Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima

Izvor: Wikipedija
Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima

██ zemlje članice koje su potpisale i ratificirale povelju

██ zemlje članice koje su potpisale, ali nisu ratificirale povelju

██ zemlje članice koje nisu ni potpisale ni ratificirale povelju

██ zemlje koje nisu članice Vijeća Europe

Datum potpisa 5. studenog 1992.
Mjesto potpisa Strasbourg
Datum valjanosti 1. ožujka 1998.
Uvjet valjanosti 5 ratifikacija
Potpisnici 33
Stranke 25
Depozitar glavni tajnik Vijeća Europe
Jezici engleski i francuski

Europska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima je Europski ugovor usvojen 1992. godine pod pokroviteljstvom Vijeća Europe u svrhu zaštite i promidżbe tradicionalnih regionalnih i manjinskih jezika u Europi.

Usvajanju povelje prethodio je kongres predstavnika lokalnih vlasti iz raznih Europskih zemalja. Uključivanje regionalnih i lokalnih vlasti bilo neophodno za uspješno provođenje povelje.

Tekst povelje sastavljen je od strane članova skupštine Vijeća Europe na osnovu preporuka s prethodnog kongresa. Povelja se odnosi isključivo na jezike koji se tradicionalno rabe u zemljama potpisnicama (što isključuje jezike novih doseljeničkih zajednica) i koji su različiti od službenog jezika (čime se isključuju[1] dijalekti) te koji se govore na definiranom teritoriju te države ili ih koristi jezična manjina unutar države u cjelini (čime se uključuju jidiš i romski jezik koji se koriste na širokom zemljopisnom području).

Jezici koji su zaštićeni po osnovi povelje[uredi | uredi kôd]

Povezani članci[uredi | uredi kôd]


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Kordić, Snježana. 2024. Ideology Against Language: The Current Situation in South Slavic Countries. Nomachi, Motoki; Kamusella, Tomasz (ur.). Languages and Nationalism Instead of Empires. Routledge Histories of Central and Eastern Europe (engleski). Routledge. London. str. 167–179. doi:10.4324/9781003034025-11. ISBN 978-0-367-47191-0. OCLC 1390118985. (COBISS.SR). (COBISS.SI). Inačica izvorne stranice arhivirana 16. ožujka 2024. Pristupljeno 19. siječnja 2024.. str. 173, 169: In Croatia and Serbia, segregation [učenika u nekim školama] takes place in the name of minority language rights, ignoring that the European Charter for Regional or Minority Languages gives a clear definition of a minority language that excludes the term ‘minority language’ in this case. [...] although the Charter reads that a minority language must be different from the official language and must not be a dialect of the official language, and although the standard language of Bosniaks, Croats, Montenegrins and Serbs is based on the same dialect called Shtokavian, and it is clear that according to the Charter it cannot be regarded as several minority languages.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]