F-86D Sabre

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
North American F-86D Sabre
F-86D jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva
Opći podaci
Tip Lovac presretač
Proizvođač North American
Razvijen na temelju F-86 Sabre
Probni let 22. prosinca 1949.
Portal: Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

North American F-86D Sabre ("Sabre Dog"), američki jednomotorni presretač. Iako razvijen na temelju F-86 Sabre, s svojim "uzorom" dijelio je samo 25% istih komponenti.[1]

Razvoj[uredi VE | uredi]

Rad na presretačkoj inačici F-86 započeo je još dok je Američko ratno zrakoplovstvo (USAF) eskadrile popunjavalo s F-86A. Razvoj Northropovog F-89 Scorpiona u koje su polagane velike nade, je kasnio pa je USAF bio odlučan što ranije nabaviti zrakoplov koji bi branio zračni prostor Sjeverne Amerike od mogućih upada sovjetskih bombardera. Odlučeno je da se krene u nabavku F-94 Starfirea, inačice Lockheeda T-33, dok je kao privremeno rješenje trebao poslužiti derivat Sabrea.

Razvoj presretačke inačice Sabrea, izvorne oznake F-95A, započeo je 1949. Prvi od dva prototipa bez naoružanja i elektronike dovršen je u studenome iste godine, dok je 22. prosinca obavio prvi let. Tom prilikom prednji kotač stajnog trapa se zaglavio te je testni pilot George Welch izveo prinudno slijetanje pri čemu je zrakoplov oštećen.

Drugi prototip, s ugrađenim Hughes E-3 sustavom upravljanja paljbom (SUP), prvi je put poletio u rujnu 1950. Iako je trebao nastaviti nositi naziv F-95A, budući da je Kongres nevoljko odobravao financiranje novih zrakoplova, oznaka mu je promijenjena u F-86D aludirajući na modifikaciju postojećeg zrakoplova što je bilo prihvatljivije. Shodno tome, prototipovi su reklasificirani u YF-86D. Prvi produkcijski F-86D-1 dovršen je u tvornici u Inglewoodu u ožujku 1951.

Opis[uredi VE | uredi]

F-86D je pokretao jedan General Electric J47-GE-17 potiska 22,3 kN odnosno 29,6 kN s naknadnim izgaranjem. Ovo mu je svojedobno omogućavalo impresivne performanse tako da je krajem 1952. F-86D postavio svjetski brzinski rekord od 1124,6 km/h dok je u srpnju 1953. povećan na 1152,3 km/h.

Naoružanje se sastojalo od lansera s 24 nevođene rakete, dometa 4 kilometra i s bojevom glavom od 3,4 kilograma. Mogle su se ispaliti u salvama od 6, 12 ili 24 komada prema neprijateljskim bombarderskim formacijama.

Prema tadašnjem standardu, F-86D je koristio naprednu elektroničku opremu. Većina tadašnjih zrakoplova s radarima bili su dvosjedi s pilotom i operaterom, dok je F-86D bio jednosjed. Iako je izvorno planiran s dva sjedišta, smanjenje performansi i nova otkrića na polju elektronike uvjerila su inženjere North Americana kako će tehnologija zamjeniti drugog člana posade. U teoriji, zrakoplov bi do cilja navodila zemaljska kontrola, da bi na udaljenosti od oko 50 kilometara pilot cilj zahvatio s ugrađenim radarom AN/APG-7. SUP E-4 s integriranim eletroničkim analognim računalom AN/APA-84 bi potom odredio kurs kojim bi se cilj presreo. U određeno vrijeme E-4 bi signalizirao da je vrijeme za ispaliti rakete ili da se dvije letjelice nalaze na kursu za sudaranje.

Ovo se u realnosti ipak pokzalao zahtjevnim za samo jednog člana posade. Unatoč namjeri da elektronika "odradi" većinu posla, F-84D je od svih tadašnjih zrakoplova u inventaru USAF-a zahtjevao najviše obuke.

Operativna uporaba[uredi VE | uredi]

Motor J47 se u uporabi pokazao nepouzdanim, isporuka SUP-ova E-4 je kasnila, a kada bi konačno i bili ugrađeni, nerijetki su bili kvarovi uslijed tvorničkih greški. Isporuka eletroničkih dijelova je u jednom trenutku toliko kasnila da je North American ispred svoje tvornice poredao 320 F-86D koji su čekali kompletiranje.

Serija od 13 zapaljenja i eksplozija prizemljila je cijelu flotu 1953. dok naknadno nije popravljen gorivni sustav. Ponovno prizemljenje slijedilo je godinu poslije nakon još 19 nesreći. Zbog ovoga je North American u suradnji s USAF-om pokrenuo Projekt Pullout kojim su riješeni glavni problemi. Cijeli program stajao je 100 milijuna američkih dolara, proveden je na više od 1000 zrakoplova (dizanje na standard F-86D-45) u razdoblju od 18 mjeseci.

Inačice[uredi VE | uredi]

F-86D
Produkcijska inačica izvorne oznake F-95.
F-86G
Inačica s snažnijim motorima
YF-86K
Osnovna inačica namijenjena izvozu. Nevođene rakete zamijenjene su s četiri 20 mm topa i ugrađen je jednostavniji SUP. Konverzijom napravljena samo dva zrakoplova
F-86K
NATO inačica F-86D
F-86L
Poboljšani F-86D

Korisnici[uredi VE | uredi]

Njemački F-86K
Flag of Denmark.svg Danska
Flag of France.svg Francuska
Flag of the Philippines.svg Filipini
Flag of Greece.svg Grčka
Flag of Honduras.svg Honduras
Flag of Italy.svg Italija
Flag of SFR Yugoslavia.svg Jugoslavija
Flag of Japan.svg Japan
Flag of South Korea.svg Južna Koreja
Flag of the Netherlands.svg Nizozemska
Flag of Norway.svg Norveška
Flag of Germany.svg Zapadna Njemačka
Flag of Turkey.svg Turska
Flag of Thailand.svg Tajland
Flag of the United States.svg SAD
Flag of Venezuela.svg Venezuela

Tehničke karakteristike (F-86D)

Izvori podataka: Vectorsite[1]

Osnovne karakteristike

  • posada: 1
  • dužina: 12,27 m
  • raspon krila: 11,31 m
  • površina krila: 26,75 m2
  • visina: 4,57 m
  • masa zrakoplova: 6125 kg

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 990 km/h
  • dolet: 890 km (bez dodatnih spremnika)
  • najveća visina leta: 16.900 m
  • motor: 1 x General Electric J47-GE-17

Naoružanje

  • naoružanje: 24 x 2,75 in (70 mm) nevođene rakete

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 F-86D (F-95) Sabre Interceptor (engleski). vectorsite.net (31. siječnja 2011.)