Europska pučka stranka
| Europska pučka stranka {{{izvorno ime}}}
|
|
|---|---|
|
|
|
| Predsjednik | Wilfried Martens |
| Osnovana | 1976 |
| Sjedište | Rue du Commerce 10, 1000 Bruxelles, Belgija |
| Ideologija | liberalni konzervativizam, demokršćanstvo, konzervatizam, pro-europeizam |
| Službene boje | plava, zlatna |
Europska pučka stranka (engl. European People's Party, njem. Europäische Volkspartei, franc. Parti populaire européen, kratica EPP) je europska politička stranka desnog centra. Osnovana je 8. srpnja 1976. Europska pučka stranka ima 75 članice iz 39 zemalja, 15 premijera i predsjednika država članica Europske unije i 7 premijera i predsjednika država izvan EU-a, 13 članova Europske komisije (uključujući predsjednika Komisije), Predsjednika Europskog vijeća i najveću skupinu u Europskom parlamentu koju čini 265 članova parlamenta.
Povijesni pregled [uredi]
Prema podatcima s EPP-ove internetske stranice, EPP je "obitelj političkog desnog centra, čiji korijeni sežu duboko u povijest civilizacije i europskog kontinenta i koja je predvodila 'Europski projekt' od njegovog početka".
EPP vuče svoje podrijetlo iz Nouvelles Equipes Internationales (iz 1946. ili 1948.), preko European Union of Christian Democrats osnovane 1965 (iako je bilo diskusije oko toga da je ultimativno izrasla iz Secretariat International des partis démocratiques d'inspiration chrétienne koja je bila osnovana 1925. godine).
Izborni manifest EPP-a [uredi]
Kao središnji dio svoje kampanje za europske izbore 2009., EPP je na svom kongresu u Varšavi 2009. godine iznjela svoj "Izborni manifest" koji poziva na sljedeće:
- Stvaranje novih radnih mjesta. Nastavak reforme i investiranja u obrazovanje, doživotno školovanje i zaposlenje, kako bi se stvorile mogućnosti za svakoga.
- Izbjegavanje protekcionizma. Fiskalna i monetarna politika moraju biti koordinirane.
- Povećanje transparentnosti i nadzora financijskih tržišta.
- Pretvaranje Europe u vodeće tržište zelene tehnologije.
- Povećanje udjela obnovljivih energija do najmanje 20% udjela među raznolikim vrstama energije do 2020.godine.
- Obiteljski orjentirana fleksibilnost za zaposlene roditelje. Treba se osigurati bolja skrb za djecu, implementacija obiteljski orjentirane fiskalne politike te poticanje roditeljskog dopusta.
- Europa treba nači strategiju za privlačenje obrazovanih radnika iz ostatka svijeta kako bi europska ekonomija postala kompetitivnija, dinamičnija i vođena znanjem.
Struktura [uredi]
Organizacija [uredi]
Trenutni predsjednik EPP-a je bivši Belgijski premijer Wilfried Martens. Martens je re-izabran kao predsjednik na EPP-ovom kongresu u Bonnu 2009. godine na mandat od 3 godine. Na istom kongresu su kao podpredsjednici EPP-a izabrani europski komesari Antonio Tajani (PdL) i Michel Barnier (UMP), također kao i finski podpresjednik Vlade Jyrki Katainen (KOK), mađarski premjer Viktor Orbán (Fidesz), njemački državni tajnik Peter Hintze (CDU), irski vođa opozicije Enda Kenny (FG), bugarska parlamentarna zastupnica Rumiana Jeleva (GERB) te sljedeći zastupnici iz Europskog parlamenta Jacek Saryusz-Wolski (PO), Mario David (PSD), i Corien Wortmann-Kool (CDA). Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso, Predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy, Predsjednik Europskog parlamenta Jerzy Buzek i Predsjednik EPP grupe u Europskom parlamentu Joseph Daul (UMP) su ex officio podpredsjednici EPP-a. Političar iz redova CSU-a Ingo Freidrich je blagajnik EPP-a.
Aktivnosti [uredi]
Europska pučka stranka je horizontalno aktivna kroz glavne EU institucije. Na poziv predsjednika EPP-a predsjednik Europske komisije, predsjednik Europskog vijeća, predsjednik Europskog parlamenta i državnici iz "EPP-ove obitelj" (kao i predsjedniki opozicijskih stranaka koje pripadaju EPP-u), sastaju se po običaju nekoliko sati prije Summita Europskog vijeća u Bruxellesu kako bi uskladili stajališta i pripremili zajedničku poziciju oko pitanja na dnevnom redu Summita.
Zadnje dvije godine EPP organizira, na regularnoj bazi, EPP-ove ministarske sastanke prije sastanaka Vijeća Europske unije. Ti sastanci su najčešće organizirani u EPP-ovoj središnjici i to u deset različitih područja: vanjski poslovi, ekonomija i financije, zaposlenost i socijalna pitanja, industrija, obrana, poljoprivreda, okoliš, pravo i unutrašnji poslovi, promet, energija.
EPP također organizira sastanke sa svojim članovima iz Europske komisije, ali također poziva i pojedinačne resorne povjerenike na EPP-ove Summite i ministarske sastanke.
Kao posljedica amandmana na Pravilnik EU-a vezano za euro-stranke iz 2007, EPP organizira paneuropsku kampanju za europske izbore koji se održavaju svakih pet godina. Prema Lisabonskom sporazumu EPP mora, kao i ostale euro-stranke, u sklopu svoje kampanje predložiti kandidata za predsjednika Europske komisije. EPP je to učinio i prije ratifikacije Lisabonskog sporazuma, predloživši kao svog kandidata Josea Manuela Barrosa.
U institucijama Europske unije [uredi]
EPP trenutno drži vodeću poziciju u sve tri glavne institucije EU-a: Europska komisija predvođena je predsjednikom Joséom Manuelom Barrosom (PSD), Europsko vijeće predvođeno je Hermanom Van Rompuyem (CD&V) - koji je nominiran na tu poziciju od strane EPP-a kao prvi stalni predsjednik - te također Europski parlament koji je predvođen predsjednikom Jerzy Buzekom (PO).
Europsko vijeće [uredi]
EPP trenutno ima 14 od 27 predsjednika država ili vlada u Europskom vijeću:
- Angela Merkel (Njemačka, CDU)
- Nicolas Sarkozy (Francuska, UMP)
- Silvio Berlusconi (Italija, PdL)
- Donald Tusk (Poljska, PO)
- Frederik Reinfeldt (Švedska, MSP)
- Yves Leterme (Belgija, CD&V)
- Jean-Claude Juncker (Luksemburg, CSV)
- Emil Boc (Rumunjska, PD-L)
- Viktor Orbán (Mađarska, Fidesz)
- Boyko Borisov (Bugarska, GERB)
- Iveta Radičová (Slovačka, SDKU-DS)
- Andrius Kubilius (Litva, TS-LKD)
- Valdis Dombrovskis (Latvija, JL)
- Lawrence Gonzi (Malta, PN)
- Enda Kenny (Irska, FG)
EPP također ima 6 predsjednika Država ili vlada koji obično ne sudjeluju na sastancima Europskog vijeća s obzirom da ta odgovornost pripada drugom predstavniku iz njihove zemlje, to su kako slijedi: Bronisław Komorowski (Poljska, PO), Christian Wulff (Njemačka, CDU), Pál Schmitt (Mađarska, Fidesz), Aníbal Cavaco Silva (Portugal, PSD), François Fillon (Francuska, UMP) i Traian Băsescu (Rumunjska, PD-L).
Europska komisija [uredi]
EPP je tijekom svoge kampanje za europske izbore 2009, ponovno nominirao Jose Manuel Barrosa kao svog kandidata za Predsjednika Europske komisije. Kako je EPP dobio izbore nominacija je dobila i svoju potvrdu od strane Europskog vijeća, a Jose Manuel Barroso je izabran uz apsolutnu većinu u Europskom parlamentu na mjesto predsjednika Europske komisije po drugi put.
27. studenog 2009. Barroso oformljava komisiju pod nazivom 'Barroso II Commission' koja uključuje 13 od ukupno 27 povjerenika iz EPP-ove obitelji. U sječnju 2010. godine Rumianu Jelevu zamjenila je Kristalina Georgieva:
- Jose Manuel Barroso: Predsjednik
- Viviane Reding: Pravo, temeljna prava i đržavljanstvo. Potpredsjednica komisije
- Antonio Tajani: Industrija i poduzetništvo. Potpredsjednik komisije (također potpredsjednik EPP-a)
- Michel Barnier: Unutrašnje tržište i usluge (također potpredsjednik EPP-a)
- Dacian Ciolos: Poljoprivreda i ruralni razvoj
- John Dalli: Zdravlje i potrošačka politika
- Johannes Hahn: Regionalna politika
- Connie Hedegaard: Klimatska djelovanja
- Kristalina Georgieva: Međunarodna suradnja, humanitarna pomoć i odgovor na krizna događanja
- Janusz Lewandowski: Budžet i financijsko programiranje
- Günther Oettinger: Energija
- Andris Piebalgs: Razvoj
- Algirdas Šemeta: Porezi i carinska unija, revizija i mjere protiv zloupotrebe.
Europski parlament [uredi]
EPP unutar Europskog parlamenta ima najveću parlamentarnu skupinu - tzv. EPP-ov Klub zastupnika - koji čine 265 članova parlamenta. Svi kandidati s lista članica (stranaka) EPP-a, na svim europskim izborima, dužni su pristupiti EPP-ovom Klubu zastupnika u Europskom parlamentu. U trenutnom sazivu parlamenta EPP je jedina euro-stranka koja ima u potpunosti odgovarajući parlamentarni klub. Prema statutu EPP-a, predsjednik EPP-ovog Kluba zastupnika je ex officio potpredsjednik EPP-a.
Izvan Europske unije [uredi]
EPP također ima i sedam predsjednika država ili Vlada iz zemalja koje nisu članice Europske unije, to su kao što slijedi: Jadranka Kosor (Hrvatska, HDZ), Doris Leuthard (Švicarska, CVP), Recep Tayyip Erdoğan (Turska, AKP), Sali Berisha (Albanija, DP), Nikola Gruevski (Makedonija, VMRO-DPMNE), Mikheil Saakashvili (Gruzija, UNM)i Vlad Filat (Moldavija, PLDM).
EPP nadalje ima i parlamentarnu grupu u parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, koju predvodi Luca Volontè (Italy, UDC), i u OSCE-u, koju predvodi Walburga Habsburg Douglas (Sweden, MSP).
U nekoliko proteklih godina EPP je razvio bilateralne odnose i izvan Europe i to sa glavnim političkim istomišljenicima. S obzirom na svoju transatlantsku orjentaciju, Sjeverna Amerika i odnosi s njom su u centru EPP-ovih međunarodnih aktivnosti. Sljedom toga EPP ima uske veze s International Republican Institute tzv. IRI-em.
EPP je europsko krilo dviju globalnih i multilateralnih organizacija desnog centra: Christian Democrat International (CDI) i International Democrat Union (IDU). EPP je također i član međunarodnog Europskog pokreta.
Izabrani predstavnici članica (stranaka) [uredi]
Europske institucije [uredi]
Kao što je već spomenuto, EPP trenutno predvodi sve glavne europske institucije:
| Organizacija | Institucija | Broj mjesta |
|---|---|---|
| EU | Europska komisija | 13/27 |
| EU | Europsko vijeće (Predsjednici Vlada) |
15/27 |
| EU | Vijeće Europske unije (Sudjelovanje u Vladama) |
18/27 |
| EU | Europski parlament | 265/736 |
| EU | Vijeće Europe | 105/318 |
EPP-ova službena fondacija (zaklada) [uredi]
S obzirom na reviziju egulative EU-a o europskim političkim strankama iz 2008. koja je dozvolila uspostavljanje europskih fondacija povezanih s euro-strankama, EPP je, iste godine, osnovao svoju službenu fondaciju/zakladu, Centar za europske studije (CES). CES okuplja kao svoje članove sve glavne nacionalne fondacije koje su povezane s članicama EPP-a. Tjekom izborne kampanje 2009. godine, CES je pokrenuo uspješnu web kampanju 'tellbarroso.eu' s ciljem podrške Jose Manuel Barrosu, EPP-ovom kandidatu za predsjednika Europske komisije.
Punopravne članice [uredi]
Austrija
- Österreichische Volkspartei (ÖVP) (Austrijska narodna stranka)
Belgija
- Flandrija
- Christen-Democratisch en Vlaams (CD&V) (Krščanski demokrati & Flamanci)
- Valonija
- Centre Démocrate Humaniste (CDH) (Humanistički demokratski centar)
Bugarska
- Демократи за силна България (Demokrati za snažnu Bugarsku)
- Съюз на Демократичните Сили (Savez za demokratsku silu)
- Граждани за европейско развитие на България (Građani za europski razvoj Bugarske)
- Демократическа партия (DP) (Demokratska stranka)
- Български Земеделски Народен Съюз - Народен Съюз (Bugarski poljoprivredni narodni savez)
Cipar
- Δημοκρατικός Συναγερμός (Demokratski zbor)
Češka
- Křesťanská a demokratická unie - Československá strana lidová (KDU-CSL) (Krščanska i demokratska unija - Češka narodna stranka)
- TOP09 (TOP09)
Danska
- Det Konservative Folkeparti (KF) (Konzervativna narodna stranka)
- Kristendemokraterne (Krščanski demokrati)
Estonija
- Isamaa ja Res Publica Liit (Savez Pro Patrije i Res Publice)
Finska
- Kansallinen Kokoomus (KOK) (Stranka nacionalne koalicije)
Francuska
- Union pour un Mouvement Populaire (UMP) (Zajednica za narodni pokret)
Njemačka
- Christlich Demokratische Union (CDU) (Krščansko demokratska zajednica)
- Christlich-Soziale Union in Bayern (CSU) (Krščansko socijalna unija Bavarske)
Grčka
- Νέα Δημοκρατία (ND) (Nova demokracija)
Mađarska
- Fidesz – Magyar Polgári Szövetség (Mađarska građanska unija)
- Kereszténydemokrata Néppárt (KDNP) (Krščansko demokratska narodna stranka)
Irska
- Fine Gael (FG)
Italija
- Il Popolo della Libertà (PdL) (Narod slobode)
- Unione di Centro (UdC) (Zajednica centra)
- Popolari per il Sud (Narod za Jug)
Latvija
- Tautas Partija (TP) (Narodna stranka),
- Jaunais Laiks (JL) (Nova era)
- Pilsoniskā Savienība (PS) (Građanska stranka)
Litva
- Tėvynės sąjunga - Lietuvos krikščionys demokratai (TS-LKD) (Domovinska zajednica - Litvanski krščanski demokrati)
Luksemburg
- Chrëschtlech Sozial Vollekspartei (CSV) (Krščansko-socijalna narodna stranka)
Malta
- Partit Nazzjonalista (PN) (Nacionalna stranka)
Nizozemska
- Christen-Democratisch Appèl (CDA) (Krščansko demokratski apel)
Poljska
- Platforma Obywatelska (PO) (Građanska platforma)
- Polskie Stronnictwo Ludowe (PSL) (Poljska seljačka stranka)
Portugal
- Partido Social Democrata (PSD) (Socijalno demokratska stranka)
- Centro Democrático e Social - Partido Popular (CDS-PP) (Socijalno demokratski centar - narodna stranka)
Rumunjska
- Partidul Naţional Ţărănesc Creştin şi Democrat (PNŢCD) (Krščansko-demokratska nacionalna seljačka stranka)
- Partidul Democrat-Liberal (PD-L) (Demokratsko liberalna stranka)
- Uniunea Democrată a Maghiarilor din România (UDMR) (Demokratska zajednica Mađara u Rumunjskoj)
Slovačka
- Slovenská demokratická a kresťanská únia - Demokratická strana (SDKÚ-DS) (Slovačka demokratska i krščanska zajednica - demokratska stranka),
- Magyar Koalíció Pártja/Strana maďarskej koalície (SMK) (Stranka mađarske koalicije),
- Kresťanskodemokratické hnutie (KDH) (Kršćansko demokratski pokret Slovačke)
Slovenija
- Slovenska demokratska stranka (SDS) (Slovenska demokratska stranka),
- Nova Slovenija Krščanska ljudska stranka (NSi) (Nova Slovenija)
- Slovenska ljudska stranka (SLS) (Slovenska narodna stranka)
Španjolska
- Partido Popular (PP) (Narodna stranka)
- Unió Democràtica de Catalunya (Demokratska zajednica Katalonije)
Švedska
- Moderata samlingspartiet (M or MSP) (Moderaterna /Umjerena stranka),
- Kristdemokraterna (KD) (Krščanski demokrati)
Pridružene članice [uredi]
Hrvatska
Makedonija
Norveška
- Høyre (H) (Konyervativci)
Srbija
- Demokratska stranka Srbije (DSS)
- Г17+ (G17 PLUS)
švicarska
- Christlichdemokratische Volkspartei (CVP) (Krščansko demokratska narodna stranka)
Promatrači [uredi]
Albanija
- Partia Demokratike e Shqipërisë (Demokratska stranka Albanije)
Bjelorusija
- Biełaruski Narodny Front (BNF) (Bjeloruski narodni front)
- Abjadnanaja Hramadzianskaja Partyja Biełarusi (AHP) (Ujedinjena građanska stranka Bjelorusije)
Bosna i Hercegovina
- Stranka demokratske akcije (SDA)
- Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZBiH)
- Partija demokratskog progresa RS (PDP)
Hrvatska
- Demokratski centar (DC)
Finska
- Suomen Kristillisdemokraatit (KD) (Finski krščanski demokrati)
Gruzija
- Ertiani Natsionaluri Modzraoba (ENM) (Ujedinjeni nacionalni pokret)
Italija
- Südtiroler Volkspartei (Južno tirolska narodna stranka)
Moldova
- Partidul Popular Creştin Democrat (Krščansko demokratska narodna stranka)
- Partidul Liberal Democrat din Moldova (Liberalno demokratska stranka Moldavije) [nedostaje izvor]
Norveška
- Kristelig Folkeparti (KrF) (Krščanska narodna stranka)
San Marino
- Partito Democratico Cristiano Sammarinese (PDCS) (Krščansko demokratska stranka San Marina)
Srbija
- Vajdasági Magyar Szövetség (VMSZ) (Savez vojvođanskih Mađara)
Turska
- Adalet ve Kalkınma Partisi (AKP) (Stranka pravde i razvoja)
Ukrajina
- Народний Союз «Наша Україна» (NSNU) (Narodna zajednica "Naša Ukrajna")
- Народний Рух України (Rukh) (Narodnyi Rukh Ukrajiny, Narodni pokret Ukrajne)
- Всеукраїнське об'єднання "Батьківщина" (Vseukrayins'ke Obyednannya Bat’kivshchyna - Sveukrajnska zajednica "Domovina")
Posebne asocijacije unutar EPP-a [uredi]
- Mladež Europske pučke stranke (Youth of the European People's Party, YEPP), politički podmladak stranke
- Europski demokratski studenti (European Democrat Students, EDS), studentska organizacija
- Unija malih i srednjih poduzetnika (Small and Medium Entrepreneurs Union, SME UNION)
- Europska Unija demokršćanskih radnika (European Union of Christian Democratic Workers, EUCDW)
- Žene Europske pučke stranke (EPP WOMEN)
- Europska umirovljenička unija (European Seniors Citizens Union, ESU)
Vidi još [uredi]
Vanjske poveznice [uredi]
European People's Party službene stranice
EPP-ED Group službene stranice Kluba zastupnika