Fabijan Šovagović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Fabijan Šovagović
Fabijan Šovagović
Fabijan Šovagović u jednoj od mnogih uloga
Rođenje 4. siječnja 1932.
Smrt 1. siječnja 2001.
Zanimanje kazališni i filmski glumac
Godine rada 1957. - 2001.
službena stranica
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Fabijan Šovagović (Ladimirevci, 4. siječnja 1932. - Zagreb, 1. siječnja 2001.) hrvatski kazališni i filmski glumac, redatelj i pisac. Bio je jedan od najvećih hrvatskih glumaca čija su ostvarenja tijekom desetljeća obilježavala i određivala smjer i kvalitetu hrvatskoga glumišta.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Bista Fabijana Šovagovića u Ladimirevcima

Fabijan Šovagović rođen je 1932. godine kao jedno od četvero djece u zemljoradničkoj obitelji Josipa i Tonke Šovagović a odrastao u slavonskom selu Ladimirevcima nedaleko Valpova.[2] Srednju školu građevinskoga smjera završio je u Osijeku. Već je kao srednjoškolac glumio u amaterskim predstavama u Ladimirevcima (David Štrbac u Kočićevu Jazavcu pred sudom), a potom i u omladinskom KUD-u “Milica Križan” u Osijeku.[2] Studij glume polazio je na Akademiji kazališne umjetnosti u Zagrebu gdje je i diplomirao 1957. godine. Tijekom godina bio je članom kazališta "Gavella", HNK u Zagrebu, sudjelovao u radu "Teatra u gostima", djelovao kao slobodni umjetnik i nastupao na svim našim najvećim festivalima.

Kazališni glumac široka raspona, na filmu debitira u Svoga tela gospodar. Jedan od najboljih hrvatskih glumaca uopće, sugestijom iznimnog unutarnjeg života te dubokih i proturječnih poriva, ostvario je bogat filmski, kazališni i televizijski opus. Podjednako je uvjerljiv kao razočarani intelektualac – cinični promatrač društvenih mana (Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, Krsto Papić, 1973; Novinar, Zlatna arena), bešćutni ubojica (Događaj) ili žrtva društvene represije (Lisice).[3]

U žanru komedije glumio je ozbiljne, često mračne, cinične ili nervozne likove, pridonoseći složenosti prikazanoga svijeta, npr. u Imam 2 mame i 2 tate i u tv seriji Prosjaci i sinovi Antuna Vrdoljaka. Markantne osobenjake, npr. u Brezi i Ritmu zločina, tumači s iznimnom psihološkom uvjerljivošću, a bez manirizma. Sporednim ulogama, npr. u filmovima Ponedjeljak ili utorak, Čovjek koji je volio sprovode (Zoran Tadić, 1989, Zlatna arena) i Orao zavrjeđuje pohvale koliko i u glavnima, a psihološku slojevitost unosi i u plošno zamišljene likove, npr. u Izbavitelju. Prema vlastitoj drami, s Brankom Schmidtom napisao je scenarij za film Sokol ga nije volio (i gl. uloga), s temom iz zavičajne Slavonije.[3]

Ostali važniji filmovi: Prometej s otoka Viševice, Kuća, Seljačka buna 1573 (Vatroslav Mimica, 1975., kao Matija Gubec), Pucanj (Krešo Golik, 1977), Ne naginji se van, Susreti sa značajnim ljudima (Peter Brook, 1979), Povratak (Antun Vrdoljak, 1979), Ambasador (Fadil Hadžić, 1984, Zlatna arena), San o ruži (Zoran Tadić, 1986), Osuđeni (Zoran Tadić, 1987), Diploma za smrt (Živorad Tomić, 1989), Đuka Begović (Branko Schmidt, 1991., i koscenarist).[3] Neka od njegovih najpoznatijih ostvarenja su uloge u predstavama Lenjin, Skup, Dundo Maroje, potom u TV-serijama Kuda idu divlje svinje (1971.), Prosjaci i sinovi (1972.), U registraturi (1974.), Velo misto (1980.), Đuka Begović (1991.) i druge.

Umro je u Zagrebu, 1. siječnja 2001. godine a sahranjen je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[4]

Njegov sin Filip Šovagović i kći Anja Šovagović-Despot također su glumci.[3]

Filmografija[uredi VE | uredi]

Filmske uloge[uredi VE | uredi]

 

 

Knjige[uredi VE | uredi]

  • Glumčevi zapisi – zapisi o teatru - Centar za kulturnu djelatnost, Biblioteka Prolog, Zagreb, knjiga 4, 1977. (2. izd. 1979.)
  • Sokol ga nije volio: dramska kronika u dva dijela (osam slika) s pjevanjem i pucanjem - prvi put tiskana u “Prologu”, 41/1981. (potom 2 izdanja, KIC Privlačica, Privlaka, 1986.)
  • Divani Fabe Šovagova – eseji - Riječ, Vinkovci, 1996.

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • 1968.: “Zlatni lovor - vjenčić” na IX. Festivalu malih i eksperimentalnih scena u Sarajevu, za recital “Kristalna kocka vedrine” Tina Ujevića.
  • 1970.: Nagrada “Vladimir Nazor” za ulogu mladoženje u filmu “Lisice” Krste Papića.
  • 1976.: “Zlatna kolajna” na IV. Festivalu monodrame i pantomime u Zemunu, za “Đuku Begovića” Ivana Kozarca.
  • 1978.: Nagrada INE Zagreb za književnost, za knjigu “Glumčevi zapisi”.
  • 1979.: “Zlatna arena” u Puli za sporednu ulogu u filmu “Novinar” Fadila Hadžića.
  • 1982.: Nagrada “Vladimir Nazor” za uloge Fabija u “Pustinjama” Ranka Marinkovića i Šime u vlastitoj drami “Sokol ga nije volio”.
  • 1983.: Sterijina nagrada na 28. Jugoslavenskim kazališnim igrama u Novom Sadu, za ulogu Šime u “Sokolu”.
  • 1984.: “Zlatna arena” u Puli za sporednu ulogu u filmu “Ambasador” Fadila Hadžića.
  • 1991.: Nagrada “Vjesnika" za kazališnu umjetnost "Dubravko Dujšin".
  • 1991.: Nagrada “Vladimir Nazor” za životno djelo.
  • 1993.: Nagrada hrvatskog glumišta za životno djelo.
  • 1996.: Nagrada "Vjesnika" za životno djelo u filmskoj umjetnosti "Krešo Golik".
  • Nagrada publike na VI. susretima profesionalnih kazališta Hrvatske u Slavonskom Brodu, za ulogu Miroslava u “Gle, kako lijepo počinje dan” Zvonimira Bajsića.

Diskografija[uredi VE | uredi]

  • Recitacije pjesama Cesarića, A. B. Šimića, Ujevića, govorenje ulomaka iz svojih uloga i monodrama “Đuka Begović” Ivana Kozarca, Jugoton, 1976.
  • “Pokraj Karašice selo malo” – slavonske tamburaške pjesme, Jugoton, 1985.

Spomen[uredi VE | uredi]

  • Od 2001. godine Festival glumca njegovim imenom nazvao je svoju nagradu za najboljega glumca/glumicu.[5]
  • Od 2007. godine u rodnim mu Ladimirevcima održava se Memorijal Fabijana Šovagovića (od 2011. pod imenom "Šovini dani"), manifestacija posvećena životu i djelu velikana hrvatskoga glumišta.[6]
  • 2007. godine postavljen je u središtu Ladimirevaca prvi spomenik Šovagoviću u Hrvatskoj, djelo akademskoga kipara Stipe Sikirice.[7]
  • 2010. godine postavljena mu je spomen ploča u Zagrebu, na pročelju kuće u Mesničkoj 14, gdje je živio od 1967. do 2001. godine.[8]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. HRT: Sjećanje na Fabijana Šovagovića, preuzeto 25. veljače 2013.
  2. 2,0 2,1 Ladimirevci.info: Fabijan Šovagović, preuzeto 25. veljače 2013.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Filmski leksikon - Šovagović, Fabijan Dopušteno je korištenje ili citiranje pojedinih članaka u dijelovima ili u cjelini uz naznaku izvora.
  4. Gradska groblja - Š, preuzeto 25. veljače 2013.
  5. TZ Županja: Festival glumca, preuzeto 25. veljače 2013.
  6. Ladimirevci.info: Memorijal Fabijana Šovagovića, preuzeto 25. veljače 2013.
  7. dnevnik.hr: Ladimirevci: Otkriven spomenik Fabijanu Šovagoviću, preuzeto 25. veljače 2013.
  8. dalmacijanews.com: Fabijanu Šovagoviću spomen ploča u Zagrebu, preuzeto 25. veljače 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]