Etiopsko carstvo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Etiopsko carstvo
መንግሥተ፡ኢትዮጵያ
Mangiśta Etiopia
Blank.png
oko 950. - 980.1974. Flag of Ethiopia (1991-1996).svg

Zastava

Zastava

Lokacija
Glavni grad Aksum, Debre Berhan, Gondar, Adis Abeba
Religija Etiopska pravoslavna tevahedo Crkva
Politička struktura carstvo
Povijest
 - uspostavljena oko 950. - 980.
 - ukinuta 12. ožujka

Etiopsko carstvo, nekoć znano i kao Abesinija, danas je uglavnom Etiopija i Eritreja. Na vrhuncu svoje moći obuhvaćalo je dijelove južnog Egipta, istočnog Sudana, Jemena i zapad Saudijske Arabije. To carstvo trajalo je od 1137. godine (ako se početak računa od prvih vladara iz Dinastije Zagaj) sve do 1974., kad je svrgnut posljednji car Haile Selasije u vojnom udaru. Svojevremeno je slovilo za najstarije carstvo na svijetu, i bilo je jedina izvorna afrička politička tvorevina koja je odolila udarcima kolonijalizma u 19. stoljeću.

Rana povijest Etiopskog carstva[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Menelik I.
Etiopija je po svemu sudeći bila pradomovina ljudske vrste, u njoj su pronađeni najstariji fosilni ostatci hominida na svijetu. Zajedno s Eritrejom i jugoistočnom obalom Sudana na Crvenom moru tvorila je ono što su drevni Egipćani zvali Punt, o njemu prvi zapisi sežu do 25. stoljeća pr. Kr.

Osnutak prve države na tlu Etiopije seže do 980. pr. Kr. i vrijeme cara Menelika I.

Vrijeme Aksuma[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kraljevstvo Aksum
Oko 400. pr. Kr., ustanovljeno je Kraljevstvo Aksum koje je kontroliralo obalni pomorski promet mirodijama za Indiju. Aksum je razvio žive trgovačke veze s Egiptom i Rimom. Negdje oko 300. godine Kraljevstvo Aksum prihvatilo je kršćanstvo, i zauzelo susjedno Kraljevstvo Kuš u susjednom Sudanu. Tad se počelo upotrebljavati prvi put i ime Etiopija. Aksum se je proširio i na zapadnu obalu Arapskog poluotoka. To je bio vrhunac tog kraljevstva kad je cvjetala trgovina s Bizantom. Nakon što su muslimani zauzeli Egipat, otpočinje propast Aksumskog kraljevstva i bijeg sa obala Crvenog mora na sigurniju Etiopsku visoravan u unutrašnjosti zemlje. Posljednjeg Aksumskog kralja ubila je misteriozna kraljica Gudit oko 960. godine.[1]

Etiopsko mračno doba[uredi VE | uredi]

Od kraljice Gudit (ili Jodit), počinje mračno doba Etiopije.[2]Po etiopskim legendama ona je vladala nad ostatcima Kraljevstva Aksum preko 40 godina. Potom su vladali njezini nasljednici nad sve bijednijim ostatcima nekoć moćnog Aksuma.[3]

Dinastija Zagaj[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dinastija Zagaj
Vlast nasljednika kraljice Gudit dokinuo je Mara Takla Hajmanot, utemeljitelj Dinastije Zagaj 1137.,[4]Sjedište njihova carstva bio je grad Adafa, pored slavne Lalibele u planinama Lasta.[5] Vladari Dinastije Zagaj nastavili su sa kršćanskim tradicijama Kraljevstva Aksum i podigli brojne veličanstvene crkve poput onih u Lalibeli.

Salomonska dinastija[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Salomonska dinastija

Etiopsko carstvo i okolne države oko  1750. godine

. Dinastiju Zagaj su s trona zbacili vladari Salomonske dinastije 1270.[6]

Oni su vladali Etiopijom uz mali prekid od 1270. sve do 1974. uz njihovu vladavinu veže se suvremena povijest Etiopije i Eritreje. Oni su se uspješno nosili sa brojnim napadima na svoje carstvo koje su na njih vršili Arapi i Osmansko carstvo i ostali praktički izolirani otok u islamskom svijetu.

Doba prinčeva[uredi VE | uredi]

Od 1769. pa sve do 1855., Etiopija je bila u dobu kojeg povjesničari zovu Doba prinčeva (Zemene Mesafint). Taj period Etiopskog carstva obilježili su brojni međusobni sukobi još brojnijih lokalnih moćnika. Carstvo je svedeno na grad Gondar i njegovu neposrednu oklicu, to je bilo doba velike stagnacije i osiromašenja društva u cjelini. To doba okončao je car Tevodros II. za čije vladavine je okončana vlast lokalnih neguša.

Kolonijalizam i modernizacija[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Prvi talijansko-abesinski rat
Od 1880. počinje doba europske borbe za kolonije po Africi, i istovremeni proces modernizacije Etiopskog carstva. Za Prvog talijansko-abesinskog rata, svijet je šokirao rezultat Bitke kod Adve iz 1896. kad je vojska cara Menelika II. pobjedila nadmoćnu vojsku Kraljevine Italije i tako očuvala neovisnost Etiopije.

Za vrijeme svoje vladavine Menelik II. uspio je ponovno proširiti svoje carstvo, u glavnim crtama je to i današnja Etiopija.

Talijanska okupacija i Drugi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Drugi talijanski napad na Abesiniju 3. listopada 1935., pod zapovjedništvom generala Emilija De Bona iz Eritreje označio je početak Drugog talijansko-abesinskog rata. Rat je trajao sedam mjeseci, nakon njega Italija je utemeljila svoju kolonijalnu tvorevinu Talijansku Istočnu Afriku, a car Haile Selasije otišao je u progonstvo. I pored svih rezolucija i izglasanih sankcija Lige Naroda, Italija je ostala vladati Etiopijom sve do kraja Drugog svjetskog rata u Istočnoj Africi (kraj 1941.).

Nakon rata obnovljeno je Etiopsko carstvo, a 1950-ih ponovno vraćena i Eritreja u sastav carstva.

Uspon Derga[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Derg
Nakon učestalih nemira u zemlji jedna radikalna grupa prosovjetskih mladih časnika (Derg) na čelu s pukovnikom Mengistu Haile Mariamom, izvela je vojni udar i svrgnula posljednjeg etiopskog cara Haile Selasija 1974.. Taj događaj bio je i službeni kraj Etiopskog carstva.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Saheed A. Adekumobi: The History of Ethiopia, Greenwood Publishing Group, 2007., str.10, ISBN 0-31332-273-2
  2. Saheed A. Adekumobi: The History of Ethiopia, Greenwood Publishing Group, 2007., str.10, ISBN 0-31332-273-2
  3. Saheed A. Adekumobi: The History of Ethiopia, Greenwood Publishing Group, 2007., str.10, ISBN 0-31332-273-2
  4. Saheed A. Adekumobi: The History of Ethiopia, Greenwood Publishing Group, 2007., str.10, ISBN 0-31332-273-2
  5. Richard Pankhurst: The Ethiopians: A History, Blackwell Publishing, 2001., str.45, isbn: 0-63122-493-9
  6. Richard Pankhurst: The Ethiopians: A History, Blackwell Publishing, 2001., str.45, isbn: 0-63122-493-9