Esad Ćimić
Esad Ćimić (Mostar, 3. lipnja 1931.),[1] hrvatski je i bosanskohercegovački filozof i sociolog. Osnivač studija sociologije u Zadru i utemeljitelj[gdje - je li općenito ili samo u Hrvatskoj] sociologije religije.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Esad Ćimić rodio se u Mostaru 1931. godine. U rodnom gradu je završio srednju školu.[2] Na filozofskom fakultetu u Sarajevu završio je, 1960. godine, studij filozofije a doktorirao je 1964. godine s tezom Socijalističko društvo i religija.[2] Predavao je zatim Teorijsku sociologiju na filozofskom fakultetu u Sarajevu. 1972. godine izbačen je iz Partije pod optužbom da je iznutra rušio komunizam.[3] Prvi je doktor sociologije religije u bivšoj Jugoslaviji.[4][provjeriti hrvatsku bogoslovsku literaturu] Njegova knjiga Čovjek na raskršću iz 1975. godine bila je zabranjena[5] i uništena a njegov priručnik za srednje škole Nauka o čovjeku "spontano" je spaljena u dvorištu tuzlanske gimanzije.[4] Nakon toga je isključen sa sarajevskog Fakulteta zbog "moralno-političke nepodobnosti".[2] Izjašnjavajući se kao Hrvat te objašnjavajući da "nacija nije košulja koja se svaki dan može mijenjati" doživljava poniženja od svojih prijatelja u Sarajevu. Pokušao je objasniti da se "nacija ne uvodi dekretom". Tvrdio je da džamija ne može biti jedina nacionalna institucija u kojoj će Muslimani postati nacija, već da se za razvoj nacije moraju tvorti sociološki preduvijeti koji, u to vrijeme nisu postojali, kako je istakao Čimić. Upravo "Titovi bosanski muslimani" su se obračunali s njime. Titovi komunisti zapovijedili su ondašnjim bosanskohercegovačkim glavešinama da moraju uvesti "muslimansku naciju". Prosinca 1975. okružni je sud spalio sve primjerke Čimićeve knjige Čovjek na raskrižju.[6] Od 1976. do 1982. godine profesor je sistematske sociologije na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje je jedan je od utemeljitelja studija sociologije.[1]
Osim u Zadru, Ćimić radio je u Beogradu (1982. – 1992., profesor na beogradskom Filozofskom fakultetu)[1] i Ljubljani. Od 1992. do 1995. godine radio je na Institutu za primijenjena društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu u zvanju znanstvenog savjetnika. Profesor je na Hrvatskim studijima od njegovog osnutka, gdje je predavao Opću znanost o društvu, od prosinca 1993. godine obnašao je dužnost ravnatelja Instituta, a od rujna 1994. godine predsjednika Znanstvenog vijeća.[2]
Godine 1996. prof. dr. Esad Ćimić vratio se na Filozofski fakultet u Zadru, gdje je bio predstojnik Odsjeka za sociologiju do umirovljenja a nakon umirovljenja profesor emeritus ↓1, vanjski suradnik odjela za sociologiju.
Član je Društva hrvatskih književnika.[7]
Djela prof. dr. sc. Esada Ćimića prevođena su na engleski, francuski, ruski, talijanski i slovenski jezik.[4]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Socijalističko društvo i religija. Ispitivanje odnosa između samoupravljanja i procesa prevladavanja tradicionalne religije., Sarajevo, 1966. (2. izd. Sarajevo, 1970.)
- Omladina i religija, Beograd, 1967.
- Društvo i religija. Marksistička kritika religije., Beograd, 1968.
- Savez komunista i religija, Beograd, 1969.
- Religijski fenomen u socijalizmu, Subotica, 1969.
- Drama ateizacije. Religija, ateizam i odgoj., Sarajevo, 1971. (2. dop. izd. Sarajevo, 1974.; 3. izd. NIRO "Mladost", Beograd, 1984.; slov. izd. Drama ateizacije: religija, ateizem in vzgoja, Cankarjeva založba, Ljubljana, 1972.; 5. bitno izmj. i proš. izd. Drama a/teizacije, Šahinpašić, Sarajevo-Zagreb, 2007.)
- Marksizam i odgoj, Osijek, 1973. (suautori: Predrag Vranicki i Veljko Cvjetičanin)
- Čovjek na raskršću: sociološki ogledi, Sarajevo 1975. (suautorica: Milica Grabovac)
- Uvod u Marksizam, Beograd, 1975. (2. izd. Uvod u marksizam: osnovi marksističke teorije društva, Mladost, Beograd, 1980.)
- Politika kao sudbina: prilog fenomenologiji političkog stradalništva, Beograd, 1982. (2. proš. izd. Stvarnost, Zagreb, 1989.)
- Dogma i sloboda: (otvoreno društvo i zatvorena svijest), Beograd, 1985.
- Ateizam kao povijesni humanizam, Zagreb, 1988.
- Metodologijski doseg istraživanja unutar sociologijje religije u Hrvatskoj, Zagreb, 1991.
- Sveto i svjetovno, Zagreb, 1992.
- Iskušenja zajedništva - ogledi, Sarajevo, 2005.
- Od monologa prema dijalogu o bošnjačkoj sudbini, Zagreb-Sarajevo, 2013.
Nagrade[uredi | uredi kôd]
- 1998.: Medalja s kolajnom s likom dr. Ive Pilara.[8]
- 2008.: Nagrada Grada Zadra za životno djelo, za osobit doprinos gradu Zadru na području humanističkih znanosti.
- 2010.: Nagrada Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj, za naročit doprinos u širenju i ostvarivanju vjerske slobode.[9]
Citati[uredi | uredi kôd]
- "Ja sam Hrvat i ne mogu nacije mijenjati kao košulje. Muslimani su zakasnili da budu narod i preuranili da budu nacija."[10]
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑1 "(...) 2. Naslov koji se daje (i bilježi u službenu titulu) umirovljenim nositeljima viših zvanja, osobito sveučilišnim profesorima."[11]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Hrvatska enciklopedija: Ćimić, Esad, pristupljeno 13. prosinca 2015.
- ↑ a b c d Ante Rogić, Sociologija u socijalizmu i danas, Zadarski list, 8. studenoga 2008., preuzeto 15. srpnja 2012.
- ↑ (boš.) Faruk Vele, Profesor Esad Ćimić: Bosna se može sačuvati samo ako se radikalizam iskorijeni! Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. siječnja 2016. (Wayback Machine), Dnevni avaz, 30. travnja 2015., pristupljeno 13. prosinca 2015.
- ↑ a b c (boš.) Intervju DANA: Esad Ćimić. Bosna kao sudbina, razgovarao: Nerzuk Ćurak, DANI, br. 145, 10. ožujka 2000., pristupljeno 13. prosinca 2015.
- ↑ Nikola Turčinov, Sociologija i religija: Dr. Esad Ćimić: Crkva, religija i vjera su različite stvari, ezadar.hr, 2. prosinca 2008., preuzeto 15. srpnja 2012.
- ↑ Slobodna Dalmacija Zlatko Tulić: Bošnjačku su naciju osporavali - muslimani. Povodi tragom Tihićeve optužbe da su Hrvati negirali ime najbrojnijem narodu u BiH, 25. listopada 2003. preuzeto 15. srpnja 2012.
- ↑ Društvo hrvatskih književnika: Članovi društva: Esad Ćimić, pristupljeno 13. prosinca 2015.
- ↑ Institut Ivo Pilar: Nagrade, preuzeto 15. srpnja 2012.
- ↑ Metro-portal.hr: Uručene nagrade za doprinos u širenju vjerskih sloboda, 23. siječnja 2010., preuzeto 16. srpnja 2012.
- ↑ Mile Stojić, Beznadežna povijest Ahmeda Nurudina. Meša o Bošnjacima Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. rujna 2018. (Wayback Machine), objavljeno u broju 173 DANA, 22. septembar / rujan 2000. (pristupljeno 12. rujna 2018.)
- ↑ Hrvatska enciklopedija: emeritus, pristupljeno 13. prosinca 2015.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Razgovor, Esad Ćimić, sociolog: Ako se sve mijenja, tada se mijenja i identitet. Vijenac, broj 452, 30. lipnja 2011.
- Intervju u Jutarnjem listu. Ćimić: Samo je Kuharić znao da se ne smije vezati uz stranke. Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. srpnja 2010. (Wayback Machine) Objavljeno: 30. siječnja 2010.