Es

Izvor: Wikipedija

Es[1] (ili ens, zvano i mali jus; stsl. ęsъ) je naziv za slovo glagoljice i stare ćirilice.

Koristilo se za zapis glasa /ę/, koji se vjerojatno izgovarao kao nazalni /e/. Glas je u hrvatskim narječjima nestao i prešao u e (językъ > jezik), a u čakavskom ponekad i u a (językъ > jazik, zajik). U ruskom npr. je prešao u ja (męso > mjaso). Nazalni glasovi postoje i danas u poljskom, npr. u imenu Lech Wałęsa.

Slovo nije imalo brojevnu vrijednost.

Standard Unicode i HTML ovako predstavljaju slovo es u glagoljici:

  Unikod HTML izgled
ovisi o pregledniku
poveznice
(engl.)
k. točka naziv kod entitet
veliko slovo es U+2C24 GLAGOLITIC CAPITAL
LETTER SMALL YUS
Ⱔ nema detaljni podaci
test preglednika
malo slovo es U+2C54 GLAGOLITIC SMALL
LETTER SMALL YUS
ⱔ nema detaljni podaci
test preglednika

Napomene[uredi | uredi kôd]

  1. nazivi glagoljskih slova su originalno na staroslavenskom, koji ima neke glasove kojih u hrvatskom nema. Prilagodba originalnih naziva na hrvatski nije jednoznačna. Nazivi ovdje su prema tablici u Hrvatskoj općoj enciklopediji, svezak 4, "Glagoljica", s tim da se nazalni glasovi ę i ǫ, koji se u enciklopediji bilježe kao en i on, zamjenjuju s e i u, što su najčešći odrazi tih glasova u hrvatskom (stsl. imę, rǫka prema hrv. ime, ruka). To donekle odstupa od uvriježenih naziva u dijelu literature.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]