Eero Saarinen
Eero Saarinen (* 20. kolovoza 1910. u Kirkkonummiu, Finska; † 1. rujna 1961. u Ann Arboru, SAD) je značajan arhitekt i dizajner 20. stoljeća.
Saarinen je predstavnik organske arhitekture. Ponajprije se orijentira na strogim kubističkim oblicima. Tek u toku vremena počinje primjenjivati ekpresivnije oblike. Poznat je po svojim elegantnim slobodno nosećim krovnim konstrukcijama.
Pored zgrada, Saarinen je razvijao i namještaj. Značajan rad je njegova "tulipan stolica" (Tulip Chair) sa širokim, kružnim podnožjem.
Sadržaj |
[uredi] Biografija
Eero Saarinen je sin Eliela Gottlieba Saarinena, također vrlo poznatog arhitekta.
1923. obitelj Saarinen emigrira u SAD.
1929. - 1930. studij kiparstva u Parisu
1930. - 1934. studij arhitekture u Yaleu. Nakon toga pristupa uredu svoga oca.
1941. postaje partner u uredu.
1948. pobjedom na natječaju za Jefferson National Expansion Memorial dobiva svoje prvo važno javno priznanje. Projekt, ogromni parabolni luk, je izveden tek posthummo.
1950. otvara svoj ured Eero Saarinen and Associates u Birminghamu, Michigan.
1961. umire u 52. godini života. Rana smrt uzrokuje prekid njegovog opusa u najznačajnijim godinama. Ona je također uzrok tome da su njegova najvažnija djela završena posthumno.
Iz prvog braka ostavlja dvoje djece, iz drugog jedno.
[uredi] Djela (izbor)
- Trans World Airlines Terminal na zračnoj luci John F. Kennedy u New Yorku, 1956. - 1962. (završetak posthumno)
- Viseći krov na Dulles International Airport u Washington(D.C.)-u, 1958. - 1962. (završetak posthumno)
- General Motors Technical Center, Warren, Michigan, 1949. - 1956.
- John Deere and Company Administration Center, Moline, Illinois, 1957. - 1963. (završetak posthumno)
- Jefferson National Expansion Memorial ("Gateway Arch"), St. Louis, 1963. (izvedba posthumno)
[uredi] Zanimljivosti
Na natječaju za opernu kuću u Sydneyu 1956. do 1957. je Saarinen bio predsjednik komisije. Prema navodima je upravo on, nakon pregleda svih radova i nezadovoljstva komisije predloženim, iz već odbijenih prijedloga izvadion onaj Jørna Utzona i progurao ga kao pobjednika.
[uredi] Literatura
- Roman, Antonio (2003). Eero Saarinen, New York: Princeton Architectural Press. ISBN 1568983409 ISBN 1568983409
- Serraino, Pierluigi (2006). Saarinen, 1910-1961: a Structural Expressionist, KöLn: Taschen. ISBN 3822836451 ISBN 3822836451
- Merkel, Jayne (2005). Eero Saarinen, London: Phaidon Press. ISBN 071484277X ISBN 071484277X
- Pelkonen, Eeva-Liisa (2006). Eero Saarinen, New Haven: Yale University Press. ISBN 0300112823 ISBN 0300112823
- Saarinen, Aline B. (ed) (1968). Eero Saarinen on His Work, New Haven: Yale University Press.
