Ekopčelarstvo
Ekološki pčelinjak u pčelarstvu mora biti pod stalnom kontrolom nadzorne stanice. Da bi bio priznat kao eko-med, prije stavljanja u prodaju med treba proći razne analize. Kod ekološke proizvodnje meda u pčelinjak je zabranjeno stavljati lijekove u preventivne svrhe jer postoji velika mogućnost da će se u medu i vosku naći njihove tragove, kao i kod konvencionalnog pčelinjaka.
Sadržaj |
[uredi] Razlika između konvencionalnog i ekološkog pčelinjaka
Uvjete za ekološki pželinjak definira Zakon o ekološkom pčelarenju (Narodne novine, 12/2001). Ekološki pčelinjak mora biti pod stalnom kontrolom nadzorne stanice. U svrhu liječenja preporučuje se upotreba organskih kiselina koje su i inače sastavni dio meda.
Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom, a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara (tvornica, cesta, obradivih površina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. Pčelinje saće koje se upotrebljava u eko pčelarstvu također mora upotrebljavati ekološke satne osnove koje moraju imati potvrdu ministarstva. Punione meda i proizvoda također bi trebale imati eko certifikat. Svi ovi propisi kod eko pčelarstva stvaraju velik dodatni trošak koji se osjeti i u konačnoj cijeni meda. No ekološki uzgojeni proizvodi imaju nešto veću cijenu, a u eko medu dobiva se samo ono najbolje iz pčelinje košnice.
Problemi u Hrvatskoj nastaju zbog nedostatka pripadajućih eko satnih osnova, nedorečenog odnosno zakona o prodaji pčelinjih proizvoda odnosno zabrane prodaje meda pčelarima iznad 1.000,00 kilograma što je zakonom propisana količina koju pčelari smiju prodati u vlastitoj trgovini. Ovakav zakon stvara neugodnosti malim pčelarima, koji tvrde da je to "totalno neosnovano i prilagođeno samo industrijskom lobiju koji vlada ovom specifičnom granom pčelarstva". Činjenica da ne postoje specijalizirane punionice eko meda u RH zakon o eko pčelarenju nije stavila izvan upotrebe. Mnogi se pitaju čemu takvi zakoni kad prije prodaje med prolazi rigorozne kontrole nezamislive u ostalim granama poljoprivrede i ostavljaju pitanje eko-pčelarskog zakona otvoreno do bolje zakonske regulative.
[uredi] Glavne karakteristike ekološkog pčelinjaka
1.Smještaj pčelinjaka - košnice, odnosno pčelinjak, treba smjestiti u području bogatom pčelinjom medonosnom pašom. Pčelinja paša treba potjecati iz ekološke proizvodnje ili iz bijaka koje nisu tretirane kemijskim sredstvima.
2.Tehnologija pčelarenja - je odnos pčelara prema pčelinjoj zajednici. Pčelar prati stanje zajednice i treba na vrijeme intervenirati u slučaju potrebe.
3.Zdravlje pčela - bolesne pčelinje zajednice potrebno je odmah lječiti i izdvojiti u izolirani pčelinjak. Za lječenje se upotrebljavaju mravlja, oksalna i mliječna kiselina (varroa) i pojedine biljne tvari timol, mentol, eukaliptusovo ulje i kamfor. Samo uz suglasnost nadzorne stanice dozvoljava se upotreba farmaceutskih proizvoda i to kod neučinkovitosti postojećih sredstava.
4.Evidencija pčelinjaka - vođenje evidencije o prehrani pčela umjetnim sredstvima i njihovoj vrsti te količini. Vode se podaci o lječenju, dijagnozi, ljekovima, načinu lječenja, duljini tretmana, karence i slično.
5.Pravilno rukovanje pčelinjim proizvodima - vađenje meda, pakiranje, distribucija, prodaja i skladištenje.
Prema pregledu glavnih karakteristika ekološkog pčelinjaka možemo zaključiti da se on ne razlikuje mnogo od modernog konvencionlnog pčelinjaka kojeg vodi savjestan i educiran pčelar, osim što za ekološki treba strogo paziti na osiguranje zakonski uvjeta. S obzirom da Hrvatska nije gospodarski razvijena kao neke zemlje, onečišćenje je znatno manje, te je velika većina meda hrvatskih pčelara zaista eko med.
