Fabijan Šovagović
| Fabijan Šovagović | |||||||
 Fabijan Šovagović kao žandar-podnarednik u filmu Bitka na Neretvi iz 1969. |
|||||||
| Rođenje | 4. siječnja 1932. | ||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Smrt | 1. siječnja 2001. | ||||||
| Zanimanje | kazališni i filmski glumac | ||||||
| Godine rada | 1957. - 2001. | ||||||
| službena stranica | |||||||
|
|||||||
| Portal o životopisima | |||||||
Fabijan Šovagović (Ladimirevci, 4. siječnja 1932. - Zagreb, 1. siječnja 2001.) bio je hrvatski kazališni i filmski glumac, redatelj i pisac. Jedan je od najvećih hrvatskih glumaca čija su ostvarenja tijekom desetljeća obilježavala i određivala smjer i kvalitetu hrvatskoga glumišta.[1]
Sadržaj |
[uredi] Životopis
Fabijan Šovagović rođen je 1932. godine kao jedno od četvero djece u zemljoradničkoj obitelji Josipa i Tonke Šovagović a odrastao u slavonskom selu Ladimirevcima nedaleko Valpova.[2] Srednju školu građevinskoga smjera završio je u Osijeku. Već je kao srednjoškolac glumio u amaterskim predstavama u Ladimirevcima (David Štrbac u Kočićevu Jazavcu pred sudom), a potom i u omladinskom KUD-u “Milica Križan” u Osijeku.[2] Studij glume polazio je na Akademiji kazališne umjetnosti u Zagrebu gdje je i diplomirao 1957. godine. Tijekom godina bio je članom kazališta "Gavella", HNK u Zagrebu, sudjelovao u radu "Teatra u gostima", djelovao kao slobodni umjetnik i nastupao na svim našim najvećim festivalima.
Neka od njegovih najpoznatijih ostvarenja su uloge u predstavama "Lenjin", "Skup", "Dundo Maroje", potom u TV-serijama "Kuda idu divlje svinje" (1971.), "Prosjaci i sinovi" (1972.), "U registraturi" (1974.), "Velo misto" (1980.), "Đuka Begović" (1991.) i druge.
Umro je u Zagrebu, 1. siječnja 2001. godine a sahranjen je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[3]
Njegov sin Filip Šovagović i kći Anja Šovagović-Despot također su glumci.
[uredi] Filmografija
[uredi] Filmske uloge
- Svoga tela gospodar (1957)
- H-8 (1958)
- Prometej s otoka Viševice (1964)
- Druga strana medalje (1965)
- Ponedjeljak ili utorak (1966)
- Crne ptice (1967)
- Iluzija (1967)
- Breza (1967)
- Imam dvije mame i dva tate (1968)
- Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata (1968)
- Kad čuješ zvona (1969)
- Bitka na Neretvi (1969)
- Događaj (1969)
- Lisice (1969)
- Slučajni život (1969)
- Hranjenik (1970)
- Makedonski del od pekloto (Makedonski dio pakla) (1971)
- Ovčar (1971)
- U gori raste zelen bor (1971)
- Lov na jelene (1972)
- Prvi splitski odred (1972)
- Putovanje (1972)
- Majstor i Margarita (1972)
- Protuhe (1972)
- Živjeti od ljubavi (1973)
- Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj (1973)
- Deps (1975)
- Kuća (1975)
- Hotelska soba (1975)
- Jad (1975)
- Seljačka buna (1975)
- Četiri dana do smrti (1976)
- Izbavitelj (1976)
- Mećava (1977)
- Ne naginji se van (1977)
- Pucanj (1977)
- Sjena na suprotnom zidu (1977)
- Parnjača (1979)
- Daj što daš (1979)
- Novinar (1979)
- Povratak (1979)
- Usijanje (1979)
- Meetings With Remarkable Men (1979)
- Ritam zločina (1981)
- Hoću živjeti (1982)
- Servantes iz Malog Mista (1982)
- Dvije polovine srca (1982)
- Zločin u školi (1982)
- Medeni mjesec (1983)
- Ambasador (1984)
- Mala pljačka vlaka (1984)
- Crveni i crni (1985)
- Horvatov izbor (1985)
- I to će proći (Oslobađanje Isidora K) (1985)
- San o ruži (1986)
- Na putu za Katangu (1987)
- Osuđeni (1987)
- Hi-Fi pojavljivanje (1987)
- Sokol ga nije volio (1988): film za koji je prema vlastitom literarnom predlošku napravio i scenarij.
- Život sa stricem (1988)
- Čovjek koji je volio sprovode (1989)
- Diploma za smrt (1989)
- Hamburg Altona (1989)
- Povratak Katarine Kožul (1989)
- Gluvi barut (1990)
- Ljeto za sjećanje (1990)
- Orao (1990)
- Čaruga (1991)
- Đuka Begović (1991)
- Vukovar se vraća kući (1994)
- Treća žena (1997)
[uredi] Knjige
- Glumčevi zapisi – zapisi o teatru - Centar za kulturnu djelatnost, Biblioteka Prolog, Zagreb, knjiga 4, 1977. (2. izd. 1979.)
- Sokol ga nije volio: dramska kronika u dva dijela (osam slika) s pjevanjem i pucanjem - prvi put tiskana u “Prologu”, 41/1981. (potom 2 izdanja, KIC Privlačica, Privlaka, 1986.)
- Divani Fabe Šovagova – eseji - Riječ, Vinkovci, 1996.
[uredi] Nagrade
- 1968.: “Zlatni lovor - vjenčić” na IX. Festivalu malih i eksperimentalnih scena u Sarajevu, za recital “Kristalna kocka vedrine” Tina Ujevića.
- 1970.: Nagrada “Vladimir Nazor” za ulogu mladoženje u filmu “Lisice” Krste Papića.
- 1976.: “Zlatna kolajna” na IV. Festivalu monodrame i pantomime u Zemunu, za “Đuku Begovića” Ivana Kozarca.
- 1978.: Nagrada INE Zagreb za književnost, za knjigu “Glumčevi zapisi”.
- 1979.: “Zlatna arena” u Puli za sporednu ulogu u filmu “Novinar” Fadila Hadžića.
- 1982.: Nagrada “Vladimir Nazor” za uloge Fabija u “Pustinjama” Ranka Marinkovića i Šime u vlastitoj drami “Sokol ga nije volio”.
- 1983.: Sterijina nagrada na 28. Jugoslavenskim kazališnim igrama u Novom Sadu, za ulogu Šime u “Sokolu”.
- 1984.: “Zlatna arena” u Puli za sporednu ulogu u filmu “Ambasador” Fadila Hadžića.
- 1991.: Nagrada “Vjesnika" za kazališnu umjetnost "Dubravko Dujšin".
- 1991.: Nagrada “Vladimir Nazor” za životno djelo.
- 1993.: Nagrada hrvatskog glumišta za životno djelo.
- 1996.: Nagrada "Vjesnika" za životno djelo u filmskoj umjetnosti "Krešo Golik".
- Nagrada publike na VI. susretima profesionalnih kazališta Hrvatske u Slavonskom Brodu, za ulogu Miroslava u “Gle, kako lijepo počinje dan” Zvonimira Bajsića.
[uredi] Diskografija
- Recitacije pjesama Cesarića, A. B. Šimića, Ujevića, govorenje ulomaka iz svojih uloga i monodrama “Đuka Begović” Ivana Kozarca, Jugoton, 1976.
- “Pokraj Karašice selo malo” – slavonske tamburaške pjesme, Jugoton, 1985.
[uredi] Spomen
- Od 2001. godine Festival glumca njegovim imenom nazvao je svoju nagradu za najboljega glumca/glumicu.[4]
- Od 2007. godine u rodnim mu Ladimirevcima održava se Memorijal Fabijana Šovagovića (od 2011. pod imenom "Šovini dani"), manifestacija posvećena životu i djelu velikana hrvatskoga glumišta.[5]
- 2007. godine postavljen je u središtu Ladimirevaca prvi spomenik Šovagoviću u Hrvatskoj, djelo akademskoga kipara Stipe Sikirice.[6]
- 2010. godine postavljena mu je spomen ploča u Zagrebu, na pročelju kuće u Mesničkoj 14, gdje je živio od 1967. do 2001. godine.[7]
[uredi] Izvori
- ↑ HRT: Sjećanje na Fabijana Šovagovića, preuzeto 25. veljače 2013.
- ↑ 2,0 2,1 Ladimirevci.info: Fabijan Šovagović, preuzeto 25. veljače 2013.
- ↑ Gradska groblja - Š, preuzeto 25. veljače 2013.
- ↑ TZ Županja: Festival glumca, preuzeto 25. veljače 2013.
- ↑ Ladimirevci.info: Memorijal Fabijana Šovagovića, preuzeto 25. veljače 2013.
- ↑ dnevnik.hr: Ladimirevci: Otkriven spomenik Fabijanu Šovagoviću, preuzeto 25. veljače 2013.
- ↑ dalmacijanews.com: Fabijanu Šovagoviću spomen ploča u Zagrebu, preuzeto 25. veljače 2013.
