janeiro, 25. veljače 1983.), poznat i kao Eduardo ili Dudú, brazilsko-hrvatski je nogometaš.

Ranije je igrao za brazilsku Novu Kennedy, Inter-Zaprešić, zagrebački Dinamo i londonski Arsenal. Trenutno je član donjeckog Šahtara, te reprezentativac Hrvatske.

[uredi] Posudbe i karijera u Dinamu

Eduardo je karijeru započeo u rodnom Brazilu, u klubu Nova Kennedy. Kao petnaestogodišnjaka uočili su ga skauti zagrebačkog Dinama te je prešao u juniore tog kluba. Godine 1999. i 2000. bio je nakratko na posudbi u brazilskom Banguu^[1] </ref>, a nakon toga u zaprešićkom Interu, gdje je u 15 utakmica postigao 10 pogodaka. Time je po prvi put skrenuo na sebe pozornost nogometne javnosti, a i čelnika Dinama, jer je po povratku s posudbe postao standardni član prve momčadi postigavši 9 golova u 24 utakmice. Igrao je redovito i narednih sezona te bilježio sve bolje rezultate. Sezone 2005./06. s 20 postignutih golova u 29 utakmica bio je drugi najbolji strijelac lige, nakon klupskog mu suigrača Ivana Bošnjaka, ali i najbolje ocjenjeni igrač. No, iako je i prijašnjih godina bio među najboljim igračima lige, nije putovao na SP 2006. Tadašnji izbornik Zlatko Kranjčar je prednost dao drugim igračima što mu Eduardo i danas zamijera.

Sezone 2006./07. Eduardo je naprosto briljirao u Dinamovoj momčadi i s 34 pogodaka oborio rekord u postignutim golovima u jednoj sezoni, došavši do Top 10 strijelaca HNL-a ikad. Rekord je do tada držao Goran Vlaović s 29 postignutih pogodaka iz 1993./94.. Iste je sezone postao prvi i jedini igrač koji je od 1992. postigao hat-trick na utakmici vječnog derbija protiv Hajduka (3:0 na Maksimiru 19. svibnja 2007.), a isti taj dan sa 7 golova postao je najbolji strijelac svih derbija od osamostaljenja Hrvatske.

[uredi] Arsenal

Dana 2. srpnja 2007. potvrđeno je da prelazi u engleskog nogometnog giganta Arsenal, za kojeg je potpisao ugovor na četri godine. Prvotno je objavljena visina transfera od 17 milijuna funtâ ili oko 24 milijuna eura^[2], no drugi izvori navode puno manji iznos, oko 6 milijuna funtâ (ili 8,8 milijuna eura)^[3].

U pripremnom razdoblju na turniru u Amsterdamu, protiv rimskog Lazija postigao je svoj prvi pogodak za novi klub, a u uzvratnoj utakmici 3. pretkola Lige prvaka protiv praške Sparte dao je i svoj prvijenac u službenim utakmicama. Neko vrijeme u engleskom prvenstvu nije niti igrao, a kamoli zabijao, nastupavši većinom sa rezervama u utakmicama FA kupa gdje je nekoliko puta bio strijelac. Do sredine je prosinca čekao svoj premierligaški prvijenac dok nije zabio dva gola protiv Evertona, te od tad golovima počeo vraćati u njega uložen novac i strpljenje trenera Arsenea Wengera. Navijači su ga potom proglasili za najboljeg Arsenalova igrača u prosincu.

Također je, došavši u Englesku, od strane engleskog nogometnog časopisa FourFourTwo svrstan među 100 najboljih svjetskih nogometaša (postavljen je na 89. mjesto).^[4] Ukupno je do ozljede Eduardo zabio 12 golova u 22 nastupa za Arsenal u svim natjecanjima.

Prvi službeni nastup za topnike nakon ozljede imao je 16. veljače 2009., u utakmici FA kupa protiv Cardiffa, te je pritom postigao dva gola. Na toj utakmici se ponovno lakše ozlijedio, a u svojem idućem nastupu tri tjedna kasnije, također u FA kupu, ovaj put protiv Burnleya, trener Arsenala Arsene Wenger mu je dodijelio kapetansku vrpcu. Zaključno sa 16. rujna 2009. Eduardo je postigao ukupno 17 pogodaka u 40 nastupa za Arsenal u svim natjecanjima.

[uredi] Šahtar

21. srpnja 2010. potpisao je za ukrajinske prvake, momčad Šahtara iz Donjecka četverogodišnji ugovor za neutvrđenu svotu^[5], za koju se vjeruje da iznosi oko 6 milijuna funtâ.

[uredi] Reprezentacija

Godine 2002. Eduardo je uzeo hrvatsko državljanstvo. Uslijedio je poziv u nacionalnu U-21 postavu, gdje je bio nezamjenjiv. 16.studenog 2004. debitirao je u A-selekciji protiv Irske, ušavši kao zamjena. Također je nastupio i na Carlsberg Cupu 2006. u Hong Kongu, gdje je domaćinima postigao gol u utakmici za 3. mjesto, što je ujedno bio i njegov prvijenac u kockastom dresu.

"Ovdje se osjećam kao kod kuće i tako me svi i tretiraju. Hrvatskoj moram zahvaliti na svemu što sam postigao i u karijeri i u životu", iskreno je rekao Eduardo da Silva, nakon poziva u reprezentaciju Hrvatske uoči utakmice s Brazilom. Također je skromno dodao: "Drago mi je da sam se upoznao sa svim brazilskim igračima, dobio sam od njih dres na poklon s potpisima svih igrača."^[6]

Nakon propuštenog SP u Njemačkoj, pod novim je izbornikom Slavenom Bilićem Eduardo došao do mjesta među prvih 11. Zaigrao je tako 16. kolovoza 2006. u Livornu protiv rezervnih igrača Italije, te postigao pogodak u pobjedi 2:0. Protiv Rusije je u Moskvi odigrao svoju prvu natjecateljsku utakmicu u dresu Hrvatske. 11. listopada 2006. postigao je važan pogodak za 1:0 u utakmici protiv Engleza u Maksimiru (pobjeda 2:0) koji ga je definitivno učvrstio u prvoj postavi te skrenuo pozornost brojnih skauta velikih europskih klubova. U narednim je utakmicama sa Izraelom, Makedonijom i Estonijom, bilo kod kuće ili u gostima, zabijao i rješavao susrete u korist hrvatske reprezentacije postavši jedan od najboljih strijelaca tih kvalifikacija.

[uredi] Ozljede

23. veljače 2008. Eduardo je pretrpio tešku ozljedu gležnja na utakmici s Birminghamom; na njega je nasrnuo Martin Taylor koji je odmah dobio crveni karton. Eduardo je zadobio otvoreni prijelom fibule, odnosno vanjske kosti lijeve noge nakon čega je hitno operiran u birminghamskoj bolnici.

Gary Lewin, fizioterapeut Arsenala, 11. je lipnja 2008. objavio kako će se Eduardo pridružiti Arsenalovoj momčadi čak i prije početka nove sezone, no, mjesec je dana kasnije utvrđeno kako su sve te optimistične prognoze ipak bile pretjerane, te se dugo očekivani povratak odgodio čak do veljače 2009.

[uredi] Golovi za reprezentaciju

#	Datum	Stadion	Protivnik	Gol	Rezultat	Natjecanje
01.	1. veljače 2006.	Hong Kong Stadium, Hong Kong	Hong Kong	0 : 3	0 : 4	Carlsberg Cup
02.	16. kolovoza 2006.	Stadio Armando Picchi, Livorno, Italija	Italija	0 : 1	0 : 2	Prijateljska
03.	11. listopada 2006.	Maksimir, Zagreb, Hrvatska	Engleska	1 : 0	2 : 0	Kvalifikacije za EURO 2008.
04.	15. studenog 2006.	Ramat Gan Stadion, Ramat Gan, Izrael	Izrael	1 : 2	3 : 4	Kvalifikacije za EURO 2008.
05.	15. studenog 2006.	Ramat Gan Stadion, Ramat Gan, Izrael	Izrael	1 : 3	3 : 4	Kvalifikacije za EURO 2008.
06.	15. studenog 2006.	Ramat Gan Stadion, Ramat Gan, Izrael	Izrael	2 : 4	3 : 4	Kvalifikacije za EURO 2008.
07.	24. ožujka 2007.	Maksimir, Zagreb, Hrvatska	Makedonija	2 : 1	2 : 1	Kvalifikacije za EURO 2008.
08.	2. lipnja 2007.	A. Le Coq Arena, Tallinn, Estonija	Estonija	0 : 1	0 : 1	Kvalifikacije za EURO 2008.
09.	22. kolovoza 2007.	Koševo, Sarajevo, Bosna i Hercegovina	Bosna i Hercegovina	0 : 1	3 : 5	Prijateljska
10.	8. rujna 2007.	Maksimir, Zagreb, Hrvatska	Estonija	1 : 0	2 : 0	Kvalifikacije za EURO 2008.
11.	8. rujna 2007.	Maksimir, Zagreb, Hrvatska	Estonija	2 : 0	2 : 0	Kvalifikacije za EURO 2008.
12.	12. rujna 2007.	Estadi Comunal, Andorra la Vella, Andora	Andora	0 : 5	0 : 6	Kvalifikacije za EURO 2008.
13.	13. listopada 2007.	Maksimir, Zagreb, Hrvatska	Izrael	1 : 0	1 : 0	Kvalifikacije za EURO 2008.
14.	1. travnja 2009.	Estadi Comunal, Andorra la Vella, Andora	Andora	0 : 2	0 : 2	Kvalifikacije za SP 2010.
15.	12. kolovoza 2009.	Dinamo Stadion, Minsk, Bjelorusija	Bjelorusija	0 : 2	1 : 3	Kvalifikacije za SP 2010.
16.	9. rujna 2009.	Wembley, London, Engleska	Engleska	1 : 4	1 : 5	Kvalifikacije za SP 2010.