Ektotermija

Izvor: Wikipedija
Kornjače Pseudemys (ovdje se griju) su ektotermne životinje

Ektotermi odnosno ektotermnim organizmima (grčki εκτός (ektós) = "vani", "izvana" i θερμός (thermós) = "toplina") nazivaju se u zoologiji životinje čiju tjelesnu temperaturu uvjetuje okolina. Posljedica je da ti organizmi ovise o vanjskim izvorima topline[1] i imaju relativno spor metabolizam.[2] Na primjer, mnogi gmazovi reguliraju svoju tjelesnu toplinu sunčanjem. Preciznije, mnogi ektotermni organizmi su poikilotermni.[2]

  • Kod dubokomorskih riba tjelesna temperatura ovisi isključivo o temperaturi okoline. Na velikim dubinama voda ima uvijek jednaku nisku temperaturu (nepunih 4 °C), pa i ribe koje tamo žive imaju uvijek jednaku temperaturu. Dakle, one su ektotermne, no istovremeno ih se svrstava i u homoiotermne.
  • Neke životinje su u određenoj mjeri povremeno ektotermne, a povremeno endotermne. Tako neke zapravo ektotermne životinje u određenim prilikama mogu podići svoju tjelesnu temperaturu korištenjem metabolizma: neki kukci za hladnih jutara da bi mogli poletjeti ili pitoni radi grijanja svojih jaja. Za podizanje tjelesne temperature koriste se podrhtavanjem mišića. S druge strane, neke u stvari endotermne životinje zbog uštede energije povremeno odustaju od metaboličke termoregulacije. Tako neki kolibrići koji žive na velikim nadmorskim visinama noću snizuju tjelesnu temperaturu, a isto to rade i šišmiši u vrijeme zimskog sna.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Jay M. Savage ; with photographs by Michael Fogden and Patricia Fogden. 2002. The amphibians and reptiles of Costa Rica : a herpetofauna between two continents, between two seas. University of Chicago Press. Chicago, Ill.. str. 409. ISBN 0226735389CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. a b Milton Hildebrand; G. E. Goslow, Jr. Pprincipal ill. Viola Hildebrand. 2001. Analysis of vertebrate structure. Wiley. New York. str. 429. ISBN 0471295051CS1 održavanje: više imena: authors list (link)