Fabijan Šovagović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Fabijan Šovagović
Fabijan Šovagović
Fabijan Šovagović u jednoj od mnogih uloga
Rođenje 4. siječnja 1932.
Smrt 1. siječnja 2001.
Zanimanje kazališni i filmski glumac
Godine rada 1957. - 2001.
službena stranica
Portal o životopisima

Fabijan Šovagović (Ladimirevci, 4. siječnja 1932. - Zagreb, 1. siječnja 2001.) hrvatski kazališni i filmski glumac, redatelj i pisac. Bio je jedan od najvećih hrvatskih glumaca čija su ostvarenja tijekom desetljeća obilježavala i određivala smjer i kvalitetu hrvatskoga glumišta.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Bista Fabijana Šovagovića u Ladimirevcima

Fabijan Šovagović rođen je 1932. godine kao jedno od četvero djece u zemljoradničkoj obitelji Josipa i Tonke Šovagović a odrastao u slavonskom selu Ladimirevcima nedaleko Valpova.[2] Srednju školu građevinskoga smjera završio je u Osijeku. Već je kao srednjoškolac glumio u amaterskim predstavama u Ladimirevcima (David Štrbac u Kočićevu Jazavcu pred sudom), a potom i u omladinskom KUD-u “Milica Križan” u Osijeku.[2] Studij glume polazio je na Akademiji kazališne umjetnosti u Zagrebu gdje je i diplomirao 1957. godine. Tijekom godina bio je članom kazališta "Gavella", HNK u Zagrebu, sudjelovao u radu "Teatra u gostima", djelovao kao slobodni umjetnik i nastupao na svim našim najvećim festivalima.

Neka od njegovih najpoznatijih ostvarenja su uloge u predstavama "Lenjin", "Skup", "Dundo Maroje", potom u TV-serijama "Kuda idu divlje svinje" (1971.), "Prosjaci i sinovi" (1972.), "U registraturi" (1974.), "Velo misto" (1980.), "Đuka Begović" (1991.) i druge.

Umro je u Zagrebu, 1. siječnja 2001. godine a sahranjen je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[3]

Njegov sin Filip Šovagović i kći Anja Šovagović-Despot također su glumci.

Filmografija[uredi VE | uredi]

Filmske uloge[uredi VE | uredi]

 

 

Knjige[uredi VE | uredi]

  • Glumčevi zapisi – zapisi o teatru - Centar za kulturnu djelatnost, Biblioteka Prolog, Zagreb, knjiga 4, 1977. (2. izd. 1979.)
  • Sokol ga nije volio: dramska kronika u dva dijela (osam slika) s pjevanjem i pucanjem - prvi put tiskana u “Prologu”, 41/1981. (potom 2 izdanja, KIC Privlačica, Privlaka, 1986.)
  • Divani Fabe Šovagova – eseji - Riječ, Vinkovci, 1996.

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • 1968.: “Zlatni lovor - vjenčić” na IX. Festivalu malih i eksperimentalnih scena u Sarajevu, za recital “Kristalna kocka vedrine” Tina Ujevića.
  • 1970.: Nagrada “Vladimir Nazor” za ulogu mladoženje u filmu “Lisice” Krste Papića.
  • 1976.: “Zlatna kolajna” na IV. Festivalu monodrame i pantomime u Zemunu, za “Đuku Begovića” Ivana Kozarca.
  • 1978.: Nagrada INE Zagreb za književnost, za knjigu “Glumčevi zapisi”.
  • 1979.: “Zlatna arena” u Puli za sporednu ulogu u filmu “Novinar” Fadila Hadžića.
  • 1982.: Nagrada “Vladimir Nazor” za uloge Fabija u “Pustinjama” Ranka Marinkovića i Šime u vlastitoj drami “Sokol ga nije volio”.
  • 1983.: Sterijina nagrada na 28. Jugoslavenskim kazališnim igrama u Novom Sadu, za ulogu Šime u “Sokolu”.
  • 1984.: “Zlatna arena” u Puli za sporednu ulogu u filmu “Ambasador” Fadila Hadžića.
  • 1991.: Nagrada “Vjesnika" za kazališnu umjetnost "Dubravko Dujšin".
  • 1991.: Nagrada “Vladimir Nazor” za životno djelo.
  • 1993.: Nagrada hrvatskog glumišta za životno djelo.
  • 1996.: Nagrada "Vjesnika" za životno djelo u filmskoj umjetnosti "Krešo Golik".
  • Nagrada publike na VI. susretima profesionalnih kazališta Hrvatske u Slavonskom Brodu, za ulogu Miroslava u “Gle, kako lijepo počinje dan” Zvonimira Bajsića.

Diskografija[uredi VE | uredi]

  • Recitacije pjesama Cesarića, A. B. Šimića, Ujevića, govorenje ulomaka iz svojih uloga i monodrama “Đuka Begović” Ivana Kozarca, Jugoton, 1976.
  • “Pokraj Karašice selo malo” – slavonske tamburaške pjesme, Jugoton, 1985.

Spomen[uredi VE | uredi]

  • Od 2001. godine Festival glumca njegovim imenom nazvao je svoju nagradu za najboljega glumca/glumicu.[4]
  • Od 2007. godine u rodnim mu Ladimirevcima održava se Memorijal Fabijana Šovagovića (od 2011. pod imenom "Šovini dani"), manifestacija posvećena životu i djelu velikana hrvatskoga glumišta.[5]
  • 2007. godine postavljen je u središtu Ladimirevaca prvi spomenik Šovagoviću u Hrvatskoj, djelo akademskoga kipara Stipe Sikirice.[6]
  • 2010. godine postavljena mu je spomen ploča u Zagrebu, na pročelju kuće u Mesničkoj 14, gdje je živio od 1967. do 2001. godine.[7]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. HRT: Sjećanje na Fabijana Šovagovića, preuzeto 25. veljače 2013.
  2. 2,0 2,1 Ladimirevci.info: Fabijan Šovagović, preuzeto 25. veljače 2013.
  3. Gradska groblja - Š, preuzeto 25. veljače 2013.
  4. TZ Županja: Festival glumca, preuzeto 25. veljače 2013.
  5. Ladimirevci.info: Memorijal Fabijana Šovagovića, preuzeto 25. veljače 2013.
  6. dnevnik.hr: Ladimirevci: Otkriven spomenik Fabijanu Šovagoviću, preuzeto 25. veljače 2013.
  7. dalmacijanews.com: Fabijanu Šovagoviću spomen ploča u Zagrebu, preuzeto 25. veljače 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]