Etin

Izvor: Wikipedija

Etin (acetilen, C₂H₂) (acet- + grč:drvo, tvar + grč. sufiks, preko ngl. -ene) je najjednostavniji nezasićeni ugljikovodik s trostrukom vezom iz skupine alkina. Izgrađena od dva atoma vodika i dva atoma ugljika (C₂H₂), molekula etina je linearna.

Etin je plin bez boje okusa i mirisa, lakši od zraka, ne podržava disanje niti gorenje, na zraku izgara svijetlim čađavim plamenom. U vodi se slabo otapa, a u organskim otapalima dobro. Goreći u atmosferi kisika, razvija temperaturu do 3100°C. Zbog tog svojstva se koristi u uređajima za autogeno zavarivanje. U prodaji dolazi u čeličnim bocama pod tlakom od 12 do 15 bara, otopljen u acetonu i šupljikavoj masi (disu-plin, franc. dissous gas).

Čisti etin stlačen eksplodira. Nekada se koristio za narkozu, no napušten je zbog neugodnih postnarkotičkih posljedica (mučnina i glavobolja).

U kemijskoj tehnici, etin je osnovna tvar za proizvodnju velikog broja važnih kemijskih proizvoda. Danas se pripravlja u industriji i u laboratoriju reakcijom kalcijevog karbida (CaC₂) i vode.

Kataliziranom reakcijom etina i vode, uz pomoć katalizatora kao što je živin(II) sulfat, nastaje etanal (acetaldehid), od kojeg se može proizvesti etanoatna kiselina (octena kiselina), etanol, vinil-klorid, vinil-acetat, tetrakloreten, i drugi spojevi, koji su ishodišne tvari za proizvodnju boja, lijekova, otapala, polimernih materijala, umjetnih kaučuka, i slično. Njemački kemičar W. Reppe pronašao je nove metode preradbe acetilena u važne međuproizvode organske sinteze (Reppeova acetilenska kemija).

Sa zrakom tvori eksplozivne smjese. Zbog svijetlog plamena, bio je korišten za osvjetljenje.

Etin može ragirati s jakim bazama kao kiseline, odnosno zamijeniti vodikov atom s metalom, čime nastaju acetilidi. Primjer je reakcija između etina i Tollensovog reagensa, čime nastaje srebrov etinid (srebrov acetilid):

Etinidi teških metala vrlo su osjetljivi eksplozivi.

• Vrelište: -83.6°C (189.6 K),
• gustoća: 1.171 kg/m3 pri 0 °C i 101,325 Pa.