Eolsko narječje

Izvor: Wikipedija
Raspodjela grčkih narječja u 5. i 4. st. pr. Kr.[1]
Zapadna grupa:

██ dorsko

██ sjeverozapadno dorsko

██ ahejsko dorsko

Središnja grupa:

██ eolsko

██ arkadociparsko

Istočna grupa:

██ atičko

██ jonsko

Eolsko grčko narječje jest skupina dijalekata starogrčkoga jezika kojima se govorilo od 8. do 4. stoljeća pr. Kr. u Beotiji, Tesaliji, otoku Lezbosu, te u grčkim kolonijama u Eoliji u Maloj Aziji. Eolsko narječje zadržalo je puno arhaizama u usporedbi s ostalim starogrčkim narječjima, te razvilo velik broj inovacija.

Lirska pjesnikinja Sapfa i pjesnik Alkej s Lezbosa (o. 600. pr. Kr.) najpoznatiji su eolski književnici, te se njihov jezik smatra standardnim oblikom toga narječja.[2] Koriste nekoliko svojstvenih metričkih oblika koji se skupno nazivaju eolski stih, a rabe ga i kasniji antički i suvremeni pjesnici.[3] Pastoralne Idile 28-30 aleksandrijskoga pjesnika Teokrita napisana su eolskim narječjem i stihom u čast Sapfi i Alkeju.[2][4]

U klasičnome razdoblju eolsko se narječje toliko razlikovalo od prestižnog atičkog da ga likovi u Platonovom dijalozima Protagora i Kratil nazivaju barbarskim odnosno stranim.[5]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Roger D. Woodard (2008), "Greek dialects", in: The Ancient Languages of Europe, ed. R. D. Woodard, Cambridge: Cambridge University Press, p. 51.
  2. a b Smyth, Herbert Weir. 1920. A Greek Grammar for Colleges. American Book Company. New York.
  3. Enchiridion of MetricsArhivirana inačica izvorne stranice od 22. veljače 2014. (Wayback Machine), Aeolic meter
  4. The New Sappho in a Hellenistic Poetry BookArhivirana inačica izvorne stranice od 22. veljače 2014. (Wayback Machine), Centar za helenske studije, sveučilište Harvard.
  5. James A. Towle, Commentary on Plato: Protagoras, section 341c
Nedovršeni članak Eolsko narječje koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.