Esad Ćimić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Esad Ćimić (Mostar, 3. srpnja 1931.), hrvatski i bosanskohercegovački filozof i sociolog. Osnivač studija sociologije u Zadru i utemeljitelj[gdje - je li općenito ili samo u Hrvatskoj] sociologije religije.

Životopis[uredi VE | uredi]

Esad Ćimić rodio se u Mostaru 1931. godine. U rodnom gradu je završio srednju školu.[1] Na filozofskom fakultetu u Sarajevu završio je, 1960. godine, studij filozofije a doktorirao je 1964. godine s tezom Socijalističko društvo i religija[1]. Predavao je zatim Teorijsku sociologiju na filozofskom fakultetu u Sarajevu. Prvi je doktor sociologije religije u bivšoj Jugoslaviji.[2][provjeriti hrvatsku bogoslovsku literaturu] Njegova knjiga Čovjek na raskršću iz 1975. godine bila je zabranjena[3] i uništena a njegov priručnik za srednje škole Nauka o čovjeku "spontano" je spaljena u dvorištu tuzlanske gimanzije[2]. Nakon toga je isključen sa sarajevskog Fakulteta zbog "moralno-političke nepodobnosti".[1] Izjašnjavajući se kao Hrvat te objašnjavajući da "nacija nije košulja koja se svaki dan može mjenjati" doživljava poniženja od svojih prijatelja u Sarajevu.[4] Od 1976. godine radi na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje je jedan je od utemeljitelja studija sociologije.

Osim u Zadru, Ćimić je radio i u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani. Od 1992. godine radio je na Institutu za primijenjena društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu u zvanju znanstvenog savjetnika. Profesor je na Hrvatskim studijima od njegovog osnutka, gdje je predavao Opću znanost o društvu, od prosinca 1993. godine obnašao je dužnost ravnatelja Instituta, a od rujna 1994. godine predsjednika Znanstvenog vijeća.[1]

Godine 1996. prof. dr. Esad Ćimić vratio se na Filozofski fakultet u Zadru, gdje je bio predstojnik Odsjeka za sociologiju do umirovljenja a još uvijek je profesor emeritus, vanjski suradnik odjela za sociologiju[5].

Djela prof. dr. sc. Esada Ćimića prevođena su na engleski, francuski, ruski, talijanski i slovenski jezik.[2]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Socijalističko društvo i religija. Ispitivanje odnosa između samoupravljanja i procesa prevladavanja tradicionalne religije., Sarajevo, 1966. (2. izd. Sarajevo, 1970.)
  • Omladina i religija, Beograd, 1967.
  • Društvo i religija. Marksistička kritika religije., Beograd, 1968.
  • Savez komunista i religija, Beograd, 1969.
  • Religijski fenomen u socijalizmu, Subotica, 1969.
  • Drama ateizacije. Religija, ateizam i odgoj., Sarajevo, 1971. (2. dop. izd. Sarajevo, 1974., 3. izd. NIRO "Mladost", Beograd, 1984., slov. izd. Drama ateizacije: religija, ateizem in vzgoja, Cankarjeva založba, Ljubljana, 1972., 5. bitno izmj. i proš. izd. Drama a/teizacije, Šahinpašić, Sarajevo-Zagreb, 2007.)
  • Marksizam i odgoj, Osijek, 1973. (suautori: Predrag Vranicki i Veljko Cvjetičanin)
  • Čovjek na raskršću: sociološki ogledi, Sarajevo 1975. (suautorica: Milica Grabovac)
  • Uvod u Marksizam, Beograd, 1980.
  • Politika kao sudbina: prilog fenomenologiji političkog stradalništva, Beograd, 1982. (2. proš. izd. Stvarnost, Zagreb, 1989.)
  • Dogma i sloboda: (otvoreno društvo i zatvorena svijest), Beograd, 1985.
  • Ateizam kao povijesni humanizam, Zagreb, 1988.
  • Metodologijski doseg istraživanja unutar sociologijje religije u Hrvatskoj, Zagreb, 1991.
  • Sveto i svjetovno, Zagreb, 1992.
  • Iskušenja zajedništva - ogledi, Sarajevo, 2005.

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • 1998.: Medalja s kolajnom s likom dr. Ive Pilara.[6]
  • 2008.: Nagrada Grada Zadra za životno djelo, za osobit doprinos gradu Zadru na području humanističkih znanosti.
  • 2010.: Nagrada Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj, za naročit doprinos u širenju i ostvarivanju vjerske slobode.[7]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]