Elektrolitički plin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Plamenik za obradu i taljenje metala koji koristi mješavinu vodika i kisika.

Elektrolitički plin (plin praskavac, HHO plin) je mješavina vodika (ili drugog zapaljivog plina) i kisika (ili zraka), tj. sastoji se od dvaju obujamnih (volumnih) dijelova vodika i jednoga obujamnoga dijela kisika (u molarnom omjeru 2:1). Ovakva smjesa plinova uobičajeno se koristi kod plamenika za obradu i taljenje metala. U slučaju zapaljenja pri standardnoj temperaturi i tlaku ovaj plin detonira, oslobađajući pri tome vodenu paru i energiju u iznosu od 241,8 kJ za svaki utrošeni mol H2.

Ovaj vrlo eksplozivan plin nastaje elektrolizom vode. U dodiru s iskrom, ili drugim izvorom paljenja lako i snažno eksplodira, uz pojavu plamena vrlo visoke temperature (~2000 °C).

Eksplozija je u ovom slučaju ekstremno brza kemijska reakcija spajanja vodika i kisika u vodu (vodenu paru) uz oslobađanje razmjerno velike količine reakcijske energije.

Svojstva[uredi VE | uredi]

Ova smjesa plinova nema miris ni okus. Do spontanog samozapaljenja dolazi pri oko 570 °C, s minimalnom energijom iskre od oko 20 μJ. Kod standardnog tlaka i temperature, praskavac može gorjeti kada je volumni udjel vodika po 4% do 95%.

Adijabatska temperatura izgaranja ili temperatura plamena je različita, ali maksimalna vrijednost koja se može postići za stehiometrijsku smjesu je 2800 °C, što je za oko 700 °C viša temperatura od one postignute difuznim izgaranjem vodika u zraku.

Dobivanje[uredi VE | uredi]

Može se dobiti elektrolizom vode bez razdvajanja plinova s obiju elektroda.

elektroliza vode: 2 H2O → 2 H2 + O2
gorenje: 2 H2 + O2 → 2 H2O

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 683..