F-4 Phantom II

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
McDonnell Douglas F-4 Phantom II
F-4 Phantom in flight Apr 1982.jpg
Opći podaci
Tip Lovac-bombarder
Proizvođač McDonnell Douglas
Probni let 27. svibnja 1957.
Uveden u uporabu 30. prosinca 1960.
Status Aktivan
Prvotni korisnik SAD
Proizveden 1958. - 1981.
Broj primjeraka 5.195
Portal: Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

McDonnell Douglas F-4 Phantom II je dvosjedni, dvomotorni nadzvučni lovac-bombarder koji je za potrebe Američke mornarice razvio McDonnel Douglas. Intenzivno se koristio posebno tijekom Vijetnamskog rata te je postao osnovica Američke mornarice i USAF-a u ulozi lovca-bombardera i izvidnika. U službu je ušao 1960. te je od tada postao sastavni dio Američke zračne moći sve kroz 70-e i 80-e kada se postupno počinje povlačiti pred dolaskom modernijih zrakoplova poput F-15 Eaglea i F/A-18 Horneta. Zadnji sukob u kojem je sudjelovao je bio Zaljevski rat 1991. gdje je obnašao ulogu izvidnika te se 1996. konačno povlači iz službe.

Pregled[uredi VE | uredi]

F-4 Phantom je dizajniran kao lovac za obranu flote Američke mornarice te je u službu ušao 1960. a do 1963. već ga je i USAF prihvatio u ulozi lovca-bombardera. Kada je proizvodnja završila 1981. proizvedeno je 5.195 zrakoplova, što ga čini najmasovnije proizvedenim američkim nadzvučnim zrakoplovom te je do dolaska F-15 Eaglea bio zrakoplov s najdužim razdobljem proizvodnje. Unatoč svojim velikim dimenzijama, maksimalnoj težini prilikom uzlijetanja od 27.000 kg, F-4 je imao maksimalnu brzinu od Mach 2,23 i brzinu uspinjanja od 210 m/s te je odmah prilikom ulaska u službu oborio 15 svjetskih rekorda. Mogao je ponijeti 8.480 kg oružja na 9 vanjskih spojnih točaka a arsenal mu se sastojao od raketa zrak-zrak, zrak-zemlja, nevođenih bombi te nuklearnog naoružanja a kako se u vrijeme njegovog uvođenja u službu F-8 Crusader koristio za blisku borbu, F-4 kao i ostali presretači nije imao ugrađeni unutarnji top. Posadu je činio glavni pilot i kopilot koji je pomagao u vizualnom i radarskom otkrivanju neprijatelja te navigaciji.

F-4 Phantom II su koristile i Američke akrobatske grupe: USAF-ovi Thunderbirdsi (5 sezona) i Blue Angelsi Američke mornarice (6 sezona).

Phantom je postao osnova buduće klase zrakoplova koja je mogla postići mach 2, imala je velik domet djelovanja te je bila optimizirana za dnevne zračne dvoboje. U USAF-u su zamjenjeni F-16 Fighting Falconima i F-15 Eagleovima a u mornarici F-14 Tomcatom i F/A-18 Hornetima.

Dizajn i razvoj[uredi VE | uredi]

F-4 Phantomi Blue Angelsa

Pozadina razvoja[uredi VE | uredi]

1953. McDonnell je započeo radove na novom zrakoplovu vraćajući se svom prethodnom dizajnu, F3H Demonu, mornaričkom lovcu kako bi mu poboljšali performanse. Razvijeno je nekoliko projekata uključujući inačicu koju je trebao pokretati Wright J67 motor ili General Electric J79. Inačica s ovi motorima je imala maksimalnu brzinu od Mach 1,97 te je McDonnell predložio mornarici novi "Super Demon". Novi zrakoplov je trebao imati i promjenjivi nosni konus, u koji se po potrebi misije mogao smještati radara, kamera ili topovi. Mornarica je bila zainteresirna za novu inačicu, no kako su već postojeći projekti Grumman XF9F-9 i Vought XF8U-1 bili dovoljni nije bilo potrebe za novim nadzvučnim zrakoplovom.

Zbog toga je McDonnell redizajnirao svoj projekt u lovca-bombardera za djelovanje u svim vremenskim uvjetima te je 18. listopada 1954. McDonnel je dobio nalog da izrade YAH-1 prototipove. 26. svibnja 1955. je došlo izlasanstvo mornarice sa potpuno novim zahtjevima, budući da je u tom trenutku za jurišne zadatke postojao A-4 Skyhawk i F-8 Crusader za neposredne zračne borbe. Zbog toga je novi zrakoplov preinačen u zrakoplov za obranu flote te je dobio kopilota koji je upravljao radarom.

XF4H-1 prototip[uredi VE | uredi]

XF4H-1 je bio dizajniran da nosi 4 AAM-N-6 Sparrow III rakete s radarskim navođenjem, a pokretala bi ga dva J79-GE-8 motora. Kao i kod F-101 Voodooa motori su bili nisko smješteni u trupu kako bi maksimalno iskoristili prostor za gorivo a zrak je uzimao kroz dva fiksirana usisnika na bokovima. Vrhovi krila su bili zakrivljeni prema gore kako bi omogućili bolju kontrolu pri niskim brzinama.

Testiranja u zračnom tunelu su ipak otkrila neke nestabilnosti te su vrhovi krila zakrivljeni za dodatnih 5 stupnjeva. Repne površine su dosta pokretljive te je horizontalni stabilizator spušten prema dolje za 23 stupnja u odnosu na vertikalni stabilizator zbog stabilnosti. Uz to, na usisnike su nadodane pokretne površine koje su ograničavale količinu zraka koji je ulazio a mogućnost presretanja u svim uvjetima je bila moguća zbog snažnog AN/APQ-50 radara.

Proizvodnja[uredi VE | uredi]

F-4 Phantom slijeće na nosača zrakoplova.

Na početku proizvodnje, radar je unaprijeđen na veći i snažniji AN/APQ-72 što je rezultiralo povećanjem nosa, te je prerađena pilotska kabina kako bi kopilot imao više prostora.

USAF-je primio prve Phantome u službu zbog Obrambenog Tajnika Robert McNamara koji je želio da se isti lovac koristi u svim granama vojske. Nakon što je F-4B pobijedio u natjecanju za USAF-ovog lovca protiv F-106 Delta Darta, u siječnju 1962. USAF je posudio dva mornarička zrakoplova te ih privremeno označio F-110A Spectre kako bi ih prilagodio svojim potrebama. Za razliku od mornarice koja je preferirala presretačke uloge, Ratno zrakoplovstvo je F-4 zamišljalo u isključivo u ulozi lovca-bombardera što je nakraju ostvarilo u inačici F-4C koja je prvi put poletila 27. svibnja 1963. te pri prvom letu postigla brzinu veću od mach 2.

Proizvodnja F-4 u SAD-u je prekinuta 1979. kada je brojka proizvedenih zrakoplova dosegla 5.195 (138 zrakoplova je proizvedeno i u Japanu) što ga čini drugim najproizvedenijim i izvezenim američkim zrakoplovom. Od 5.195 zrakoplova, 2,874 su napravljena za USAF, 1,264 za mornaricu, dok je ostatak napravljen za strane kupce. Posljednji proizvedeni zrakoplovi su otišli u Tursku, dok je baš posljednji F-4 proizveden 1981. u Japanu (inačica F-4EJ). Od 2001. još je oko 1.100 zrakoplova u službi diljem svijeta.

Oboreni rekordi[uredi VE | uredi]

  • 6. prosinca 1959. drugi XF4H-1 postavlja novi svjetski visinski rekord od 30.040 koji je do tada držao Sovjetski prototip Suhoj T-43-1.
  • 5. rujna 1960. F4H-1 je letio 500 km srednjom brzinom od 1.958 km/h .
  • 25. rujna 1960. je letio 100 km bez prestanka pri brzini od 2.237 km/h.
  • 24. svibnja 1961. tijekom proslave 50 godišnjice zrakoplovstva u mornarici, prelijeće cijeli kontinentalni dio SAD-a za 2 sata i 47 minuta.
  • 28. kolovoza 1961. F-4 Phantom prelijeće udaljenost od 4,8 km brzinom 1.452 km/h pri visini manjoj od 40 m.

Cijene inačica[uredi VE | uredi]

F-4C RF-4C F-4D F-4E
Dizajn i razvoj inačice 61.200 - 1973. 22.700 - 1973.
Struktura zrakoplova bez pogonske grupe 1,388,725 1,679000 1,018,682 1,662,000
Motori 317.647 276.000 260.563 393.000
Elektronika 52.287 293.000 262.101 299.000
Naoružanje 139.706 73.000 133.430 111.000
Cijena modifikacije 116.289 - 1973. 55.217 - 1973. 233.458 - 1973. 7.995 - 1973.
Cijena po satu letenja 924 867 896 896
Održavanje po satu leta 545 545 545 545

Napomena:Cijene su izražene u Američkim dolarima, vrijednosti iz 1964.

Povijest korištenja[uredi VE | uredi]

Američka mornarica[uredi VE | uredi]

30. prosinca 1960. VF-121 Pacemakersi su postali prvi korisnici F-4 Phantoma, a prva eskadrila s borbeno spremnijim inačicama F4H-1 je bila VF-74 Be-devilers koja je svoje zrakoplove dobila 8. srpnja 1961. U listopadu 1961. Phantomi završavaju pripreme za službu na nosačima, a prva služba je započela u razdoblju od 1962. - 1963. na nosaču zrakoplova USS Forrestal.

F-4 taktičko izvidničke grupe

Do incidenta u zaljevu Tonkin 13 od 31 mornaričke eskadrile su bile opremljene ovim zrakoplovom, a prvi borbeni letovi su se odvijali 5. kolovoza 1964. iznad Vijetnama s nosača zrakoplova USS Constellation. Prvi zračni dvoboj je dobiven 9. travnja 1965. kada je F-4B oborio Kineski MiG-17 a 17. lipnja 1965. F-4B je oborio prvi zrakoplov iznad Vijetnama.

10. svibnja 1972. poručnik Randy "Duke" Cunningham i William P. Driscoll u F-4J-u obaraju tri MiG-17, te tako postaju prvi asevi. U njihovom petom dobivenom dvoboju, vjeruje se da su oborili Sjeverno-vijetnamskog asa poručnika Toona no ti nije potvrđeno a prilikom povratka s misije ih je pogodila i teško oštetila raketa zemlja-zrak te su se katapultirali nakon što su došli iznad oceana kako ne bi bili zarobljeni.

Tijekom rata, mornarički F-4 Phantomi su sudjelovali u 84 borbena leta, pri čemu su ostvarili 40 pobjeda u zračnim dvobojima a izgubili 71 zrakoplov (5 od drugih zrakoplova, 13 je oboreno od raketa zemlja-zrak i 53 zbog protuzračne artiljerije). U nesrećama su izgubljena dodatna 54 Phantoma.

USAF[uredi VE | uredi]

Iako je na početku USAF nevoljko prihvatio mornarički zrakoplov, kasnije je postao najveći korisnik F-4 Phantoma. Prvi USAF-ovi Phantomi u Vijetnamu su bili F-4C 555-te taktičko lovačke eskadrile koji su pristigli u prosincu 1964. te su 10. srpnja 1965. ostvarili prvu zračnu pobjedu oborivši Sjeverno Vijetnamske MiG-17 pomoću AIM-9 Sidewinder raketa. 24. srpnja 1965. Phantom iz 45-e eskadrile je postao prvi Američki zrakoplov oboren od strane neprijateljskih raketa zemlja-zrak, a 5. listopada 1966. F-4C postaje prvi Američki zrakoplov izgubljen u zračnom dvoboju nakon što ga je oborio MiG-21 raketom zrak-zrak.

Shematski prikaz

Tehničke karakteristike

Osnovne karakteristike

  • posada: 2
  • dužina: 19,2 m
  • raspon krila: 11,7 m
  • površina krila: 49,2 m2
  • visina: 5,0 m
  • aeroprofil: NACA 0006.4-64 (korjen krila), NACA 0003-64 (vrh krila)
  • masa zrakoplova: 13.757 kg
  • maksimalna masa uzlijetanja: 28.030 kg

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 2.370 km/h
  • ekonomska brzina: 940 km/h
  • dolet: 2.600 km
    • borbeni dolet: 680 km
  • brzina penjanja: 210 m/s
  • omjer potisak/težina: 0,58 (pri MTOW)
  • specifično opterećenje krila: 383 kg/m2
  • motor: 2× General Electric J79-GE-17A

Izvori[uredi VE | uredi]