FK Željezničar

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma FK Željezničar. Za druga značenja, pogledajte FK Željezničar (razdvojba).
Željezničar
Puno ime FK Željezničar Sarajevo
Nadimak Željo, Plavi
Osnovan 1921.
Igralište Grbavica, Sarajevo
Kapacitet 12.000, sjedećih: 9.000
Trener Admir Adžem
Liga Premijer liga BiH
2013./14. 4.
Domaći dres
Gostujući dres

FK Željezničar (prethodno NK Željezničar) je nogometni klub iz Sarajeva. Osnovan je 1921. godine i do sada imaju šest naslova prvaka države. Jedan iz sezone 1971./72. kada su postali prvaci SFRJ, a pet su iz razdoblja neovisne BiH kada su prvacima postali u sezonama 1997./98., 2000./01., 2001./02., 2009./10., 2011./12. i 2012./13. Tri puta su osvajali Kup i 3 puta superkup BiH.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prva nogometna lopta u Bosnu i Hercegovinu donesena je davne 1903. godine, no najljepša sporedna stvar na svijetu u Sarajevu se počela igrati 1908. godine. Prvi osnovani klub na prostorima BiH bila je srednjoškolska momčad sarajevske Gimnazije. Klub je ubrzo dobio ime "Osman". Osnivači ovog nogometnog kolektiva bili su: Emil Najšul, Feodor Lukač, Stevo Janković i Zdravko Jeftanović. Nakon osnivanja prve momčadi, ubrzo se formiraju nacionalni klubovi srpska FK Slavija, hrvatski SAŠK, muslimanski ŠK. Otpor nacionalnim klubovima pružaju radnici Željeznice, tako da je prva multietnička radnička momčad osnovana 1912. godine, a zvala se Sarajevo–Hajduk.

U prvim proljetnim danima javlja se ideja željezničkog radnika, Dimitrije Dimitrijevića o formiranju novog kluba. Ubrzo je ideja ostvarena, ali javljaju se problemi oko igrališta. Igralo se i treniralo u Egzirciru, a time i dobilo ime "Željezničar", ne slutivši tih dana da će klub doseći današnji ugled. Prva javna utakmica odigrana je sa SAŠK-om 17. rujna u 16 sati. Na igralištu je je bilo 500 navijača, a SAŠK je pobjedio 5:1. Prvu natjecateljsku sezonu Željezničar je igrao u drugom razredu sarajevskog podsaveza, gdje su još nastupali: Troja, Šparta, Barakohba. Prvu pobjedu u službenim utakmicama "plavi" su zabilježili protiv Barakohbe. Rezultat je bio uvjerljiv 7:0.

Prvi naslov prvaka države[uredi VE | uredi]

Bile su to najslavnije godine momčadi s Grbavice. Željezničar je u sezoni 1971/72. osvojio naslov prvaka bivše Jugoslavije. Bila je to sezona u kojoj su izabranici Milana Ribara vodili mrtvu utrku sa beogradskom Crvenom zvezdom. Na kraju su "plavi" skupili 59, a Beograđani 49 bodova.

Željezničar je doživio samo četiri poraza, dok su 9 puta igrali neriješeno. Najbolji strijelac Željezničara u ovoj sezoni bio je Josip Bukal s postignutih 14 golova, a Božo Janković dao je 13, dok je Josip Katalinski 12 puta pogađao mreže suparničkih vratara. Slobodan Janjuš, vratar "plavih" je u toj godini postao rekorder po do onda najmanjem broju primljenih golova u svim odigranim prvenstvima (20).

Prvačku generaciju su činili: Slobodan Janjuš, Dragan Kojović, Velija Bećirspahić, Blagoje Bratić, Josip Katalinski, Enver Hadžiabdić, Branislav Jelušić, Božo Janković, Josip Bukal, Edin Sprečo, Avdija Deraković, Slobodan Kojović, Fahrija Hrvat, Džemaludin Serbo, Nusret Kadrić, Hajrudin Saračević, Miloš Radović i Željko Rodić.

Međunarodni uspjesi[uredi VE | uredi]

Najveći međunarodni uspjeh je Željezničar postigao u sezoni 1984./85.. Te je sezone Željezničar pod vodstvom Ivice Osima bio nadomak završnice Kupa UEFA. U prvom kolu ždrijeb je htio neka Željezničar igra sa bugarskim Slivenom. Bugari su slavili na svom terenu 1:0, da bi u uzvratu u Sarajevu doživjeli debakl, 5:1 za Željezničar. Drugo kolo donosi švicarski Sion. Nakon "mršave" pobjede na Grbavici od 2:1, u drugom susretu Željezničar je uspio sačuvati minimalnu prednost, remizirajući (1:1). Šesnaestina završnice i put u Craiovu (Rumunjska), kod Universitatee, koja je prije dvije godine igrala u poluzavršnici Kupa UEFA. Univerzitatea je bila bolja sa 2:0. Očekivalo se da je ta prednost neuhvatljiva. No, Željo je tada zaista bio veliki klub, na vrhuncu slave. Rumunji su "ispraćeni" sa četiri pogotka u mreži. Ulazak među osam je bio veliki uspjeh. Na Grbavici su savladani uvijek neugodni Bjelorusi. Dinamo iz Minska su porazili rezultatom 2:0. U drugoj utakmici Željezničar je sačuvao prednost igrajući neriješeno 1:1. U poluzavršnici je Željezničarov protivnik bio mađarski Videoton, nepoznanica u europskom nogometu. No taj je sastav do tada eliminirao velikane poput Manchester Uniteda, PSG-a i beogradskog Partizana kojeg je porazio sa čak 5:0. U prvoj utakmici u Mađarskoj rezultat je bio 3:1. U uzvratu Željezničar je vodio 2:0 do 87. minute, rezultat koji ga je vodio u finale, no Mađari su svoj prvi prelazak preko centra iskoristili za postizanje zgoditka i tako izbacili Željezničar iz europskog natjecanja. Boje Željezničara u Europi branili su: Škrba, Berjan, Baljić, Šabanadžović, Čapljić, Komšić, Ćilić, Bahtić, Škoro, Mihajlović, Baždarević, Nikić, Samardžija.

Željezničar je igrao i u Kupu prvaka, i to nakon osvojenog naslova 1971/72.. U sezoni 1972/73. je Željo igrao protiv engleskog tima Derby Countyja i izgubio obje utakmice, u gostima 0:2, dok je na Koševu gdje je igran uzvratni susret bilo 1:2.

Nakon uspostavljanja Premijer lige BiH, Željezničar je stalni sudionik europskih natjecanja. Najveći poslijeratni uspjeh je postignut u sezoni 2002./03. kada je Željezničar došao do 3. pretkola Lige Prvaka. Najprije je pobjeđen islandski Akranes ukupnim rezultatom 4:0. Nakon toga Željo je u 2 utakmice bio bolji od norveškog predstavnika Lillestroma da bi na kraju pred 40 000 gledatelja na stadionu Koševo Željezničar ugostio engleski Newcastle. Željezničar je ispao ukupnim rezultatom 5:0. Nakon ispadanja iz Lige Prvaka Željo nastavlja natjecanje u Kupu UEFA, ali nesretno ispada od španjolske Malage ukupnim rezultatom 0:1.

Iako je u sezoni 2004./05. izborio sudjelovanje u Kupu UEFA zbog nedobijanja Uefine licence Željezničaru je uskraćen izlazak u Europu.

Ime kluba[uredi VE | uredi]

Klub je formiran pod imenom RŠD Željezničar (Radničko športsko društvo). Kasnije (u SFRJ) bio je poznat pod imenom FK Željezničar, a bio je dio SD Željezničar, sportskog društva koje je uključivalo i klubove drugih športova. Od 1993. do 2000. nosio je ime Nogometni klub Željezničar (NK Željezničar), a zatim je ime promijenjeno u današnji i već ranije korišteni naziv FK Željezničar.

Stadion[uredi VE | uredi]

Željezničar od 1953. godine svoje domaće utakmice igra na stadionu Grbavica u istoimenom sarajevskom naselju. Stadion je od 1953. godine pretrpio tri veća renoviranja. Prvo od 1968. do 1976. kada je napravljena sjeverna tribina, zatim je obnovljen nakon reintegracije Grbavice kada je ponovo izgrađena drvena tribina na zapadnoj strani i pred sezonu 2004./05. kada su na sjevernu i južnu tribinu postavljene stolice čime je kapacitet stadiona smanjen na 12 000 mjesta. Za europske utakmice je zatvorena istočna tribina koja ne ispunjava Uefine kriterije.

Poznatiji igrači[uredi VE | uredi]

Rekordi[uredi VE | uredi]

  • najuvjerljivija pobjeda: Željezničar - Barkohba 18:0
  • najuvjerljiviji poraz: 1:9 u nekoliko navrata
  • najuvjerljivija pobjeda u prvoj ligi SFRJ: Željezničar - NK Maribor 8:0 (29. kolovoza 1971.)
  • najuvjerljiviji poraz u prvoj ligi SFRJ: NK Dinamo Zagreb - Željezničar 9:1 (29. rujna 1946.)
  • najviše službenih nastupa za Željezničar: Blagoje Bratić (343)
  • najviše postignutih golova za Željezničar: Josip Bukal (127)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]