Eugen von Falkenhayn
| Eugen von Falkenhayn | |
|---|---|
.jpg) | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 4. rujna 1853. |
| Mjesto rođenja | Graudenz, Pruska |
| Datum smrti | 3. siječnja 1934. |
| Mjesto smrti | Berlin, Njemačka |
| Nacionalnost | .svg){kind=small} Nijemac
|
| Puno ime | Eugen Georg Nikolaus von Falkenhayn |
| Supruga | Louisa Dörnberg od Rysuma |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1870. – 1919. |
| Čin | General konjice |
| Ratovi | Prvi svjetski rat |
| Važnije bitke | Prva bitka kod Ypresa Ofenziva Gorlice-Tarnow Verdunska bitka Brusilovljeva ofenziva |
| Vojska | Njemačka
|
| Rod vojske | kopnena |
| Zapovijedao | XXII. pričuvni korpus |
| Odlikovanja | Pour le Mérite |
Eugen Georg Nikolaus von Falkenhayn (Graudenz, 4. rujna 1853. – Berlin, 3. siječnja 1934.) je bio njemački general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je XXII. pričuvnim korpusom na Zapadnom i Istočnom bojištu.
Vojna karijera[uredi | uredi kôd]
Eugen von Falkenhayn rođen je 4. rujna 1853. u Graudenzu. Sin je pruskog zemljoposjednika Fedora von Falkenhayna i Franziske Rosenberg koji su imali šestoro djece. Eugen je inače stariji brat puno poznatijeg Ericha von Falkenhayna koji je bio pruski ministar rata i kasnije tijekom Prvog svjetskog rata načelnik Glavnog stožera.
Falkenhayn je u prusku vojsku stupio 1870. nakon čega je služio u raznim vojnim jedinicama i Glavnom stožeru u Berlinu. Od 1889. do 1895. godine bio je učitelj dva najstarija careva sina prijestolonasljednika Vilima i princa Eitela Friedricha. Čin bojnika dostigao je 1890. godine, dok je čin pukovnika dostigao 1899. godine. U prosincu 1901. postaje zapovjednikom 19. konjičke brigade sa sjedištem u Hannoveru kojom zapovijeda do ožujka kada postaje inspektorom 3. konjičkog okruga u Münsteru. U travnju 1906. promaknut je u general poručnika, dok u travnju 1998. postaje zapovjednikom 11. pješačke divizije sa sjedištem u Breslauu. U svibnju 1910. promaknut je u generala konjice, te umirovljen.
Prvi svjetski rat[uredi | uredi kôd]
Na početku Prvog svjetskog rata Falkenhayn je reaktiviran, te mu je dodijeljeno zapovjedništvo nad novoformiranim XXII. pričuvnim korpusom kojim zapovijeda tijekom cijelog rata. Falkenhayn je sa XXII. pričuvnim korpusom upućen u Flandriju gdje u sastavu 4. armije sudjeluje u Prvoj bitci kod Ypresa. Sa XXII. pričuvnim korpusom Falkenhayn ostaje u Flandriji do proljeća 1915. kada je premješten na Istočno bojište radi sudjelovanja u ofenzivi Gorlice-Tarnow. U navedenoj ofenzivi Falkenhayn sa svojim korpusom prelazi rijeku Bug, te zauzima Brest-Litovsk za što je 28. kolovoza 1915. odlikovan ordenom Pour le Mérite.
Krajem ožujka 1916. Falkenhayn je premješten na Zapadno bojište gdje sudjeluje u Verdunskoj bitci. Na Zapadnom bojištu Falkenhayn se nalazi do lipnja kada je ponovno premješten na Istočno bojište kako bi sudjelovao u suzbijanju Brusilovljeve ofenzive. Falkenhayn je ostao na Istočnom bojištu tijekom cijele 1917. i 1918. godine, te je sudjelovao u okupaciji Ukrajine nakon potpisivanja Brest-Litovskog mira.
Poslije rata[uredi | uredi kôd]
Nakon završetka rata Falkenhayn je osobno vodio svoje jedinice u povratku natrag u domovinu, nakon čega se 30. siječnja 1919. ponovno umirovio.
Eugen von Falkenhayn preminuo je 3. siječnja 1934. godine u 81. godini u Berlinu.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
(eng.) Eugen von Falkenhayn na stranici Prussianmachine.com
(njem.) Eugen von Falkenhayn na stranici Deutschland14-18.de